Nisam već dugo onako telegrafski komentirao stvari, pa da napišemo (napokon) nešto na taj način a o nekoliko tema o kojima se očito nije dovoljno pisalo:
'Ako se ponovi kriza poput one u jesen 2008, naše mogućnosti obrane daleko su manje. Potrošili smo sve mehanizme i rezerve koje smo imali i moramo priznati sebi da smo prošli mnogo bolje nego što se itko mogao nadati', rekao je Željko Rohatinski, guverner HNB-a obraćajući se prisutnima na 19. konferenciji Zagrebačke burze u Splitu. (tportal)
Nisam već dugo drobio na temu ekonomije pa eto, posložilo se nekoliko događaja koji su mi taman razvezali jezik. Rohatinski je jučer govorio o krizi. Ono što je on otprilike rekao je to da je HNB u proteklim godinama pokušavajući obuzdati pretjerani unos gotovine u državu banke natjerao na velike rezerve. Taj potez je povećavao hrvatima cijenu kapitala, no u času kada je pukla kriza imali smo padobran u obliku velikih bankovnih rezervi čijim je otpuštanjem održana koliko-tolika likvidnost sustava. S druge strane, zbog pretjerane osjetljivosti državnog proračuna na fluktuacije u zemlji, osobito na potrošnju koja je dramatično pala (od uvoza pa na dalje) - država je u stvari ta koja je "posaugala" sve novce na tržištu te je financiranje banaka prema stanovništvu i poduzetnicima praktički stalo (ne baš, ali otprilike). Problem je u tome što je rohatinski svoje karte ispucao i sada očajnički za stolom pogledava druge igrače sve se nadajući da će netko nastaviti njegov niz. Nekako si mislim da je neshvaćen i usamljen.
Prošlo je više od godina dana od ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića, događaja koji su bili povod za brze smjene tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Berislava Rončevića i ministrice pravosuđa Ane Lovrin. Njih su, prema tadašnjim medijskim navodima zamijenili sposobni "nestranački profesionalci" Tomislav Karamarko i Ivan Šimonović.
Sama smjena je obavljena vrlo brzo, na hokejaški način, uz medijske pokude smijenjenima i panegirike za nove ministre. Samim smjenama su prethodila navedena ubojstva koja su u medijima naširoko i nadugo eksploatirana s naglaskom na nesposobnosti prethodnih ministara da riješe stanje u svojim resorima i poboljšaju osjećaj opće i pravne sigurnosti građana.
Prosječan čitatelj tiska mogao je i prije tih događaja uočiti medijsku baražu na neke od tih ministara koje su optuživali i smatrali ih posredno odgovornim za sve događaje koji su se do tada događali, od premlaćivanja novinara, pljački banaka, kladionica, pojedinačnih ubojstava,te korumpiranog i nesposobnog sudstva, kao da su oni jedini i sami odgovorni za to il kao da je svijet počeo od njih.
Veliki broj kaznenih i inih prijava jedan je od glavnih kriterija za visoku mjesto na izbornim listama u lijepoj našoj. Kaznene prijave znače da je kandidat moćan, da ima dobre veze u policiji, odvjetništvu i pravosuđu. Znače da je član organizirane skupine koja se naziva politička stranka. Da li je ta organizirana skupina na vlasti ili u oporbi nije važno, važno je da su u parlamentu ili skupštini.
Dalje je sve stvar trgovine. Za interese organiziranih skupina i njihovih sponzora sklapaju se tajni, nezakoniti ugovori. Tim ugovorima utvrđuju se međusobne obveze, dijele državna i javna poduzeća, ugovaraju javne nabave i dijele javni poslovi.
Svakodnevno svjedočimo odvijanju trakavice pred istražnim povjerenstvom Hrvatskog Sabora povodom, danas možemo gotovo sa sigurnošću reći, pljačke 2 mil EUR, kojoj je kumovao jedan od najnesposobnijih ministara u Sanaderovoj vladi, Berislav Rončević, u vrijeme događanja ministar obrane RH.
Te 2004. godine MORH je ušao u nabavku vojnih kamiona direktnom pogodbom nakon poništenja uredno provedenog natječaja i te kamione preplatio s oko 2 mil EUR.
Odmah nakon šro je dobio takve informacije predsjednik RH pokrenuo je pitanje tog netransparentnog trošenja novca u MORH-u.
S odgovorom se odugovlačilo na sve moguće načine, ali Mesić nije odustajao i koristio je svaku priliku da podsjeti na taj kriminal.
O što se događa, vladajući, ne mogavši više zadržavati status quo, ipak angažiraju USKOK i osnivaju saborsko povjerenstvo, kojem predsjedava SDP-ovac N. Stazić.
