Često se pitam kako je jedan gradić u Bosni i Hercegovini, prelijepa naziva, postao simbol najvećeg zla koje se dogodilo u poslijeratnoj Evropi?? Srebri se more, i mjesec na površini mora, a Srebrenica je ovih dana ovijena u olovnu tugu, u vrućinu, u iskopane rake u koje se polažu mrtva tijela identificiranih ostataka ljudi koji su hodali ovim svijetom, voljeli, govorili, smijali se i – zapomagali! Taj vapaj umirućih svijet, i nakon Auschwitza, nije čuo, skapali su u genocidnom ratnom zločinu, okruženi „plavim šljemovima“ UN, pokazujući kako je život u vrijeme raspada Titove Jugoslavije bio jeftin, tek jedan metak u potiljak! Prvo smo zakazali svi mi koji nismo znali ili htjeli zaustaviti genocidnu politiku klike slobodana Miloševića koji je u svoj paklene planove uključio ostrašćenu mladost Srbije, mladiće koji su također hodali ovim svijetom, voljeli, govorili, smijali se... učinio ubojicama koji su bacili ljagu na sav srpski narod.
Tko je zakazao?
Ne znam tko vama i koliko diže tlak na ovoj "pollitici", ali meni ovaj gospodin Krsnik sa svojim dociranjem ide bukvalno na nerve, živce, psihu - spinuje li ga spinuje, dobro izvježban u nekim školama i agencijama koje su otišle u ropotarnicu povijesti, ali koje u makijavelističkom maniru, i njeni zastupnici premazani novim političkim bojama ili jačim nijansama, nazovimo ih "kvadratasti karamarkovići", opet dobivaju na zamahu, kao da smo uistinu udareni "Alzheimerom", i kao da s nesimo uvjerili što je nama naša borba, iz devedesetih dala, a što nam otela!?
Drage Hrvatice i Hrvati!
Eto ti Obame neznalice: mislim da je čestitku trebao početi s "Drage Hrvatice i Hrvati!", naravno čestitati dan državnosti Hrvatske, i opetovati "Drage Hrvatice i dragi Hrvati" kao da u toj državi ne živi nitko do Hrvatice i Hrvati!??
John Holdren, trenutni "znanstveni car" u Obaminoj administraciji, poznatiji hrvatskoj javnosti kroz Davora Pavunu, koji svoj kredibilitet crpi iz tvrdnje kako služi na njegovom timu, u knjizi koju je 1977. potpisao zajedno sa Paulom Ehrlichom i Anne Ehrlich iz Rimskog kluba; naslov knjige u originalu: "Ecoscience- population, resources, environment"
"Obvezujući zakoni za kontrolu populacije, uključujući zakone za obavezne pobačaje, mogući su i pod postojećim ustavom ako populacijska kriza postane dovoljno ozbiljna da ugrozi društvo.."
Državni proračun je nakon Ustava pojedinačno najbitniji dokument koji definira i opisuje funkcioniranje jedne države. U našem slučaju, riječ je o dokumentu s nekih 14.000 stavaka gdje su na primjer plaće državnih službenika definirane na nekoliko stotina međusobno različitih mjesta pa je stoga vrlo teško pratiti što se točno u državnom proračunu događa.
Kako bi to riješili, napravili smo grafičku vizualizaciju kroz državni proračun.
Uvodna napomena: Ovaj dnevnik traži vrijeme za čitanje, strpljenje, hladnu glavu, više RATIA nego EMOCIJA.
Izraelci s dozvolom za ubijanje, židovski fašizam na djelu, cionisti kao nacisti, neviđeni zločin nad humanitarcima, državni terorizam, Izrael kao piratska država .. samo su neke od ocjena i komentara koji su se ovih dana mogle čuti ili pročitati u nekim domaćim i dijelu svjetskih medija.
Što se dogodilo i još događa?
Izraelskih komandosi spustili su se na jedan od šest brodova koji su se kao flotila uputili prema Gazi s humanitarnom pomoći, na putu od Turske preko Cipra do Izraela. Došlo je do sukoba u kojem je poginulo, po prvim informacijama l9, zatim l5 pa ll i nakon što se koprena propagandnih vijesti podigla, 9 osoba. I jedan mrtvi je previše i svakom razumnom čovjeku treba biti žao žrtava koje su nastale tijekom ove vojne akcije. Devet života je ugašeno, ne računajući izraelske komandose, a za pretpostaviti je da je i među njima bilo mrtvi, mada je izraelski običaj da se u javnost ne daju odmah podaci o gubicima na izraelskoj strani.
DOPREMA HUMANITARNE POMOĆI – INTERES IZRAELA
Direktor američkih federalnih rezervi Ben Bernanke prozvan je Misliocem 2009. godine zbog sposobnosti i dobre organizacije u načinu izlaska iz krize. U samo nekoliko mjeseci spasio je američko gospodarstvo od potpunog sloma i bankrota."
