pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

N apisao sam ovo uz diskusiju u dnevniku "Opet o NATO-u", a onda sam zaključio, kako se radi o temi kaja s tim naslovom nema veze, vrijedi objaviti poseban dnevnik.

Tijekom prve polovice 1990-ih imao sam više kontakata s nekim Palestincima. Mnogi su studirali u Zagrebu, što je olakšavalo komunikaciju. Bio sam i u sjedištu PLO u Tunisu.

Palestinci, koji žive u egzilu, ponose se time da imaju najveći postotak visokoobrazovanih među arapskim narodima. U trenutku kada je bila donesena odluka o stvaranju dvije države, Palestine i Izraela (potonja je okupirala prvu i UN su, protivno načelima o nepovredivosti granica, to priznale i sada daju Palestincima samo nekakvu "autonomiju") Palestinci, po svojem osjećaju, još nisu bili nacija; u slijedećim desetljećima, to su postali.

Zapravo, uče od samih Židova i načina na koji su oni preživjeli i kalili se u dijaspori.

Zbog ljevičarskih pogleda, imali su velikih problema i stvarali velike probleme konzervativnih arapskim režimima u zemljama u kojima su boravili i borave kao izbjeglice, pa su ih ovi pobili možda ukupno više, nego Izraelci.

U posljednja dva tjedna dva sam puta bio su susjednoj nam i, ako je suditi prema politici Vlade Ive Sanadera, prijateljskoj Republici Srbiji. Da me ne bi pogrešno razumjeli, nemam apsolutno ništa protiv toga da budemo u prijateljskim odnosima sa susjednim zemljama. U mom kraju kažu da ti je važniji susjed/komšija jer ti je najbliže u trenucima nevolje i prvi će ti priteći u pomoć. No, meni je problem što smo morali proći sva ratna sranja da bi smo sada bili dvije zemlje, s nominalno dva premijera iz iste političke stranke.

Čini li mi se ili ste potpuno zbunjeni?! Kako sad premijer iz iste stranke?!, možda ste se zapitali. I naš Ivo Sanader iz Hrvatske demokratske zajednice i njhov sadašnji, a kako stvari stoje i budući, premijer Vojislav Koštunica iz Demokratske stranke Srbije članovi su Europske narodne stranke (European People's Party). Budući da je tome tako, možemo reći da obje zemlje vodi ista politička opcija. Iako je riječ o strankama, HDZu i DSSu, koje baš i nisu poznate po pozitivnim odnosima prema istočnom/zapadnom susjedu, sada su ista politička opcija koja jamči dobru sudranju i europsku perspektivu naših zemalja.