Predsjednik Republike Ivo Josipović od svojeg prvog lažnog obećanja o Novoj pravednosti ne prestaje svojim istupima obmanjivati javnost. Tako je bilo i s nedavnim nastupom u Institutu za inovacije u kojemu je održao predavanje o razvoju poduzetništva.
Naglasak iz Josipovićevog nastupa nalazi se u rečenici: „Naša je velika boljka u kulturi kukanja, većina je spremna više kukati nego raditi i to se mora promijeniti“. Naravno predsjednik Josipović je u pravu, ali bi u toj kritici trebao poći od sebe, jer sve što je dosad konkretno učinio i radio u prve tri godine svojeg mandata bila je kuknjava o svim važnijim problemima ove zemlje. Doduše, po ustavnim ovlastima, on nije mogao mnogo toga promijeniti, osim u vanjskoj politici, nadzoru nad obavještajnom službom i kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Ali imao je po čl. 101. Ustava mogućnost predložiti Vladi da održi posebnu sjednicu i „razmotri određena pitanja“. Na toj pretpostavljenoj sjednici koju nikad u svojih 10 godina mandata nije sazvao predsjednik Mesić, a u ove tri godine ni predsjednik Josipović, predsjednik Republike „može biti nazočan i sudjelovati u raspravi“.
Imunologija, kao i pojedine metode treninga, temelje se na metodama "što te ne ubije, to te ojača". Ipak, ne trpe sve grane takav pristup. U posljednje se vrijeme puno govori o poboljšavanju investicijske klime, o poticanju poduzetništva i o jačanju postojećih gospodarskih subjekata. Koliko god za to nadu polažemo u europske fondove, srećom se ipak uviđa kako su problemi koje primarno treba rješavati unutarnje naravi. Za razliku od pojedinih političkih lidera koji uzrok vide u nedostatku poduzetničkog duha i financijskog žrtvovanja građana-poduzetnika, mišljenja sam kako je ipak onaj koji predvodi u stvaranju loše atmosfere - država.
Naravno, država postavlja pravila igre i oko toga nema spora. Država pravila igre postavlja propisima različitih vrsta, a provodi ih putem svojim mnogobrojnih i raznovrsnih produženih ruku.
Praktično, za poduzetnika postoje tri izvora prava:
1. zakoni,
2. podzakonski akti i
3. pravna i životna shvaćanja činovnika.
U pradavna vremena su svi u SFRJ znali bolje sastaviti nogometnu reprezentaciju nego li selektor Miljan Miljanić. Danas opet svi bolje znaju sastaviti nogometnu reprezentaciju RH nego li izbornik Štimac. Čudan neki narod(i) – svi uvijek znaju bolje tuđi posao nego li svoj vlastiti. Zato smo valjda tako i prošli i zato nam valjda tako „dobro“ i ide.
Koliko puta ste čuli: „... da je meni pet minuta vlasti – sve bi ja to sredio...“ Znači, političara imamo koliko i stanovnika baš kao i izbornika (selektora) u nogometu. Svi sve znaju o politici a istovremeno nam je i država i politika u općem rasulu a ono o čemu politika neizravno odlučuje, a to je skoro pa sve, nam je iz gorega u gore. Političarima ne oskudijevamo, pa gdje je problem?
Za ustrojiti državu, još k tome demokratsku državu, uopće nisu ni važni ni presudni političari već trebamo državnika! I nema države na svijetu koju su ustrojili političari već su to činili državnici. Ja mislim da postoji baš takav upravo sada te pažljiv promatrač vidi jednog jedinog (jer više ih i nema) – prof.dr.sc. Ivu Josipovića.
Pobjedom na saborskim izborima prije godinu dana, porazivši hametice HDZ, SDP je na čelu Kukuriku koalicije formirao novu Vladu s neiskusnim čelnikom SDP-a Zoranom Milanovićem na položaju premijera. Poslije 2003. godine SDP je tako u ovih dvadesetak godina hrvatske neovisnosti i mlade demokracije drugi put osvojio većinu u Hrvatskome saboru. S bivšim premijerom i predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom koji je u međuvremenu optužen zbog korupcije, a kasnije s njegovom imenovanom nasljednicom Jadrankom Kosor, vodeća hrvatska stranka nije imala nikakve šanse na izborima, jer je biračko tijelo zahtijevalo promjene
Što se to odjednom dogodilo u glavama Kukuriku čelnika odnosno članova Vlade RH da su preko noći postali „Veliki vjernici“??
Nije nam još uvijek poznato što je zapravo bio okidač za ovu, ipak neočekivanu pojavu, ali moramo priznati da smo i mi umirovljenici ostali šokirani vidjevši kako se redom i ničim izazvani sve češće pozivaju na vjeru što im do sada, bar koliko nas pamćenje služi nije bio običaj, a posebno jer su se mnogi od njih još do jučer bezrezervno izjašnjavali kao ateisti ili agnostici.
