U hrvatskoj banana Republici, hajdučkoj zemlji sve je moguće, samo nažalost, nikako da se profilira Treći put, ni zagrebački, ni hrvatski. Jedan koji pretendira zauzeti ga je Željko Kerum, splitski gradonačelnik, no na taj Treći pout Zdravko Gracin sigurno nije mislio. Sedmo mi čulo govori da bi Zdravko jednako, ako ne i oštrije, secirao Keruma i "kerumovštinu". Jer, Željko Kerum, misleći da su Split i Marjan njegovo leno, na početku ljeta priredio nam je silnu zabavu. I ne bi trebalo imati ništa protiv te zabave, tim više što bi mu od ideje do realizacije kipa Isusa, većeg od onog u Riju treba najmanje pet godina. A za pet godina mnogi će htjeti Keruma zaboraviti - pamtit će ga kao onoga koji je poput kabadahije vladao gradom – Željko Kerum, tipičan populist, čovjek koji je sebi umislio da je cijeli Split, zapravo, njegova butiga, čovjek veći patriota od stvarnih patriota, veći kršćanin od samoga Pape, bolji trgovac od samoga Warrena Buffeta, veći Vlaj od Vlajinke Severine Vučković…(usput,ne bi vjerovali, obožavam Severinu!).
Zašto skačeš tako visoko?
Ona:
-ne mora poklanjati ništa svoje
-ne mora prodati ni svoje, ni roditeljsko; ni djedovinu ni srebreninu
-ne mora nikome dati svoje dnevnike
-ne mora biti samodestruktivna, niti se omalovažavati, niti samooptuživati
-ne mora izručiti svoga trenera, zbog trenerske odgovornosti
-ne mora voljeti tuđu zastavu, više od vlastite
-ne mora biti domoljub radi vlastitoga koristoljublja
-ne mora biti kolonijalno poslušna
-ne mora imati osjećaj manje vrijednosti među njima, a bahatiti se među svojima
-ne mora slušati stranačke naredbe da bi znala što je dobro
-ne mora se nikome klanjati, niti ulizivati
-ne mora zaboraviti što je i kamo pripada
-ne mora se ponašati kao da nema alternative
-ne mora nikoga uvjeravati u svoju vrijednost
-ne mora trpjeti ucjene
-ne mora šutke i ponizno trpjeti nepravedno isključivanje i šovinizam onih koji misle da su vrjedniji, kako bi se ipak našla u njihovom društvu- u zapećku, i s „pravima“ po njihovim diskriminirajućim mjerilima
Ona može jasno reći:
-sama sam sebi najveća inspiracija, a suparnice su mi ipak samo dodatna motivacija prolaznoga tipa
A kako znaš da je dobar?
Uz malo dijete, moraš u svoj svijet prenijeti i dio njegova svijeta. I tako, gledaš crtiće, dijete se uživjelo, ti si moraš uz njega naći zabavu. Malo- malo postavljam mu pitanje:“Je li ovaj zločest?“, „A kako znaš da je ova dobra?“.
Stizali su odgovori :“Znam“, „Eto tako“, a kada bih dosadila svojim pitanjima, s druge strane stigla bi šutnja ili ljutnja.
Kako mašta crtača dočarava dobrotu, a kako zloću?
Poraslo dijete i dobih odgovor: „vidiš, ovi zločesti imaju točkice u očima“.
Nije mi trebala ta poduka, već me su me zanimali kriteriji po kojima dijete odmah procijeni kakav je tko, kako mu to odrasli poručuju, a najviše kada shvati te znakove.
Krupne šarenice, toplih boja, meke i pravilne crte lica i blagi obrisi, likovne su osobine kojima crtači poručuju karakterne osobine dobrih likova, a djeca ih upijaju. Sitne šarenice, grubi glasovi, oštre i nepravilne crte lica pomažu prepoznavanju zločestih.
