Ima li itko šanse protiv Ivice Kirina, pitanje je sad? Dvoranom virovitičkog Kazališta u petak, 10. svibnja 2013. navečer na trenutke bi zavladao tajac, da bi se sa zamalo za svakom novom rečenicom prolomio pljesak. Nastup Damira Barića, od dvadesetak minuta pokazao je da je Kirin dobio snažnog izazivača, i da mu neće nimalo biti lako obnoviti mandat. Puca se iz svih oružja, neki portali i drugi mediji su suzdržaniji, neki su se bez dvoumljenja svrstali uz određeni politički blok. Dok pišem ovu kolumnu (dnevnik) osam je dana do odluke da li će grad voditi Damir Barić, kako ljudi pojednostavljeno govore „čovjek iz Šećerane" ili Ivica Kirin, dosadašnji gradonačelnik. Ako se dvojcu doda i mr. Siniša Prpić, to su tri najozbiljnija kandidata za gradonačelničku fotelju. Pišem o tome i na kolaborativnom blogu "pollitika.com" jer pitanje ostanka ili smjene Ivice Kirina nije samo lokalno pitanje: naime, ostane li Ivica Kirin moći ćemo, pored "sanaderovštine" i"kerumovštine" analizirati i fenomen "kirinovštine"!
TKO FORSIRA PRLJAVU IZBORNU KAMPANJU?
Svoju izbornu konvenciju za vodeća tijela stranke, bolje rečeno partije, hrvatska Socijaldemokratska partija održala je pod motom „Srce dobrih promjena“. Taj detalj sam po sebi ukazuje na to koliko SDP kao vladajuća stranka na čelu Kukuriku koalicije ne shvaća realnost hrvatske političke, gospodarske i financijske zbilje. Nakon šest mjeseci na vlasti, premda je to bilo očigledno i prije isteka simboličnih 100 dana, SDP nije ponudio široj hrvatskoj javnosti ništa od onoga što bi se moglo podvesti pod tri značajke navedenog gesla.
I tako uključim jučer (26. 05.2012.) TV s namjerom da pogledam podnevne vijesti, posebno zainteresiran da vidim na koji će način HTV1 prikazati obogodišnje okupljanje u Kumrovcu povodom proslave Dana mladosti odnosno obilježavanja 120. obljetnice rođenja Josipa Broza Tita.
Kad ono nema jedne jedine riječi o tom okupljanju, u kasnijim informativnim emisijama je to bilo prikazano kao okupljanje jugonostalgičara ...
E sad, u Kumrovcu se slavi antifašizam i njegov simbol, u Kumrovcu se pjeva, u Kumrovcu se pleše, u Kumrovcu se nudi ljubav, ali za te kategorije na HRT-u nemaju sluha, ali će zato puna dva sata prenositi govor mržnje i slavljenje ustaštva i tzv. NDH na Bleiburškom polju.
I sve to u zemlji koja ima antiafšizam „ugrađen“ u svojem ustavu ...
“Prema živima dužni smo imati obzira, a mrtvima dugujemo samo istinu”
Nije li Ivica Račan pogriješio ili je spoznao, kako i ratnim neprijateljima, ubijenim bez suđenja, te masakriranim civilima, treba odati počast koja bi nadilazila bilo kakvu ideologiju u ime općeljudskoga morala, kada je uveo pokroviteljstvo Hrvatskoga sabora nad komemoracijom u Bleiburgu?
Da li je shvaćao da RH, konačno treba zatvoriti sve svoje rane, završiti s ww2, i okrenuti se budućnosti?
Nije li želio spriječiti vječne hrvatske ideološke podjele?
Hrvatski sabor, ove godine, otkazao je pokroviteljstvo komemoraciji u Bleiburgu!
Prva primjedba bila je da taj događaj ne treba obilježavati u Bleiburgu, jer tamo nije bilo nikakvih žrtava, te da se tu komemorira ustaški poraz i vojska NDH, a ne žrtve.
