pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Maja i Jovana postale su, čini se, zaštitni znak ili brand beogradskih događanja nakon proglašenja nezavisnosti Kosova. njihov pohod po dućanima u centru Beograda završio je na YouTubeu, pod nazivom Kosovo za patike. zanimljivo je da je originalni filmić koji je pogledan više od milijun puta, nestao s neta. nakon tog filma, na JuBitou se pojavio i film Kosovo za računare. pogledalo ih je puno više ljudi nego što ih se, po slobodnoj procjeni, u četvrtak, 21. veljače, našlo pred Domom Narodne skupštine Srbije, zgradom poznatom kao Savezna skupština. neki od nazočnih novinara, koji dugo pamte, prisjetili su se da je s istoga mjesta, s razlikom od 7 dana i prije 19 godina, masa vikala «Uhapsite Vlasija», a on, kako su mu tepali, Vožd, Slobodan Milošević je uzvratio da će Kosovo biti riješeno i da će biti hapšenja.

naslov dnevnika samo je jedna od parola koje su se izvikivale u Beogradu i diljem Srbije nakon 16:00 u nedjelju 17. veljače. neki u Srbiji kažu da će se vrijeme u njihovom kalnedaru mjeriti prije i poslije toga dana. Kosovo je Srbija!, moto je, pak, prosvjednog okupljanja u Beogradu na kojem se očekuje nekoliko stotina tisuća ljudi. neki čak spekuliraju s mogućnošću da se okupi više od milijun građana Srbije koji žele svijetu poručiti da se ne mire s odcjepljenjem Kosova. organizatori, Vlada i parlamentarne političke stranke, preciznije Srpska radikalna stranka, Demokratska stranka Srbije, Nova Srbija i Socijalistička partija Srbije, očekuju da će prosvjedni skup proći mirno i bez incidenata te da će Srbija svijetu ponuditi drugačiju sliku od one nedjeljne kada su huligani harali ulicama Beograda i uništavali restorane McDonald'sa te neka veleposlanstva, prije svega slovensko i Sjedinjenih Država.

Danas je i službeno stavljena "točka na i" na skoro 30-godišnju kosovsku dramu. U nedjelju, 17. veljače, oko 16 h, kosovski je parlament u Prištini usvojio Deklaraciju o neovisnosti, kojom se Kosovo proglašava neovisnom državom i raskida sve veze sa Srbijom. Malo nakon toga, u istom su parlamentu usvojeni i novi simboli nove države - zastava i grb.

Europska unije, zemlje u okruženju, prije svega Republika Hrvatska, ali i Bosna i Hercegovina, te dio građana Republike Srbije mogu odahnuti. Boris Tadić je novi predsjednik Srbije. za to mu je bilo potrebno više od 2 milijuna i 300 tisuća glasova. to je 600 tisuća glasova više nego što je osvojio 2004. godine. unatoč tome, srbijanska je predsjednička utrka bila neizvjesna do samoga kraja.

nešto manje od 128 tisuća glasova donjelo je izbornu pobjedu Borisu Tadiću, kandidatu Demokratske stranke i dosadašnjem predsjedniku Srbije. nakon najneizvjesnije predsjedničke utrke, radikal Tomislav Nikolić je opet ostao kratkih rukava. i morao je priznati poraz. iako je ostvario najbolji izborni rezultata u povijsti Srpske radikalne stranke. a Nikolićevo priznanje poraza je bio jedan od najdemokratskijih poteza u novijoj povijsti Srbije. da je na bilo koji način doveo u pitanje izborne rezultate, velika je vjerojatnost da bi se ulicama srbijanskih gradova i sela počele valjati mase, a to ne bi završilo bez krvi.

Politička situacija u susjednoj nam Republici Srbiji iz dana u dan postaje sve zategnutija. Ne samo zbog neizvjesnosti drugog kruga predsjedničkih izbora, nego i zbog mogućnosti da se raspadne vladajuća kolicija koju čine DS, DSS i G17 plus. A nad cijelu se Srbiju nadvilo pitanje budućnosti Kosova i Metohije koje je, odgađano godinama, čini se, konačno došlo na dnevni red.

Koliko se može vidjeti u srbijanskim medijima i općenito u javnosti, nitko se ne bavi time kako će se stvari razvijati kad/ako Tomislav Nikolić, zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke, pobjedi na predsjedničkim izborima i useli u Nove Dvore. I iz njih iseli Borisa Tadića koji je bio uvjeren da će biti prvi predsjednik neovisne Srbije. Medijska i većina političke javnosti, isključujući Radikale, fokusirani su na to kako će Boris Tadić pridobiti premijera Vojislava Koštunicu da stane iza njega, podrži ga u drugom krugu izbora i osigura kontinuitet demokratske vlasti u Srbiji. No, prema svim pokazateljima to neće biti nimalo lako.

pupovac u Nu2, kosovo u bbcovom hardtalku

zašto srbi nisu...?
srbi u srbiji, izvan srbije, srbi u hrvatskoj, srbi u bosni i hercegovini
nisu ...
i onda stanem
jer je jasno da nisu mogli.. (trebali su, ali nisu)

a što su mogli?
pupovac u Nu2, kosovo u hardtalku
i ja bih sada postavio pitanje
koja bi po vašem mišljenju bila dobra politika srba i srbije
počnimo sa srbijom
A. da ste rođeni srbin, živite u beogradu,
što biste napravili da ste se našli na mjestu slobodana miloševića?
što biste napravili danas?
odnosno,
da ste u prilici da donosite ključne odluke o budućnosti srpskog naroda
istim vrijednosnim sustavom, na temelju istih vrijednosti,
na temelju kojih procjenjujete uspjehe/neuspjehe hrvatske politike
što biste napravili?
koja bi politika za srbiju bila najbolja? najpoštenija? najuspješnija?
koju biste vi odabrali?
B. da ste rođeni srbin, rođen u hrvatskoj, školovan i živite u zagrebu
što biste napravili da ste se našli na mjestu srpskog političara 90-ih?
što biste napravili da ste se našli na mjestu srpskog političara danas?
odnosno,
da ste u prilici da donosite ključne odluke o budućnosti srpskog naroda

