Zarekla sam se samoj sebi da se vise necu doticati migoljavih tema poput religije, Biblije, feminizma, machizma, svrhe postojanja pojava poput Kirina i slicnog.
Medjutua, citajuci danas jedan dobar post o zemskom pitanju odlucila sam se samo jos na kratko zabaviti u ovaj sasvim obican dan kad se ne pisu prigodnicarski tekstovi o zenama i za zene.
Kako je lagodno bit' zena u danasnje vrijeme. Nikad se nisam zbog tog potuzila i bas se dobro osjecam kad s vremena na vrijeme prebrojim sve kromosome, popravim make-up, provjerim je li sve na svom mjestu i utegnem bretele, zatvorim pecnicu u kojoj se gotovanski kupljen u trgovini napekava rucak za Gazdu, ukljucim ves masinu i nakon sat vremena sobnog bicikla pracaknem pod vreli tus, pa poslije fini mirisavi losion za tijelo. Davno iza mene su oni dani kad sam rintala 10-12 sati dnevno, racunalo mi se pusilo a kava hladila, sanjala brojeve i grafikone - sad uzivam u nekoj vrsti zivotnog godisnjeg odmora. I inace - generalno - kao sto je opcepoznato mi zene vise ne mlatimo prakljacom na obali potoka on the daily basis pa nam preostaje ponesto vremena za slobodne aktivnosti i pisanje bloga. I imamo pravo glasa, pa mozemo odlucivati o sudbini nacije i drugim vaznim stvarima kad dode vrijeme izbora. I presutno nam se priznaje kojesta pa drustvo s pravom drzi da bismo trebale biti i vise nego zadovoljne. Ne moramo na primjer svaki dan utuci ribestinu ili kokos za rucak i ocerupati je golim rukama; ne moramo isceprkati krumpirice iz zemlje nego ih lakomisleno kupimo u trgovini, ne moramo sivati odjecu dugo u noc; stovise, ne moramo ni vuci vodu s potoka. Ne moramo imati sedam umiljate djecice i od tog sedam sinova ako nam je zivot mio. I mozemo se kupati u magarecem mlijeku da bismo bile lijepe i pozeljne.