-Nije Bleiburg komemoracija samo ubijenim vojnicima, već i mnogobrojnim civilima. 45 godina, rođaci pobijenih vojnika i civila, nisu mogli dolaziti ispred poznatih i skrivenih jama i stratišta, već su to obilježavali u Bleiburgu, prvoj postaji „Križnoga puta“.
Na godinu će biti točno 40 godina od napisana i objavljena većeg članka – zbilo se to u Studentskom listu, u Zagrebu, 1973. kada sam pisao o likvidaciji Varšavskog geta 1943., kada su ga nacisti topovima i vatrom sravnili sa zemljom. Od tada napisao sam i objavio više od 400 tekstova, od kojih se većina odnosila na temu fašizam - antifašizam, židovstvo, Izrael, Bliski istok… Neki koji danas čitaju ovaj dnevnik, nisu bili ni rođeni godine 1973. - (ali zbog njih i mlađih posebno, valja pisati!!), početkom iduće godine moći ću napraviti inventuru napisanog i zaključit ću s tugom kako je zamalo sve pisanje i objavljivanje bilo uzaludno. Zašto ovaj pesimistički zaključak?
Dolazim do njega gledajući danas, subota, 12. svibnja 2012., TV prijenos HRT-a s blajburške komemoracije koju sam gledao čistim slučajem. Točno u podne počeo je taj politikantski, nepatriotski dernek s asocijacijama na neprežaljenu NDH, pod časnim hrvatskim imenom, manifestacija koja je najavljena kao misa vjernika, a zapravo je bila očito pripremljena kao izraz politikanstva i klerikalizma.
Bleiburg je mjesto/prostor gdje je nakon 2.svjetskog rata,
15-05-1945
antiFašistička vojska zarobila fašističku vojsku,
zarobljavanje fašističke vojske nakon 2.svjetskog rata,
NIJE -
sažeto u općePrihvaćenu formula/ciju (2+2=4) nego je prepušteno svakom da po svom razumijevanju činjenica o Bleiburgu formulira svoju metaForu (2+2=5),
bezBroj metaFora o Bleiburgu omogućava bezBroj objašnjenja i tumačenja,
a kobna lančana posljedica?
SVE do DANAS !
antiFašisti gomilaju svoja objašnjenja i tumačenja,
fašisti gomilaju svoja objašnjenja i tumačenja,
antiFašisti tumače da je bilo LEGALNO eliminiranje fašista koji su pucali nakon 9.5.1945,
fašisti tumače da je bilo ILEGALNO eliminiranje fašista koji su pucali nakon 9.5.1945,
a to znači?
antiFašista još ima SVE do DANAS,
fašista još ima SVE do DANAS,
2. svjetski rat NJIMA još traje SVE do DANAS,
2. svjetski rat zbog NJIH još traje SVE do DANAS,
2. svjetski rat NAMA a zašto? - još traje SVE do DANAS,
pobjednici antiFašisti
koriste svoja objašnjenja i tumačenja Bleiburga protiv obnove fašizma u RH,
poraženi fašisti
Čime je Tito zadužio Hrvatsku, a čime cijeli svijet?
Vrednujući Tita sustavom pluseva i minusa, ispod podvučene crte ostaje zaključak da je Tito nesporno:
1. bio na čelu najvećeg antifašističkog pokreta, koji je doveo do pobjedonosnog kraja, a time i Hrvatsku preveo na stranu sila pobjednica nad fašizmom i osigurao joj pravo na postojanje.
2. vodio je Jugoslaviju putem razvoja, postupno je demokratizirajući, dovevši je do toga da je u vrijeme njegove smrti bila najsigurnija i najotvorenija država u svijetu
3. osnivač i neprijeporni lider Pokreta nesvrstanih, organizacije silno zaslužne za politiku detanta u blokovski suprotstavljenom svijetu, kao i oslobođenje brojnih zemalja ispod kolonijalnog jarma
4. otac doktrine "Aktivne i miroljubive koegzistencije" pod motom da je bolje sto godina pregovarati o rješenju problema nego jedan jedini dan ratovati.
Malo vam se čini?
Tito je u svijetu i kao autor daleko citiraniji nego svi potpisnici peticije za promjenu imena Trga zajedno.