Štrumpfovi, simpatični plavo-bijeli patuljčići, njihova Štrumpfeta i Papa Štrumpf svojom obojenošću, posuđenim umilnim glasićima izazivaju pozitivnu karakterizaciju, dok zgrbljeni, crni, polućelavi, raščupani, glasno-prijetećega glasa Gargamel izaziva odbojnost i osjećaj prisutnosti zloće.
http://www.youtube.com/watch?v=LJr7TNMY2F8
Kako izgleda sluga zločestih: Azriel?
Na trenutak i dobro. Ali kad uloviš podmukli smiješak i zlokobno-prijeteći pogled sve se pojasni u trenutku: glad i pohlepa.I vrlo malena djeca trenutno spoznaju tko je tko i priklone se dobru.
Iz svijeta crtića u svijet odraslih, preko vrtića, škole, fakulteta, knjiga, emisija, interneta,...
Proširuju se i produbljuju kriteriji tko je dobar, tko je zločest, ali i spoznaje kako ima onih koji su u isto vrijeme i jedno i drugo, onih koji izgledaju kao dobri, onih koji se pokažu kao dobri, onih koji traže oprost, jer su bili loši, a sada će opet biti dobri, onih koje ne zanima kakvi su jer im je najvažnije da su sebi dobri...
http://pollitika.com/isprika-sdpa
http://www.index.hr/xmag/clanak/matija-babic-isprika-citateljima/480133....
Tko uopće stvara kriterije za određivanje tko je dobar , a tko loš: religija, etika, zakoni, obrazovni sustav, politika, zakoni, javno mišljenje-mediji?
Velika se prašina digla oko priče o navodnom potpisu naše i trenutno najbolje svjetske atletičarke Blanke Vlašić na jedan apel koji je upućen kineskim vlastima a započinjao je kako je niz medija naveo sa Molimo vas da poštujete ljudska prava u Kini kako bi postigli mir i poštivanje," stoji u apelu udruge "Sportom za mir"
……….. A kako Vlašići od politike bježe kao vrag od tamjana nije puno trebalo čekati da se oglasi i sama glava obitelji Joško Vlašić koji je sve natpise koje su mnogi mediji prenijeli demantirao i još jednom potvrdivši kako Hrvatska atletičarka Blanka Vlašić nije potpisala apel kojim se od kineskog predsjednika Hu Jintaoa traži poštivanje ljudski prava u Kini, istaknuo je Blankin otac i trener Joško Vlašić.
Naslov «Skočiti ću svjetski rekord» je jutros osvanuo na naslovnici Jutarnjeg lista i poprilično najutio Vlašićeve, posebno profesora Joška Valašića oca i trenera Blanke Vlašić, i to toliko da je Uredniku Jutarnjeg lista poslao dopis..... zanimljiv je pa ga proćitajte:
Gospodinu Ninu Đula /Uredniku Jutarnjeg lista/
Ne pišem ovo da bi srušio most suradnje među nama. Jednostavno želim vam pomoći.
Danas, ste objavili lijep tekst svoga novinara Hrvoja Sliškovića o mojoj kćerki Blanki Vlašić, koja je kao i obično zahvalan sugovornik i sa lakoćom izražava svoje misli, koncizno i nestereotipno.
Naša najbolja atletičarka je izgleda ove godine na pravom puta ka svemirskim visinama. Hoće li Rim biti odredišta novog HR rekorda 205 ili čak nešto više..... sve je moguće.... kaže njen otac Joško. Dakle ovoga petka (danas) u Rimu održava se treći atletski miting iz serije Zlatna liga. Blanka Vlašić u 20.55 sati još jednom će se okušati sa najboljim visašicama svijeta na ovom prestižnom atletskom skupu.
«Volim skakati u Rimu. Volim to poznato Mediteransko ozračje, susretljivost ljudi, stadion koji odiše monumentalnošću, dobru stazu, lijepi grad i dobre sportske uspomene» kazala je Blanka na putu za Splitsku zračnu luku.