Hrvatska je država upravo izdala kunske obveznice u vrijednosti od 300 milijuna eura i pri tome vezala kunski iznos za euro. Tako se mi već godinama sustavno i svakodnevno, tzv malim koracima, odričemo mogućnosti da upravljamo kunom. Ne možemo jer nećemo. Pa kad se to kritizira i ukazuje na precijenjenost kune koja dovodi do golemog uvoza i zaduživanja, odgovor je kako bi došlo do katastrofe da se sve odjednom promijeni. Izlike nepopravljivih…

Ljudi su vani postali robovi trčeći za lovom. Je, reći ćete, i kod nas je to tako došlo. Točno, ali razlika je samo što kod nas uglavnom nisu najbogatiji ljudi oni koji najviše rade, već, baš suprotno, koji najviše sjede i telefoniraju tražeći vezu ovu i onu, radeći zajeb ovaj i onaj. Osim toga u Njemačkoj tijekom tjedna na ulici nema žive duše, tek vikendom zažive trgovi, dok je kod nas obrnuta situacija. Za vrijeme tjedna kafići su prepuni, dok su vikendom uglavnom prazni, jer većina ode na selo.

Da vam budem iskrena, ovih tjedan dana provela sam van lijepe naše. Samo površno pratila sam što se kod nas događalo i to samo zato što mi to poslovne obveze nalažu, a baš bi bilo lipo bar jedan tjedan ne čuti pizdarije iz domovine, tipa sudac Milanović pustio ubojicu iz zatvora jer mu nema tko čuvati kćer, zatim izjavu premijera Sanadera "SDP će i Tita u ustaše" i slično. Ali da nismo jedini po u najmanju ruku čudnovatim izjavama, evo jedne zanimljive izrečene od bivšeg američkog potpredsjednika Quaylea, koji je s obitelji stigao na odmor u Dubrovnik, iznajmivši u tamošnjem hotelu pet soba. Jedan od njegovih bisera, dakle, glasi: "Nedavno sam posjetio latinsku Ameriku i žao mi je što u srednjoj školi nisam naučio više latinskog, pa da budem u stanju razgovarati s tim ljudima".

Ponekad, ili češće, na nekim neophodnim točkama nije nitko. To se dešava i najboljima. I inercija često mobilizira sve raspoložive snage, kad živne sve rezerve i potom slabosti i prazna mjesta postaju pravilo. Ponegdje u ponečem to nije sezonski nego dugo, pa je za pobjede nužno nešto drugo.

U Zagrebu se održava tradicijski eurofestival, nastavak nastavka jedne slavne manifestacije iz šezdesetih na vrhu hladnog rata, kada je igrom slučaja i malim inicijativama Zagreb bio svjetska špica. Jednom davno, kad su se i banalne stvari obavljale s oprezom i strahom, nekim zbivanjima gurnut, specifični hrvatski skladatelj Kelemen je nalutao na Jekaterinu Furcovu, nakon čega se u Zagrebu porodila velika i raskošna svjetska manifestacija. U nekim drugim zamagljenim vremenima, na tragu toga, su neke pojave iz Zagreba kao duhovi puzajući prošle Beograd, Ljubljanu i druge jugoslavenske gradove i izišle u neke evropske vidokruge. Došlo doba da to malo živne. Jedna veteranska hrvatska ekipa u okviru toga je u akciji projekta o vezama i pobunama, nezgodama, konačno više ljudi, i iz drugih zemalja, koristi se zbilja i poneke relacije, i tehnike. U prapočelo projekta je ušlo malo mog prikaza o kretanjima (migracijama) i prijateljstvu, od rezerve i previše. Sirova materija je udruženim radom dovedena u neke stote završne vode, kad vremena više nema.

Poznanstva na internetu

U zadnje vrijeme često se govori o normalizaciji odnosa sa susjedima, poglavito sa Srbijom. Ono što najbolje predočava odnose između Hrvata i Srba jest upravo odnos malih ljudi jednih prema drugima, njihovo međusobno razumijevanje i prihvaćanje u kontekstu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Upravo o tome govori mail koji sam primio u stvari kao komentar na temu Zar i ti, Borise Dvorniče prije odprilike tjedan dana, čiji je autor želio ostati anoniman. U svrhu predočavanja stvarnih odnosa malih, običnih ljudi, Hrvata i Srba uz odobrenje autora istog postam primljeni mail. Zbog svoje zanimljivosti, zbog svog internog i osobnog karaktera, bez politikanstva on nam može reći koje je stvarno stanje stvari međusobnog apsorbiranja Hrvata i Srba. Ova mala ljudska priča govori o susretu anonimnog hrvatskog forumaša sa srpskim forumašima u Beogradu. Dotični forumaš želio je ostati anoniman zbog straha od već pretrpljenih uvreda onih sa kojima se sastao u Beogradu, te u tu svrhu i ne otkrivam njegov forum pseudonim.