NB.
Da ljubitelji velikosrpstva ne bi mislili da sam zaspao i da sam ih pustio na miru da sanjaju o njihovim mitovima, evo jednog novog priloga na tu temu. Naravno, ne preporučam srčanim bolesnicima, jednostavno preskočite ovaj dnevnik, ali za svaki slučaj mu dajte minus. To jedino znate.
Zahlađeni odnosi između Republike Hrvatske i Republike Srbije koji su nastupili nakon što su ultranacionalnisti na čelu s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem pobijedili na posljednjim izborima ušli su u novu fazu posjetom potpredsjednika srbijanske vlade i ministra obrane Aleksandra Vučića Zagrebu. Visoki srbijanski dužnosnik sastao se s hrvatskim državnim vrhom kako bi se udarili temelji za poboljšanje odnosa opterećenih nerioješenim problemima iz Srpsko-hrvatskog rata koji se u Hrvatskoj naziva Domovinski rat, a u Srbiji se praktički svodi na građanski rat u bivšoj Jugoslaviji.
(Napisano 09. 02. 2913.)
(I dalje smo takvi!)
Da, bili smo slijepi
Kod očiju zdravih,
Izabrasmo krive
Mjesto onih pravih.
Krenule su priče,
Stravične od reda
Beograd nas tlači,
Disati nam ne da.
Uz pritiske razne,
Dok Hrvatska radi,
Devize nam pljačka
I Srbiju gradi.
”Odlijepit” se treba,
Od silnih dušmana
I protjerat Srbe
Sa plavog Jadrana.
Ta Srbi su krivi
Što nam loše ide,
Puna ih je milicija,
A i vojska pride.
Književnik je znani
Sa Srbima znao,
“Krstio” ih kamom,
U logore slao.
leševima srpskim
Punio je jame,
Mnogi "leđno" zaplivali
U vodama Save.
Nismo ni mi gori
Od dičnoga Mile
Znamo i mi; sa Srbima
Nema cile-mile.
Vrbe ćemo “kitit'”
Srpskim leševima,
Punit s njima Drinu,
Što bi drugo s njima!?
Radit ćemo svašta,
Samo kad se spuste
Iz pjesama znanih
One “magle guste”.
Krenule su “trojke”
U pohode noćne,
Mnogi Srbi osjetiše
Koliko su moćne.
Naivni smo bili,
K'o “Ivica mali”,
Niti smo što vidjeli,
Niti smo što znali.
Pa vidjeli nismo
Susjed ne postoji,
Mjesto kuće njegove
Ruševina stoji.
Pojma nismo imali
O tom što se zbilo,
Snajpere smo gonili,
Kojih nije bilo.
Propast nismo vidjeli
Ove magične riječi - TANDARA, MANDARA, BROČ – čuo sam davnih godina od jedne Novosađanke, koja se ratnih devedesetih godina našla u Beču. Bavila se novinarstvom i imala je dar opisivanja situacija i često je koristila taj niz riječi: TANDARA, MANDARA, BROČ, a da mi zapravo nikada nije objasnila što te riječi znače. Nakon više druženja i slušanja shvatio sam da taj niz riječi ne znači ništa konkretno, nego ga se koristi da bi se označilo nešto kao brojalica, beskorisno lupetanje, riječi čarobnjaka ili vještice, slične ABRAKADABRI, kao neka radnja koja se odvija i na kraju ne donese ništa dobroga, nego se naglo prekine! Poslije se ponovi: TANDARA, MANDARA, BROČ…(nisam siguran da li s „Č ili „Ć“!??) Eto, kada biste me sada pitala što je za mene bila 2012. . godina u Hrvatskoj, kao iz topa bih vam odgovorio: TANDARA, MANDARA, BROČ! Drugim riječima, iako je bilo i velikih događaja protekle godine, bila je to godina „malom čovjeku“ za zaborav – puno meljave, malo brašna, mlaćenje prazne slame, mladi bi rekli - puno klikova, malo koristi, puno FB prijatelja, malo iskrenih, na koje se možemo osloniti, puno očekivanja, malo ostvarenog…
U posljednjih nekoliko dana visoki srbijanski dužnosnici dali su više agresivnih izjava nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima u Haaškom tribunalu koje su razotkrile pravu prirodu srbijanske politike prema Hrvatskoj. U taj okvir uklapaju se i izjave samozvanog predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj saborskog zastupnika Milorada Pupovca. Težina izjava koje su upućene iz Beograda, pa čak i paljenje hrvatske zastave u glavnom srbijanskom gradu trebali su biti povod da hrvatska država reagira na diplomatskoj razini odgovarajućim potezima s obzirom na oštru retoriku, pa čak i uvijene prijetnje koje su joj upućene iz susjedne države s kojom kao posljedica Srpsko-hrvatskog rata u Hrvatskoj pogrešno nazvanog Domovinski rat ima još uvijek niz neriješenih problema.
Ovih dana patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej izjavio je u povodu mogućnosti da Papa Benedikt XVI iduće godine posjeti Srbiju kako misli da za to još nije došlo vrijeme, jer se prije dolaska u Srbiju mora ispričati zbog Jasenovca. „Možda bi isprika Katoličke crkve za zločine u Jasenovcu bila gesta koja bi ulila nadu da se tako nešto više nikad ne će ponoviti. Ipak, možda bi korisniji od isprike bio dijalog i susret u kojem bi se pozabavili poviješću i potvrdili da su se tamo dogodili tragedija i zločin. A zločin je zločin, ma tko da ga čini“, naglasio je Irinej.