Ako bacimo pogled na "Britannicu", taj poznati “komunistički bilten”, vidjet ćemo što, kako i koliko tamo piše o Titu, a što kako i koliko, recimo o Tuđmanu.
Uvodna napomena:
U prvi mah sam pomislio da ovaj tekst nije od šireg značaja, međutim, nakon objavljivanja jučer, l3.listopada, na www.virovitica.info(redovna kolumna)i nekih zanimljivih reagiranja čitatelja, mislim da bi mogao zanimati i pollitičare i naše posjetitelje.
Prije nekoliko dana je, nekima je poznato, u Mrtvom Jarku, dijelu šume na istočnim obroncima Bilogore u općini Suhopolje kraj sela Mala Trapinska, svečano otkriven Spomenik hrvatskim žrtvama. Otkrili su ga predsjednik virovitičke Udruge Hrvatski domobran Vlatko Ljubičić i načelnica općine Suhopolje Zlata Šljivac (HDZ) riječima: „Nikada ne smijemo zaboraviti nedužne ljude koji su pobijeni bez suda i presude u vrijeme kada je Drugi svjetski rat odavno završio i to samo zato što su bili Hrvati. Na samo dva stratišta u okolici Suhopolja, u Pčeliću i Mrtvom Jarku, pobijeno oko 1300 nedužnih hrvatskih vojnika i civila... Do tog broja se došlo nakon probnog iskapanja kada se .naišlo na posmrtne ostatke žrtava i dijelove vojničke opreme".
Pomalo isprovociran potragama za "istinom" boraca protiv antifašizma inspiriranih Vrdoljakovim filmskim uratkom o Titu, prisjetih se što sam na mojem blogu napisao prije nešto manje od dvije godine povodom HRT najave "hodočašća" na Bleiburg.
"Ovako je HRT najavila današnje "hodočašće" na najveće ustaško svetište i stekla pravo na promjenu imena u laskavu NDHRT:
"Pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora obilježava se spomendan bleiburških žrtava i žrtava Križnoga puta u Bleiburgu u povodu 63. godišnjice bleiburške tragedije.
Na groblju u Dobravi kod Maribora položeni su vijenci kod spomenika i grobnice žrtava. Molitvu vodi hvarski biskup msgr. Slobodan Štambuk, a nakon toga slijedi procesija na Bleiburškom polju.
Na današnji dan 1945. na Bleiburškom polju u Austriji počela je jedna od najvećih tragedija u povijesti hrvatskoga naroda. Na tom polju počeo je Križni put hrvatskih vojnika, koji su položili oružje, te hrvatskih civila - žena, djece i staraca - koji su se povlačili sa svojom vojskom pred partizanskom komunističkom vojskom i pred očekivanim i narodu već poznatim partizanskim nasiljem.
Iako sam već bio osmislio serijal (Ljudi i institucije) nekako osjećam potrebu da ga započnem s nekoliko riječi o najaktualnijem događaju, o istupu Kardinala Bozanića prigodom do sada najvažnije (i najmasovnije) posjete najviših crkvenih dostojanstvenika Jasenovcu - toj (da se poslužim Stepinčevim riječima) „sramotnoj ljagi na obrazu Hrvatskog naroda“. No priča nije o Bozaniću nego Crkvi kao instituciji, pa i sam termin Kardinal (kojeg ovdje upotrebljavam) uzmite općenito, kao izraz Crkve institucije, i njenog najvišeg pastira kao najviše institucije unutar crkvene institucije.
Nesporno je da je ovakva posjeta bila nužna i uvijek dobrodošla (po onoj "bolje išta nego ništa") - događaj kojem se može uputiti jedan jedini ozbiljniji prigovor, da je bila previše zakašnjela - i baš to je to - "grijeh propusta". Ta neophodna gesta najvišeg vodstva Crkve u Hrvata je neopravdano zakašnjela ne samo gledajući trajanje nove hrvatske države, nego možda još više prije toga, u endehazijsko pa komunističko vrijeme, kad je takva gesta daleko više nedostajala, i koja nam je kao naciji možda moglo uštedjeti mnogo nevolja, nesporazuma i nesreća.
