GRUPOKRACIJA SMJENJUJE BIROKRACIJU
a to znači?
sistemska biroKracija i dalje vlada,
ali
po naređenjima sistemske grupoKracije,
sjetimo se...
sistemska globalizacija
oslobađa SVE Kracije za rat protiv svih Kracija,
sistemska grupoKracija
oslobodila se hijerarhijskih obveza i mahnita gdje stigne i koliko može u zadovoljavanju svojih biroKratskih potreba,
prošlo svršeno vrijeme dopušta NOVE tezeNatuknice...
FEUDOKRACIJA SMJENILA JE SISTEMSKU ROBOKRACIJU,
a to znači?
sistemska roboKracija i dalje vlada,
ali
po naređenjima sistemske feudoKracije,
isto tako,
KAPITALKRACIJA SMJENILA JE FEUDOKRACIJU,
a to znači?
sistemska roboKracija i dalje vlada,
sistemska feudoKracija i dalje vlada,
ali
po naređenjima sistemske kapitalKracije,
isto tako,
BIROKRACIJA SMJENILA JE KAPITALKRACIJU,
a to znači?
sistemska roboKracija i dalje vlada,
sistemska feudoKracija i dalje vlada,
sistemska kapitalKracija i dalje vlada,
ali
po naređenjima sistemske biroKracije ,
GRUPOKRACIJA SMJENILA JE BIROKRACIJU,
a to znači?
sistemska roboKracija i dalje vlada,
sistemska feudoKracija i dalje vlada,
Neposredan povod za pisanje ovoga teksta je slučaj koji se nedavno dogodio u Dubrovniku: izvjesni gospodin Niko R. javio se na natječaj za radno mjesto savjetnika za gradnju, ali je diskvalificiran jer nije priložio potpunu dokumentaciju. Nedostajale su potvrde o poznavanju stranog jezika i poznavanju rada na računalu. Apsurd je u tome što je gospodin Niko R. ne tako davno magistrirao građevinu u New Yorku što podrazumijeva i znanje rada na računalu i poznavanje engleskog jezika.
Zadnjih 4-5 godina češće sam morao "vadit" uvjerenje o nekažnjavanju. Jednom do dva puta, pa i više puta godišnje (ono, "ne starije od 6 mjeseci...").
Odeš na Sud, portir ti da na računalu "izvučen" formular-obrazac A4. Popuniš svoje generalije, predaš obrazac nazad portiru i za dan, dva možeš doći iza 13h po uvjerenje. Portir te i ljubazno pitao da li trebaš i više od jedne kopije, i ako si rekao koliko on bi to zapisao i toliko te kopija čekalo.
Pred par dana opet sam morao otići po najmanje 2 kopije uvjerenja.
Portir mi pruži 2 obrasca ! Zašto 2 ?
Jedan, kao i ranije, je Molba, a drugi predstavlja Uvjerenje. Oba dva popunjavam ručno. Posve identični podaci-generalije (+ obavezno djevojačko prezime majke !?). Pri kraju obrasca koji služi kao uvjerenje 4 slobodna retka iznad kojih je podnaslov: KAŽNJAVAN NEKAŽNJAVAN.
(to valjda ispiše računalo :) - ja pametan prekrižio sve, pa morao popunjavati iznova :D ! ).
Trebam 2 kopije napominjem. - Može, kaže portir, ali morate popunit još jednu molbu i još jedno uvjerenje !
Žena do mene s mlađahnom kćerkom koluta očima; njoj treba 5 kopija - dakle 10 popunjavanja ...
Konačno! Rješenje!
To be or not to be?
"Moderno ropstvo" govori o tome da je suvremena državna administracija u ropskom položaju u odnosu na društvo kojim upravlja

Pišem današnji dnevnik potaknut mailom prijateljice koja se već duže vrijeme bori sa opakom bolesti - multiplom sklerozom, a konkretan povod je nada koja se pojavila na horizontu oboljelih, ali i birokratski aparat koji svojom internošću zamagljuje pogled na istu. O čemu se radi?
