pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dok ovo pišem čitam na jednom portalu o novom pokušaju ubojstvu u Zagrebu. Svjedoci smo zadnjih dana koliko je ubojstava počinjeno u Zagrebu, a što se i okolo događa.
Reagiranje koje je čak od političkih kritičara dobilo pozitivnu ocjenu, a radi se o smjeni dužnosti par ministara i imenovanju novih, smjeni revnatelja policije.

Ok, podržavam navedene smjene uz digresiju da takvi ljudi nisu smijeli niti doći na takvu poziciju jer usput rečeno žalosno je da na takve važne i odgovorne pozicije dolaze politički podobne osobe bez imalo kompatibilnosti sa navedenim zanimanjima (Iznimka: Ana Lovrin, iako ni ona nije prava osoba). Sama smjena je trebala biti također popraćena sa ostavkom premijera Republike Hrvatske koji je najodgovorniji za postavljanje ministara i odgovoran za štetu koju su počinili za vrijeme ministriranja u ministarstvima i policiji.
Rezultat njihova rada: nevine žrtve organiziranih zločinačkih organizacija, panika u javnosti i ubojice koje nikada nitko neće naći, a sve zbog stranačkog kadroviranja stranačkih poslušnika HDZ-a.

Duge cijevi. Blokada. Helikopteri iznad Zagreba. Izvanredni dnevnici i izvanredne sjednice Vlade, repriziranje izjava od prije tri godine, lažna sućut vladajućih, prosvjedi. Sukus događanja posljednjih par dana. Ubijena je kći poznatih roditelja. Malo sam odvrtio film unazad i slagao događaje dan za danom nakon premlaćivanja Luke Ritza. Nije bilo dugih cijevi, policija nije blokirala glavni grad, a te noći im se možda i pokvario helikopter. Malo poslije je preminuo i Luka Ritz. Doniranim organima nakon smrti spasio je mnoge živote. Njegovi ubojice nisu otkriveni jer netko nije pokrenuo sve što je mogao u nalaženju počinitelja.
Ništa novo, reći će netko, ni u smrti nismo jednaki. Lukini roditelji nikada nisu bili potpredsjednici Vlade niti poznati odvjetnik. Roditelji mlade Ivane Hodak ipak jesu i tu represivni aparat radi bez greške. Žao mi je i zbog smrti mlade žene kao i smrti djevojke Nike koju je poput psa ubio pohotni zaštitar jer mu nije odgovarala na more SMS poruka i poziva. Nije znala kome se treba obratiti u zaštitu od nasrtljivca. Ali samo je jedna smrt prelila čašu i ponukala Vladu na djelovanje. Smrt Ivane Hodak.

Posljednje ubojstvo, ono Ivane Hodak, od javnosti i politike je okarakterizirano kao mafijaško. Iako nije prvo te vrste, zaprepaštenje i šok javnosti je izazvala činjenica da se ovaj puta radi o ciljanoj žrtvi koja nije iz tog miljea. Iako se većina komentatora slaže oko toga da ubojstvo najvjerojatnije ima veze s predstojećim sudskim postupkom protiv Vladimira Zagorca i da se, kao i uvijek u takvim slučajevima, njime šalju točno određene poruke, javnost se pita kamo sve to vodi i dokle će ići. Sigurnost građana je ugrožena čak i kad se radi o međusobnim obračunima mafijaša ali kad počnu stradavati obični građani, osjećaj sigurnosti se potpuno gubi i počinje vladati zabrinutost. Zabrinutost lako može prerasti u strah. Narodna poslovica kaže da su u strahu velike oči pa bi osim revolta prema neposrednom izvoru lako moglo doći i do otvorenog iskazivanja animoziteta prema onima koji su zaduženi da nam garantiraju osobnu sigurnost.

Premijer Ivo Sanader u ponedjeljak je najavio je da će smijeniti ministricu Lovrin, ministra Rončevića te Benka, ravnatelja policije. Odmah je iz rukava izvukao njihove zamjene. Ovog puta čak nisu iz njegove stranke, frka je i premjer je odabrao osobe koje bi trebale trenutno smiriti javnost. Kasnije, lako će Ivo njih maknuti i ponovo staviti podobne “rončeviće”.
Lukav kakav već je, premijer je naredio Predsjedniku Sabora Luki Bebiću da smjenu u Saboru odradi već u petak. Ovakva hitna smjena trebala bi zbunjenu oporbu iznenaditi i onemogućiti da se organiziraju.
Predsjednik najveće oporbene stranke SDP-a, Zoran Milanović, javno je zatražio odlazak Sanadera i njegove vlade, te izvanredne izbore za Sabor.
U potpunosti podržavam SDP-ov prijedlog uz dodatak da SDP isto napravi u Zagrebu. Traži ostavku svog gradonačelnika, Milana Bandića.

Uvezano-svezani premijer.

„To vaše pitanje jedno s drugim, dovodite, te dvije stvari su potpuno nedovodive jadna u drugu sa svezom u svezu ne mogu se dovesti u svezu“. (Ivo Sanader u Dnevniku Nove TV, utorak, 7. listopada 2008)

Gornji citat je odgovor Ive Sanadera na pitanje novinarke koje je otprilike glasilo: jeli se moralo dogoditi strašno ubojstvo dvadesetšest godišnjakinje usred Zagreba pa da premijer reagira i smjeni odgovorne u ministarstvu i policiji?

