Dragi Hrvati,
prvo da kažem, znam da je mrak zamolio da se sve vezano uz Sanaderovu ostavku piše na njegovom dnevniku, no informacije ovdje iznesene utopile bi se u moru komentara, a želja mi je da čitatelji pollitike.com dođu do informacija koje bi po mojim osobnim procjenama i saznanjima mogle biti pravi razlog Sanaderove ostavke.. unaprijed se od istih ograđujem jer je ovo uz moje vlastite analize većim dijelom temeljeno na rekla-kazala (iako savršeno logičan slijed događaja), no pustimo da vrijeme pokaže jesam li u pravu..
1. vlada neće pasti, barem ne u smislu da će se raspisivati novi izbori (barem do jeseni), gospoda u banskim dvorima i na Markovom trgu sve će riješiti dogovorno... gospoja Kosor mogla bi vrlo lako postati premijerka i žrtveno janje za ono što slijedi najesen, a što nikome nije iznenađenje, jer svi manje više znaju što nam se sprema
2. daklem, ono što možebitno slijedi, a uzevši u obzir našu trenutnu ekonomsku situaciju, pad BDP-a, rebalanse proračuna, MMF (ili izbjegavanje istog) jest sljedeće:
Ovo sam mislio napisati još jučer, ali eto kako je predviđena izvanredna pressica u vladi u 14h pa da budem malo brži pokušavajući anticipirajući što će se u stvari dogoditi.
Kao što smo jučer saznali (iako je ta informacija po kuloarima bila negdje tamo još od prošloga tjedna), BDP je godina_na_godinu za prvi kvartal ove bio 6,7% manji od prvog kvartala 2008. godine. To je brojka koja je niža od svih javno izrečenih predviđanja i koliko god se mi sada čudili toj brojci kao tele sjekiri, to je to i čak niti DZS nije mogao to ignorirati. Ima tu naravno nekih velikih pitanja glede metodologije i one_off događaja poput krize sa plinom, no kako god bilo kriza je tu i nema niti najmanje dvojbe da je ta brojka veća od 5% kako god okrenuli.
U diskusiji oko školarina za fakultete se dosad nisu spominjali slijedeci argumenti koje nam nudi suvremena politička ekonomija
Obrazovanje ima i svoju korist koja je mnogo veca nego operativni/rashodni troskovi obrazovanja. Neoklasicna teorija, tj. teorija neoliberalizma, priznaje pozitivne externe efekte (externalities), (dakle efekti kod kojih, osim proizvođača/korisnika jedne stvari, i drugi imaju koristi). Klasičan primjer za to je školovanje i akumulacija ljudskog kapitala.
Pošto postoji nesrazmjer između optimalne visine školovanja u jednoj ekonomiji, i one stvarne, faktične potražnje za tom robom postoje već institucionalizirana rješenja kao što je npr. zakonska dužnost roditelja da obavezno šalju svoju djecu u školu.
Postoje dakle situacije kada država mora i može korektivno utjecati na potražnju školovonja, što obaveznog isto tako i visokoga.
"Očekujem, a mogu obećati da ću učiniti sve da Hrvatska ne upadne u recesiju, a ako upadne, bit će to kao i kod vodećih industrijskih zemalja svijeta"? Bio je to, po običaju, biser dana.
Naravno, na prvu loptu bilo je to uobičajeno muljanje i skidanje odgovornosti s vlastitih neuspjeha. On tako i tako obećava sve i svašta, a nikad ništa ne ispunjava, i on nikad za ništa nije kriv. Iako smo se na to već svi naučili, s izuzetkom njegovih birača (većina istih uopće ne prati što premijer govori, ili ne govori hrvatski ili uopće nije živa, pa im to ne možemo uzeti za zlo).
Čim je Ivo ostavio mogućnost da Hrvatska upadne u recesiju, znači da je Hrvatska već odavno upala u recesiju. No, zašto je važno napomenuti da ćemo upasti u recesiju poput vodećih industrijskih zemalja svijeta, a ne poput zemalja sličnih Hrvatskoj?
Jasno je da se javnost maksimalno obmanjuje kad je riječ o ovoj temi, ali eto najnovija vijest kaže da je Hrvatsko gospodarstvo i službeno u recesiji (Hrvatsko gospodarstvo je u recesiji). Naravno, nije nikako pametno to javno i obznaniti, možda tek indirektno (Šuker indirektno priznao: Hrvatska je u recesiji ), ali to što neki ne žele proglasiti recesiju, ne znači da je nema....
U potrazi za svježim statističkim podacima koji zorno prikazuju kretanje našeg gospodarstva u 2009. godini, neki dan, kao i obično, otvorio sam stranice Državnog zavoda za statistiku www.dzs.hr. Već automatski sam krenuo kliknuti na "Priopćenja" bez detaljnog pregledavanja prve stranice koja je uvijek ista, no nisam mogao ne zapaziti veliki žuti kvadrat s žarko crvenim slovima - "NOVO"!
