pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Zakašnjela pamet

Peter Galbraith, mali sin velikog oca, u jučerašnjem tisku (večernjak, mislim) govori o tome kako je Tuđman morao i trebao u Oluji ići do Banja Luke i zauzeti ju. Sada mu je kao žao što to USA nije odobrila, a on je bio ključna osoba za servis informacijama onih koji su u USA o tome odlučivali. Ne, nije tada "znao" misliti, kada se vozio na haubi srpske izbjegličke kolone ( kao da im je tko uopće što i htio) slikajući se za sve svjetske novine i vijesti, sebe radi.
Svjedok u Hagu protiv RH - doživio prosvijetljenje; sada, kada prijeti odcijepljenje Republike Srpske od BH - a tada je pitanje rata na ovim prostorima PITANJE SATA.
Prije godinu, možda dvije, Lady Margaret Thatcher, prije nego li se ozbiljno razboljela, dala je jedan veliki intervju u kojem objašnjava Tuđmanovu pogrešku što nije iskoristio priliku i išao do Banja Luke. Intervju je izašao u Večernjem listu.

Današnji Večernji list donosi zanimljivu vijest (možda samo meni kao starijem) koja glasi:

Kad je Stanko Smoljanović, član uprave Hrvatskog kulturnog centra u Banjoj Luci, putem obične obavijesti obznanio da će njihov centar održavati tečaj hrvatskog jezika, ostao je nemalo iznenađen. Za nekoliko dana među onima koji žele učiti hrvatski jezik bilo je i tridesetak 'đaka’ srpske nacionalnosti.

Dakle, Srbi u Banja Luci počinju učiti hrvatski. Bilo bi najljepše kad bi to bilo nešto posve obično i normalno. Ali nije. Desetljećima smo sa Srbima vodili rat oko jezika. Sa srpske strane se pokušalo ama baš sve da se negira i samo postojanje hrvatskog jezika te da se stvori jedan novi „zajednički“ jezik, na bazi srpskog dakako, koji bi se onda zvao jugoslavenski, hrvatsko-srpski ili obratno itd. Desetljećima u kraljevskoj i komunističkoj Jugoslaviji srpski političari, znanstvenici, novinari nastojali su nam nametnuti svoje jezične standarde pa čak i ćirilicu. Podrugljivo su nam dobacivali da smo narod bez povijesti i bez vlastita jezika.