Multipla skleroza je bolest nepoznata uzroka o kojoj se već nekoliko desteljeća zapravo ne zna ništa pa tako nema niti lijeka. No 2009. godine pojavila se teorija prof. dr. Paola Zambonija o uzroku i načinima liječenja te bolesti. On je kod pacijenata sa MS-om tražio suženje vena, koje je onda otvarao ugradnjom stentova – što je medicinski jednostavan zahvat. Prvi rezultati pokazali su izrazito dobre rezultate, a studija se nastavila u SAD-u i Kanadi. Već postoje i ohrabrujući objavljeni rezultati istraživanja, koje je na Sveučilištu u Buffalu provodio hrvatski neurolog Robert Živadinov (tekst dr. Živadinovu je objavio i Nacional).
Zašto Hrvatska mora biti negativni rekorder u broju nezaposlenih, umirovljenika i birokraciji?
Permanentan i enorman porast umirovljenika u Hrvatskoj stalno visi kao Damoklov mač nad hrvatskim gospodarstvom. Sad su se na taj problem nadovezali još teži problemi – a to su nezaposlenost i brojna birokracija.
Oni koji su do sada punili umirovljeničke (i druge državne fondove) sve više dobivaju otkaze prelazeći iz kategorije „punitelja“ u kategoriju korisnika tih fondova. Opet će vlast govoriti da imamo previše umirovljenika i nezaposlenih kao da su ti umirovljenici i oni nezaposleni pali s neba - kao da pojma nemaju odakle su se tu stvorili - kao da svojom „dalekovidnom“ ekonomskom politikom baš oni nisu doprinijeli ovakvom stanju!
Jadranka Kosor je opet odlucila ostaviti kokosinjce na cuvanje lisicama. Javnosti se to prodaje frazama tipa: - Vladina tolerancija prema korupciji bit će nula, bez obzira na ime, prezime i funkciju(sic!)
Umjesto sprovodjenja postojecih zakona, vlada opet najavljuje programe.
Premijerka je izjavila kako do kraja godine sva drzavna poduzeca moraju donijeti svoje antikorupcijske programe. Time se nastavlja vec institucionalizirani odnos visoke politike prema borbi protiv korupcije.
Kao sto je Sanader 2007. "obecao" da ce "nastaviti borbu protiv korupcije kao i dosada", tako i jaca ide istim manekensko-kozmetickim koracima dalje.
To je najvjerojatnije jedino Sanaderovo predizborno obecanje koje je i odrzao.
Biranjem vanzakonskog postupanja prema korupciji, Jadranka Kosor opet daje do znanja da joj prava borba protiv prave korupcije ne igra ulogu; svjedocimo prebacivanju loptice na tudju polovicu terena, i izbjegavanju teme koja je navodno jedna od glavnih okosnica predsjednickih izbora.
Počelo je to negdje u ožujku. Sjećam se da sam pregledavala portale na net-u. Naišla sam na priču o 100% invalidu, Antonu Živkoviću kojem je 25g a živi u podrumu sa majkom, ocem i mlađim, 11- godišnjim, bratom. Sama priča me zgrozila. Zgorzili su me i komentari pojedinih ljudi koji su govorili da mu tako i treba jer sam si je kriv što je skakao u vodu. Zapitala sam se: pa čovjek se, bukvalno rečeno, može poskliznuti na putu do kuće i ostati paraliziran, može pasti, može nastradati, pa može i skočiti baš kao i Antona, al zar je zbog toga zaslužio takvo mučenje?
Odmah mi se razvila u glavi ideja o tome kako bih mu mogla pomoći. Na pamet mi je pao humanitarni koncert. Smatrala sam to odličnim načinom da prikupimo neki "sitan" novac a da pritom Anton makar na par sati bude dio svojih vršnjaka, da se osjeća kao i svatko od nas. Budući da sam zbog vlastitih zdravstvenih problema bila sprječena za poduhvat, 2 mj kasnije odlučila sam ga realizirati.