Državni zavod za statistiku objavio je REVIDIRANE podatke BDP-a, temeljnih agregata nacionalnih računa i zaposlenosti na osnovi metodološke revizije prema novim i poboljšanim izvorima podataka i metodama obračuna. I to ni manje više nego od 1995. godine. Tako nam se preko noći BDP drastično povećao za čitavih 15,8 posto u cijelom razdoblju od 1995. do 2005. godine.
Prije nekoliko godina premijer Ivo Sanader sa zadovoljstvom je predstavio «Strateški okvir za razvoj 2006-2013» koji je Vlada RH usvojila na sjednici 4.kolovoza 2006. U tom programskom dokumentu kako navodi sam Premijer, neke su mi rečenice posebno zapele za oko.
« Za mene osobno i za Vladu koju vodim, članstvo u EU nije samo po sebi cilj: ono ima smisao ako je u njega ugrađen hrvatski cilj, a to je razvijeno društvo blagostanja i solidarnosti koje je spremno i sposobno ravnopravno sudjelovati na otvorenom europskom i globalnom tržištu rada i ideja ...Istodobno, model gospodarskog rasta i jačanja konkurentnosti mora osigurati socijalnu pravednost, solidarnost svih slojeva stanovništva... Za ostvarenje toga cilja «Strateški okvir za razvoj 2006-2013» prepoznaje deset strateških područja oko kojih će biti potrebno odlučno i usklađeno djelovanje svih u zemlji...»
Danas je Državni zavod za statistiku objavio procjenu rasta BDP za treće tromjesečje ove godine. Navedeno se odnosi na period od lipnja do rujna 2008. godine. BDP je realno veći za 1,6 posto u trećem tromjesečju 2008. u odnosu na isto razdoblje 2007.
Za razliku od nekadašnjih rijetkih objava rasta BDP koji su bili umjereno normalni, ovaj podatak je popraćen od strane medija u grobnoj tišini. Očekivalo se između 2,5 i 3 posto. Većina medija koji inače drže stranu HDZ-u i Sanaderu do objave ovog članka uopće nije reagirala, služeći se "Strategijom mrtvog mamuta", u nadi da će vijest prekriti mulj, blato i močvara.
Koliko sam uspio uočiti (a moguće je da griješim), prvi je vijest (izvor: Hina) objavio business.hr . Mediji u vlasništvu EPH su se uglavnom bavili padom cijena drva.
Treće tromjesečje završilo je u rujnu, dakle prije nego li je Sanader izjavio da je (izgleda) došla kriza.
Za javnost sve je bilo super, napredovali smo nezadrživo i snažno, i u večernjim satima odmarali se u naslonjaču promatrajući na televiziji posljedice svjetske krize na druge, dok se nama to ne može i neće dogoditi, sve dok se premijer nije sjetio ukrasti Božić. Retorika se brzo mijenjala: nije baš mislio ukrasti Božić, ali smo u banani, pa se borio za zamrzavanje plaća, i na koncu posustao. Zaboravio sam: ostala mu je borba za radna mjesta. Dobro, borio se on i protiv Facebooka, ali to je neka druga priča. Onda je odlučio (Bogu hvala) malo se primiriti i ne davati izjave. Sada to umjesto njega rade drugi, recimo, Andrija Shimadzu Hebrang.
Tijekom zadnje kampanje hvalio se Ivo kako SDP, za razliku od njegove stranke, nema nikakvu gospodarsku strategiju (ovo je sve što ćete o SDP-u čuti u ovom dnevniku, jer više od ovog ne zaslužuju, ni oni a ni bilo koja druga parlamentarna stranka u Hrvatskoj). Što imamo od te gospodarske strategije? Sadašnji premijer ne kaže ništa (osim ako mu se ne omakne) što unaprijed nije pripremljeno i provjereno. Franjo Josip je vladao pomoću patenata, Josip i Franjo su patentirali neke druge alate kojima su vladali, a Ivo vlada pomoću spina. Jedini problem u vladavini spinom jest da vi ne vladate situacijom, a situacija može biti (i u pravilu jest) volatilna.
Ne tako davno, u predizbornoj utrci HDZ i Ivo Sanader busali su se u prsa kako su oni za tržišnu ekonomiju, a ne za državni intervencionizam. Zdušno su pljuvali po SDP-ovom programu 4×4 nazivajući ga povratkom u plansku ekonomiju proklamirajući svoj program 3×7 (godišnje najmanje 7% rast BDP-a, pad nezaposlenosti na 7% i 7 razvojnih projekata). Samo nekoliko mjeseci nakon završenih izbora, tržišna ekonomija nestala je iz HDZ-ovih programa na valu nezadržive inflacije na koju Vlada RH nema odgovora.
Neovisni, ali ne i neutralni