Liječim se već dugi niz godina i, iako imam sreću i nalazim dobre liječnike, čini se da liječnici nemaju sreće sa mnom. Prvi liječnik koji me je liječio imao je srčani udar. I, nažalost, nakon toga više nije mogao voditi moje liječenje.
Teškom mukom, jer liječnici pacijente poput mene baš ne uzimaju rado, našao sam liječnicu na koju sam se taman priviknuo kad je slomila, i to komplicirano, nogu. A na zamjene se opet ne mogu priučiti. Doznavši to, prijatelji Nijemci koji žive u Beču i tamo daruju jednoj klinici, pomislili su da mi mogu pomoći i pozvali su me u Beč.
Unaprijed moram reći da mi ta klinika uopće nije mogla pomoći: vidjevši dokumentaciju austrijski liječnici nisu se uopće htjeli upuštati u probleme mog zdravlja.
I tako, iz tih razloga i na poziv prijatelja, našao sam se ipak jednog jutra u vlaku za Beč.
Kompozicija vlaka sastojala se od samo tri vagona i, dakako, lokomotive. Prema natpisima moglo bi se zaključiti da su vagoni vlasništvo austrijskih željeznica, no tko zna, u svakom slučaju vlakom upravlja poduzeće Hrvatske željeznice, a vlak nosi ponosno ime »Croatia«.