Čak i kada doslovno sa svih stana dolaze sve lošije vijesti i prognoze kako glede trenutnog stanja tako i budućnosti naše ekonomije, a što dakako u stopu prate i redom svi mogući pokazatelji takvog stanja, gospodi iz Vlade su svakim danom sve punija usta vjere u sebe i u ono što rade, te kako će ipak uskoro, ili samo što nije, sve krenuti u smjeru ekonomskog oporavka. Iz njihovih usta u božje uši, rekli bi smo!... ali
NB ovo je bilo namijenjeno walpurgi u dnevniku "građansko novinarstvo, ali je ispalo kao novi dnevnik
walpurga,
i vi ste potpali pod manipulaciju dirigiranih medija koji su pod kontrolom divljeg kapitalizma i neoliberalizma suočenog na svjetskoj razini s globalnom financijskom krizom.
hrvatska je na svu sreću izvan tog trenda, jer nije točno da većina građana jedva preživljava. da je tome tako imali bismo već odavno sukobe na ulicama većine s represivnim aparatom kao što je to slučaj napr. s grčkom ili španjolskom. sjetite se da je ivan pernar počeo ovog proljeća s demonstracijama protiv svih i svakoga, pa su se ti prosvjedi ispuhali. zašto? zato što je u hrvatskoj upravljanje državom u krizi, a građanstvo živi svoj život. da ne bi ostao na goloj tvrdnji, evo nekoliko podataka. naravno, ima siromašnih kao i u najbogatijim zemlajma na svijetu, ali to je onda pitanje socijalne politike da se bogatima uzme više i pravednije rasporedi nacionalni kolač.
Nemam vas namjeru dodatno deprimirati siciranjem broja nezaposlenih osim da napomenem kako postoje kategorije sezoniziranih i desezoniziranih podataka o zaposlenosti i kako je realna brojka nezaposlenih ipak nešto manja od doista crnih 335.000 nezaposlenih. No dosta s dobrim vijestima.
Ekonomski prosperitet mjerimo tzv. bruto domaćim proizvodom po glavi stanovnika i do njegovog rasta možemo iz ove točke doći s tri temeljne taktike. Prva taktika je vrlo jednostavna, moramo proizvoditi više i zapošljavanje je najlogičniji izbor. U Hrvatskoj živi oko 4.5 milijuna ljudi, nekih 18-20% su maloljetni, dok je oko 1.2 milijuna već u mirovini. To nam ostavlja oko 2.4 milijuna potencijalnih zaposlenika od kojih je u ovome času zaposleno njih oko 1.6 milijuna, što nam ostavlja potencijalni rast broja zaposlenih, ili kako bi Jadranka rekla "radno aktivnih" od 50% ili gotovo 800.000. Hrvatska je inače po broju radno sposobnih na samom dnu ljestvice. Ako pogledate strukturu tih naših zaposlenih, jasno je kako njih svega nešto oko 550.000 nešto stvarno proizvodi (u materijalnom smislu, dakle nešto što se može izbrojiti u komada na sat ili sličnoj mjeri), dok svi ostale rade u uslužnim djelatnostima. Uslužne djelatnosti su tipično radno intenzivne i vrlo često su pojedinačno najveći trošak poslodavca. Hrvatska je zemlja s najvećim davanjima na i iz plaće na svijetu (samo za određene kategorije, u nekim kategorijama nas ipak šišaju Danska i Švedska) što naš rad čini nekonkurentnim i to je dobrim dijelom razlog zašto nismo u stanju privući više stranih investitora ali ni nagovoriti ove poslodavce koji su zaglavili ovdje da više zapošljavaju (s očiglednim izuzetkom države koja se multiplicira poput amebe).
Glavna vijest u našim medijima je da je broj nezaposlenih došao na 319 000 i povodom toga je zasjedao gospodarski savjet predsjednika republike dr. Ive Josipović koji je dao savjet predsjedniku RH da izvrši pritisak na vladu RH kako bi se ubrzalo provođenje mjera gospodarskog oporavka i potaknule investicije kako bi se stvorila radna mjesta.
Vlada RH nije gubila vrijeme i odmah je ministar gospodarstva Đuro Popijač bio gost dnevnika Nove TV i naravno objasnio kako sadašnje stanje gospodarstva i zapošljavanja i nije tako strašno jer je u prošloj godini posao dobilo novih 147 000 ljudi tj. jedni gube posao drugi dobivaju i da on ne vjeruje da će u narednim mjesecima broj nezaposlenih doći na 350 000 kako najavljuju neki stručnjaci. Ministar poziva te stručnjake da daju rješenja i prijedloge kako da do toga ne dođe.
Naj Tržnica Roba, Proizvoda I Usluga U Galaksiji
Novootvorena tržnica, ponuda i potražnja u susretima bez granica, kupnja i prodaja dobara, nekretnina, ideja, proizvoda i usluga u alternativnoj valuti!
Naše novine fragmentarno prenose elemente rasprave s MMF-om koja je za Hrvatsku vrlo relevantna jer nam je MMF partner, ali i znatno više jer objektivnije prikazuje stanje. (Napomena za blog Pollitika: MMF nije, kako mnogi vole reći, ‘produžena ruka mrskih globalizatora’ nego ‘doktor’ koji dolazi u pomoć onima koji se više nisu sposobni razumno brinuti za sebe; država ne mora prihvatiti MMF, ima opciju se i samostalno nositi s posljedicama svoje neodgovornosti. Druga je stvar, naravno, da li su nas ‘zli’ globalizatori podgovorili da moramo imati najnovije modele mobilnih telefona i automobila, kupiti njemačke aute talijanskim novcem itd. ... ipak, vjerujem da to, kao i odluka da mnogi naš visoki činovnik u državnu službu za sobom povlači rođe i smišlja im radna mjesta, nije manipulacija ‘zločestog’ Zapada, nego naša neodgovornost .
Obavezno štivo je stoga ovdje.
Kao teaser, evo samo iz dijagnoze (sve to uglavnom znamo, ali jako je lijepo kazano ovdje):