Već na prvoj sjednici Povjerenstva postalo je jasno da će HDZ-ovi jurišnici, predvođeni A. Hebrangom i članovi Povjerenstva iz redova vladajuće koalicije, poduzimati sve da se čitav slučaj što više zamagli, a da se o merituumu stvari raspravlja što manje.
Poštovani gosp. Sanader,
moje ime je Alen Bećirović, student sam Pravnog fakulteta u Rijeci i imam 21 godinu. Za razliku od velikog broja mladih trudim se pratiti politiku i trudim se shvatiti poteze koje Vi ili Vaši kolege u stranci ili Saboru radite.
Zašto nastaje ovo pismo? Zato što sam došao do jedne točke nakon koje više ne shvaćam ništa, a volim se smatrati inteligentnom osobom.
Dok ovo pišem čitam na jednom portalu o novom pokušaju ubojstvu u Zagrebu. Svjedoci smo zadnjih dana koliko je ubojstava počinjeno u Zagrebu, a što se i okolo događa.
Reagiranje koje je čak od političkih kritičara dobilo pozitivnu ocjenu, a radi se o smjeni dužnosti par ministara i imenovanju novih, smjeni revnatelja policije.
Ok, podržavam navedene smjene uz digresiju da takvi ljudi nisu smijeli niti doći na takvu poziciju jer usput rečeno žalosno je da na takve važne i odgovorne pozicije dolaze politički podobne osobe bez imalo kompatibilnosti sa navedenim zanimanjima (Iznimka: Ana Lovrin, iako ni ona nije prava osoba). Sama smjena je trebala biti također popraćena sa ostavkom premijera Republike Hrvatske koji je najodgovorniji za postavljanje ministara i odgovoran za štetu koju su počinili za vrijeme ministriranja u ministarstvima i policiji.
Rezultat njihova rada: nevine žrtve organiziranih zločinačkih organizacija, panika u javnosti i ubojice koje nikada nitko neće naći, a sve zbog stranačkog kadroviranja stranačkih poslušnika HDZ-a.
Duge cijevi. Blokada. Helikopteri iznad Zagreba. Izvanredni dnevnici i izvanredne sjednice Vlade, repriziranje izjava od prije tri godine, lažna sućut vladajućih, prosvjedi. Sukus događanja posljednjih par dana. Ubijena je kći poznatih roditelja. Malo sam odvrtio film unazad i slagao događaje dan za danom nakon premlaćivanja Luke Ritza. Nije bilo dugih cijevi, policija nije blokirala glavni grad, a te noći im se možda i pokvario helikopter. Malo poslije je preminuo i Luka Ritz. Doniranim organima nakon smrti spasio je mnoge živote. Njegovi ubojice nisu otkriveni jer netko nije pokrenuo sve što je mogao u nalaženju počinitelja.
Ništa novo, reći će netko, ni u smrti nismo jednaki. Lukini roditelji nikada nisu bili potpredsjednici Vlade niti poznati odvjetnik. Roditelji mlade Ivane Hodak ipak jesu i tu represivni aparat radi bez greške. Žao mi je i zbog smrti mlade žene kao i smrti djevojke Nike koju je poput psa ubio pohotni zaštitar jer mu nije odgovarala na more SMS poruka i poziva. Nije znala kome se treba obratiti u zaštitu od nasrtljivca. Ali samo je jedna smrt prelila čašu i ponukala Vladu na djelovanje. Smrt Ivane Hodak.
Posljednje ubojstvo, ono Ivane Hodak, od javnosti i politike je okarakterizirano kao mafijaško. Iako nije prvo te vrste, zaprepaštenje i šok javnosti je izazvala činjenica da se ovaj puta radi o ciljanoj žrtvi koja nije iz tog miljea. Iako se većina komentatora slaže oko toga da ubojstvo najvjerojatnije ima veze s predstojećim sudskim postupkom protiv Vladimira Zagorca i da se, kao i uvijek u takvim slučajevima, njime šalju točno određene poruke, javnost se pita kamo sve to vodi i dokle će ići. Sigurnost građana je ugrožena čak i kad se radi o međusobnim obračunima mafijaša ali kad počnu stradavati obični građani, osjećaj sigurnosti se potpuno gubi i počinje vladati zabrinutost. Zabrinutost lako može prerasti u strah. Narodna poslovica kaže da su u strahu velike oči pa bi osim revolta prema neposrednom izvoru lako moglo doći i do otvorenog iskazivanja animoziteta prema onima koji su zaduženi da nam garantiraju osobnu sigurnost.
Neovisni, ali ne i neutralni