I u ovogodišnjoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana branitelja u Kninu nastavljen je trend relativiziranja Domovinskog rata, što se očitovalo u programu proslave, ali i u govorima najviših državnih dužnosnika. Prvi put u obilježavanju proslave sudjelovao je i predstavnik srpske nacionalne manjine Veljko Džakula, što je cijeloj proslavi dalo poseban pečat, prije svega jer je on upitni predstavnik cjelokupne srpske manjine u Hrvatskoj, a potom i po tretmanu koji je dao Domovinskom ratu.
S dosta „povuci-potegni“ Europska komisija je prošlog tjedna odobrila Srbiji status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. U posljednjem trenutku kad se samo očekivao pristanak svih 27 članica organizacije Rumunjska, ali i Litva, odbile su dati svoj pristanak. Važno je, a za hrvatske interese ima poseban značaj, da su Rumunji stavili prigovor kako Republika Srbija ne poštuje prava nacionalnih manjina, u ovom slučaju rumunjskih Vlaha koji u Srbiji čak ni nemaju status manjinske nacionalnosti. Pod pritiskom velikih igrača, pri čemu je odlučnu ulogu odigrala Njemačka, Rumunji su popustili, pa je tako Srbija u godini kad je čekaju parlamentarni izbori dobila više za Europu, a manje za samu Srbiju, toliko željeni status kandidata. Naravno, od statusa kandidata pa do otvaranja pregovora i konačno potpisivanja pristupnog ugovora proći će više godina. Bez obzira na tu okolnost, treba sagledati kakve posljedice približavanje Srbije Europskoj uniji nastaju za Hrvatsku na ovom prostoru.
Nove optužnice protiv hrvatskih branitelja među kojima su potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks i bivši ministar Ivan Vekić što ih je podiglo srbijansko Tuilaštvo za ratne zločine podigle su opravdanu buru u hrvatskoj javnosti, ali su još jednom razotkrili izdajničku politiku koju prema Srbiji kao agresoru na Republiku Hrvatsku kojoj je predsjednik vodi Ivo Josipović.
U čl. 93. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske doslovno piše: „Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske“. U prethodnom stavku predsjednik republike se također brine i za stabilnost državne vlasti. U povodu optužnice koje su stigle iz Beograda predsjednik Josipović je u New Yorku gdje je na zasjedanju Glavne skupštine Ujedinjenih naroda izjavio da je siguran kako „da Hrvatska ne će dospustiti, niti ima načina da se to dogodi, da netko tko nije odgovoran bude suđen i kažnjen za ratniu zločin“.
Napomena: Ovaj dnevnik nije za one koji su loše volje, koji su zasićeni lošim vijestima!
Neki su čuli, neki nisu za Šandora Kepira, mađarskog povratnika devedesetih koji je osumnjičen da je sudjelovao u Novosadskoj raciji 1942 godine. Evo ukratko, njegove biografije:
Rođen je u veljači 1914. u Mađarskoj i kao policajac - žandar radio je u mađarskoj policiji od 1932. do 1944. Nije bio običan žandar već zapovjednik žandarmerije u Mađarskoj i okupiranoj Bačkoj u vrijeme IIWW. U rujnu 2006. Efraim Zuroff, jedan od dužnosnika centra Simon Wiesenthal u Jeruzalemu kopirao je presudu iz 1942. koja govori da su Képíró i četrnaest drugih pripadnika mađarske vojske odgovorni za Novosadsku raciju, koja je u povijest IIWW ušla kao jedan od najkrvavijih događaja po broju žrtava i brutalnosti koja ju je karakterizirala. Osuđen je na deset godina zatvora, ali je kasnije utvrđeno da je takva, neosnovana, presuda imala za cilj da se njome krivica vojnog vrha prebaci na niže postavljene. Stoga je 1944. od Hortijeve Mađarske oslobođen krivice, proglašen neosuđivanim i vraćen mu je čin.
BIJEG U ARGENTINU PUTEVIMA RATNIH ZLOČINACA"
Lažeš Jadranka!
Lažeš kada kažeš da se slučaj Purda neće ponoviti.
Ponovio se istovremeno kada su Purdu puštali iz Zenice – hapšenjem generala Jovana Divjaka. Tebi to možda nije isto što i Purda ali meni je. General Divjak je čovjek koji se jednako kao i Purda suprostavio velikosrpskoj (neofašistima pod udruženom kokardom i petokrakom) najezdi ali je branio svoje Sarajevo i stvarao vojsku Armije BiH. Neprijatelj mojih neprijatelja moj je prijatelj.
Tihomir Purda je branio svoj Vukovar od istih. I očito je da nije ni zločinac ni nikakav „Tuđmanov ustaša“ što smo svi za njih bili 1991. - I da li samo za njih????
A bili smo samo domoljubi, napadnuti u svojoj kući i na svom kućnom pragu.
Lažeš Jadranka a ovo dokazuje da sam u pravu:
http://dalje.com/hr-hrvatska/tuziteljstvo-srbije-podiglo-optuznicu-proti...
a također i ovo:
http://dalje.com/hr-hrvatska/danijel-rehak--jesmo-li-branko-borkovic-mar...
i nemoj samo kazati kako ti nisi ništa znala, jer ako nisi ništa znala što si radila tada:
