pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Oduševio me večeras barba Ive iz „Otvorenog“ s pričom o njegovom didi. I izazvao gomilu reminiscencije s okusom djetinjstva. Dida je barba Ivi jednom davno reka: „Zapamti dobro šta ti kažem, a možda ja neću doživit: Na more će se spustiti opanak i vrana!“. I Ive je doda: „Opanak je već odavna doša, a nekidan su mu dvi vrane otirale galeba s prove!“

Pogađate, radilo se o raspravi o ribarstvu i briselskoj „krpici“, u kojem se Hrvatska odrekla provođenja gospodarsko-ekološkog pojasa na Jadranu, samo u odnosu na Italiju i Sloveniju (ali što znači da Grčka nije uključena kad ovamo ne dolaze, ni Maltežani, ni Španjolci ni Portugalci). Taj kvazi-komični papirić nije baš ta iz povijesti čuvena „riječka krpica“, ali jest neki zeznuti navodni zapisnik, za kojeg su naši naivčine vjerovali da je kupovanje vremena i naklonosti bez velikih obveza. Valjda zato što nije bio svečano ukoričen, nije bilo stola ispred televizijskih kamera, zlatnih nalivpera, svečane razmjene korica, rukovanja, domjenka poslije toga. Mentalitet državnog pečata, austroguarskog „muhuranja“ svega i svačega je odavno prošlo vrijeme, a potpis u modernom svijetu znači sve, dok kršenje potpisanog izaziva neugodne posljedice.