Otvaram jutros jedan renomirani hrvatski portal i prvo što mi upada u još uvijek sneno oko biješe ova rečenica. Jedan američki časopis je sastavio 100 najutjecajnijih mislioca 2009. godine i na vrh je zasjeo upravo Ben Bernanke - poznato ime o kojemu ne znam baš toga previše osim da je napisao hrpetinu knjiga o ekonomiji i da je na nekim fakultetima njegovo štivo obvezna literatura. I sad je, odjednom, bradati čovječuljak pametniji od Dextera. Al dobro sad, sigurno mu nagradu nisu dali na lijepe oči... Čitam dalje, kad ono na drugom mjestu prvi tamnoputi predsjednik SAD - šarmantni Barack Obama. On se tu našao zahvaljujući naporima koje je uložio kako bi zemlju koju vodi, i u ovako teškim vremenima, još uvijek zadržao kao najveću svjetsku silu.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Kako kaže Jure Vujić „U sklopu službenoga vokabulara jednoumlja uobičajena je praksa reduciranje neistomišljenika, ili bilo koje druge ciljane društvene skupine, dijeljenjem atributa fašist. Etiketiranje neistomišljenika atributom fašist ili nacist onemogućuje se svaki pokušaj racionalna i uravnotežena dijaloga. Takva anatemizacija i javno izražavanje negativnih stereotipa uvijek otvara put predvorja izravna govora mržnje i ukida svaki prostor za ravnopravni dijalog. Očito je to u današnjem hrvatskom politički korektnom vokabularu, koji itekako tolerira, pa čak i širi ostatke totalitarne frazeologije, a posebice u odnosu na političke neistomišljenike, kada sa strane neoliberalne »tolerantne«ljevice i u službenim medijima čujemo stereotipe poput: „povampirena desnica“, „aveti prošlosti“, „reakcionar“, „konzervativan“, „desničarenje“, „ognjištari“, „Hercegovac“, „tuđmanovac“, „kamenjarac“ itd.“)
Još od početka vrijeme predizborne kampanje za Splitskog gradonačelnika, mnogo sam razmišljao o tome da li je Željko Kerum uistinu sposoban da ukoliko preuzme vlast, Splitu podari napredak, i pomak s mrtve točke. O tome da li , kao što je iz nule stvorio ponajveću firmu u gradu, koja zapošljava nekoliko tisuća Splićana, i to sve bez ikakve pomoči države, sam sa svojim radom i svojom pameću, može otvorit nova radna mjesta u Splitu, omogućiti dase brojni studenti ne moraju selit u Zagreb, već da na svom rodnom prostoru, sa svojom završenom školom mogu naći pristojan posao, koji bi bio dobro plaćen. Također sam razmišljao o tome da li je sposoban prevladat mogući sukob interesa, i da i će moći otrpjet napade, kako on kaže, "neojugoslavenskih" novinara i medija koji će ga zbog „sukoba interesa“ sigurno napasti.
Najbolji odgovor na sva ova pitanje je da će vrijeme pokazat svoje, ja sam još tada bio zagovornik ideje da se Kerumu da šansa, jer su mi ovi „urbanih“ i „civiliziranih“ bili na vrhu glave.Djelom na moju odluku o podršci Željku Kerumu je utjecalo i to što sam s vremena na vrijeme posjećivao i Zagreb, te uvidio kako Zagreb velikom brzinom napreduje, potpuno suprotno od posrnulog Splita. Samo nekoliko statističkih podataka, koje sam pronašao:
U Splitu je 2005 bilo 12998 nezaposlenih, u Zagrebu 29658. Prema zadnjem popisu stanovništva Split je brojio 193 664, a Zagreb 813 059 ljudi. Dakle iako u Zagrebu ima preko 4 puta više stanovnika nego u Splitu, U Zagrebu ima samo 2.3 puta više nezaposlenih nego u Splitu.
U 2006 iz Splitsko dalmatinske županije je uvezeno 63% više robe nego što je iste godine izvezeno. Prosječna plača je bila 4241 kn, daleko manje nego u Zagrebu.
U ovoj županiji najviše ljudi radi u trgovini 42,4%, zatim u prerađivačkoj industriji 25,7%, u građevinarstvu 13%, u prometu, skladištenju i vezi 6,3 %, u poslovanju nekretninama 5,3%, u turizmu 3,3%...
Upravo zbog tih razloga bio sam mišljenja (i sad sam) da Kerumu treba dati šansu. Ako nešto zabrlja, ja ću biti prvi koji će ga kritizirati.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Slovo “U” – koje je u vrijeme “jugokomunističkog mraka” prisiljavalo organizatore zagrebačke Univerzijade na nezaboravna kreativna rješenja zaštitnog znaka te manifestacije – posljednjih je tjedana i mjeseci steklo popularnost čak i među lijevim i liberalnim krugovima koji ni pod prijetnjom smrću ne bi zalutali na Thompsonov koncert.