Dojmljivi premijer

„Nećemo dopustiti da organizirani kriminal stvara dojam da može činiti što hoće bez sankcija“ . (Večernji list, 7. listopada 2008.)

Tragediju obitelji Hodak i ubojstvo njihove kćeri , za koje Mesić tvrdi da je mafijaško, nisam namjeravao komentirati u svojem dnevničkom zapisu.

Nedavno je sada već budući bivši ministar unutarnjih poslova, Berislav Rončević branio svoju tezu kako smo izuzetno sigurni (iako ni sami toga nismo svjesni) iznoseći razne statističke podatke koji mu idu u prilog. Današnji događaji demantirali su ga do boli! Tada je rekao da je broj prijavljenih kaznenih djela lani bio za 6,41% manji nego 2006. a pozitivan se trend nastavlja (da li to istovremeno znači i manje počinjenih djela).

Stalno zadržavanje postotka razriješenosti kaznenih djela na razini od 65-67% svrstava Hrvatsku na gornju razinu sigurnosti europskih zemalja, a naš glavni grad jedna je od najsigurnijih metropola u Europi, rekao je tada Rončević! Ipak, dodao je da stanje sigurnosti može biti i bolje.

Promatrajući ovakve postotke, čovjek bi rekao da sustav ipak nešto poduzima po pitanju sigurnosti, penalizacije i prevencije... Ali, statistika je samo skup pogrešnih podataka. Netko koga osobno jako, jako dobro poznam ima nešto drugačije iskustvo o tim postotcima. Taj netko, nazovimo ga za potrebe ovog dnevnika g.Z vozio je bijeli VW golf, tvornički opremljen hrpom dodatne opreme, upadao je u oči. Jednu večer (nije bilo tako kasno), tamo negdje na Vrbiku, začuo je zvuk dvaju alarmnih sirena istovremeno: kombinaciju instaliranu u njegov automobil parkiran s druge strane zgrade.

Krenulo je prije nekoliko dana sa tekstom o Rončeviću i njegovoj kupnji novog stana. Iako kupnja sama po sebi ne bi smjela biti sporna, javnosti je zapelo za oko da je ministru odobren kredit koji će isplaćivati do 78 godine života, sa mjesečnom ratom od kojih 11 000 kuna. Tu se već polako postavlja pitanje jednakosti građana, budući je teško vjerovati da bi banka "samo tako" odobrila takav kredit bilo kojem drugom građaninu sa, doduše, visokom plaćom, ali na određeno vrijeme. Kao što je rekao Sanader, na još tri godine i dva mjeseca. A možda mu gale i skrati taj period. :-)

Anyway, o ovom se slučaju već podosta pisalo, pa i na ovim stranicama, no to je samo povod. Novinari su nanjušili zanimljivu temu, te su krenuli kopati i po stanarskim planovima ostalih političara, pa je tako jučer u Jutarnjem listu svjetlo dana ugledao tekst o tome kako Luka Bebić i Zoran Milanović kupuju nove stanove. Ništa čudno, posao političara je javan, baš kao i njihove imovinske kartice, i normalno je da se javnost - i novinari - zanimaju za te teme. Ono što je meni zapelo za oko je urednički tretman tih informacija.

Hrvatsko novinarsko društvo poziva svoje članove i sve građane na prosvjed u ponedjeljak 29. rujna u 11:00 pred Kamenitim vratima u Zagrebu (gdje prolazi imaginarna linija od sto metara od Markovog trga, gdje nisu dozvoljena javna okupljanja). Razlog prosvjeda je neučinovitost policije u slučaju napada na novinara Dušana Miljuša, kojeg su dosad nepoznati napadači pretukli palicama 2. lipnja, ali i u drugi slučajev brutalnog nasilja (premlaćivanje Igora Rađenovića i Josipa Galinca, što su djela organiziranog kriminala, te ubojstvo mladog Luke Ritza - djelo huligana).

(6. lipnja o.g., novinari su se unatoč zabrani okupili i prosvjedovali na Markovom trgu.)

Priprema li Jutarnji list početak Rončevićevog kraja? Taj zagrebački dnevni list objavio je ovu priču:

Rončevićev stan od 350.000 eura Pišu: Mario Tomas, Jadranka Šević
Najprozvaniji ministar Sanaderove vlade od ovog ljeta vlasnik je novog stana iznad Maksimira, samo kilometar dalje od stana gdje sada živi

http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,9,25,,134563.jl

A ono što je novinarima sporno odmah su i sami opovrgnuli:

U stambenom kreditu s Erste bankom sporne su jedino Rončevićeve godine. Naime, običnim građanima banka odobrava kredit do 60, a samo iznimno do 65 godina. U Erste banci maksimalna dob do otplate kredita je 70 godina. No, kreditni odbor ima diskrecijsko pravo odobriti i dulji rok.

A ono što je zapravo sporno je kako je Jutarnji list došao u posjed ugovora o kreditu? I zašto je ta informacija objavljena? I u čijem interesu je ta informacija objavljenja?

1) Kako je Jutarnji list došao u posjed ugovora o kreditu?

Odgovor je jednostavan - netko je prekršio bankarsku tajnu. I za to bi trebao odgovarati.