pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Eto, najavi ti se netko u goste i što ćeš napraviti? A što drugo već prirediti doček kakav bi priredio svaki pristojan domaćin: ponešto od jela i pića, a i staviti nov stolnjak ili bar stresti mrvice i poravnati stari.

Da li se i Zagreb na sličan način pobrinuo za svoje goste? Ma nije tu u pitanju samo gospodin Bush, već i sva vojska novinara, prevoditelja, administracije iz mnogih zemalja i svega onog neizbježnog što prati jedan takav događaj. Cijela vojska ljudi, koja će, kad se vrati kući, pripovijedati o hrvatskoj Metropoli.

Htjedoh se i osobno uvjeriti u ugođaj ovog nesvakidašnjeg događaja.

Prvo što mi je u Zagrebu upalo u oči su nevjerojatne hrpe smeća po zagrebačkim ulicama, u strogom centru grada. Razbacani prastari stolovi, stolice, kaučevi, drvene kutije nepoznate namjene, ostaci prozora, kartona, starog papira....hrpetina tu, hrpetina dalje...strašno nešto. Nisam Janica, ali sam morala raditi slalom između hrpa smeća i parkiranih automobila u srcu grada.

Jučerašnji dan mi je dao inspiraciju za novi post. Hrvatska mora isplatiti Hypo banci 40 milijuna EUR zato jer državne službe, koje plaćamo mi građani, nisu radile svoj posao ili su ga radili površno. Isti dan je Austrija osvojila zlatnu i srebrnu medalju u plivanju na Europskom prvenstvu. Stvar ne bi bila toliko zanimljiva da medalje nisu osvojili naturalizirani Austrijanci, naši Vukovarci, Mirna i Dinko Jukić.

Poštovani g. Milanoviću,
zhtjevam od Vas da po hitnom postupku iz stranke isključite g. Milana Bandića.Vjerujem da to od Vas tražim s punim pravom, jer sam na prošlim parlamentarnim izborima svoj vrijedan glas dao upravo Vašoj listi, i stoga su moja očekivanja okrenuta prema Vama i Vašoj političkoj opciji.

1. Suverenost. Građani, životinje, tvrtke, ideje i razno bi za daljnje pregovore i poslovanje trebali donijeti odluku o suverenosti ili ne, na cijelom području i svemu ili ograničeno ili ni malo. To bi bilo nužno radi nastavka pregovora o poslovima i radi poslovanja.
2. Minimalno odlučivanje i snošenje rizika dobiti i gubitaka. Idu izbori. Niti većina stranaka stiže a niti i većina snaga stiže išta oko toga. Predstoje nam mukotrpni pregovori, odlučivanja, rizici i razno. Npr. i dalje se pleše ples sa puno milijardi na sve strane a još nitko ništa ne stiže rješavati oko toga sa prilično značajnim snagama koje su odavno proglasile maksimalnu suverenost, koje su tu u ulozi investitora, kreatora, provoditelja i šta sve ne. Već je puno problema a ide još više bez minimalnog usklađivanja;
3. Milosti više nema;

Mi Hrvati izgleda da stvarno ne znamo kud ćemo od novaca. Ili barem tako misle naši političari. Uz svu sijaset novih projekata (uglavnom preskupih) koje nam obećavaju u ovo predizborno vrijeme - ovih se dana počela spominjati još jedna, po mom skromnom mišljenju, promašena investicija.

Naime, jučer je Radićev IGH predložio gradonačelniku Bandiću da umjesto dovršetka starog Dinamovog stadiona u Maksimiru, izgradimo novi na Laništu. Novi bi stadion stajao milijardu i 100 miljuna kuna a primao 60 tisuća gledatelja.

Stari Dinamov stadion, na čije je renoviranje dosad utrošeno oko pola milijarde kuna, po tom bi planu trebao biti srušen a na njegovom bi mjestu trebao niknuti kompleks poslovnih prostora sa joj jednim shoping centrom.

Jure Radić (poznatiji kao krotitelj bure) tvrdi da je njegov plan naišao na dobar odjek kod vrlog nam gradonačelnika, pa očekuje i skoru realizaciju projekta.

Međutim zagrebački gradonačelnik to demantira. "Malo je kolega Radić požurio, mislim da smo trebali još malo pričekati, još dva tjedna da se to objavi i obradi, i onda ćemo prezentirati zagrebačkoj javnosti", istaknuo je Milan Bandić.

Nakon jučerašnjeg otvaranja ponuda konačno se zna koliko će Zagreb stajati dovršetak stadiona Maksimir, izgradnja stadiona Kajzerica i atletskog stadiona Svetice - ovisno o ponudama raspon cijene je od 4,35 do 5,99 milijardi kuna! Ponude su davane na osnovi izračuna koliko mjesečno treba platiti Grad za Maksimir kroz 21,8 godina, Kajzericu kroz 24 godine i Svetice kroz dvije godine. Za Maksimir i Kajzericu predviđen je povrat sredstava od privatnog partnera Gradu jer će se ti stadioni komercijalno koristit i za razliku od Svetica njima će upravljati privatni partner.

Urušila se jedna ulica u Zagrebu. Ne negdje na rubu grada, ne neke zgrade građene u vlastitoj izradi i bez plana, nego ulica u centru grada. Kupska ulica.

Teško je povjerovati u splet nesretnih okolnosti. Prije vjerujem u splet nekompetencija, aljkavosti i nebrige svih onih koji su tu nešto rovali i rovarili.

Tragedija za Zagreb, jer to se može u ovim okolnostima dogoditi doslovno već sutra na svakom zagrebačkom ćošku, a još veća tragedija za stanare koji ostaju bez krova nad glavom.

Kako se to dogodilo i zašto, nit znamo, nit ćemo to doznati. Ali vidjeli smo posljedice nečije gluposti i vidjeli smo da bi se mogla dogoditi i veća tragedija: prijeti urušavanje dvaju građevinskih kranova u blizini sada već ogromne rupe u Kupskoj.

Ponukan danasnjim ispadom, sto je blaga rijec za bezobrazluk i bahatost kojom je odgovorio na pitanje novinarke.

Bandicev odgovor

Ovo je 100 x groznije od onoga kada je Sanader usutkao sisackog gradonacelnika. Usutkati clana stranke je strasno, ali usutkati pitanje javnosti je neoprostivo.

Da to nije usamljeni slucaj dokazuje i video oko Galjufove koju je poceo kopati bez dozvola. Toliko o socijaldemokraciji i postivanju zakona i procedura:

Krađe, pljačke i ponižavanja karakteristike su hrvatske “demokracije”. Pljačka i uništava se sve što se stigne. Što vrijedi. Osim prošlosti i sadašnjosti, pljačka se i budućnost. Ovi koji su na vlasti zadužuju se i za buduće generacije, njihove greške plaćati će i generacije koje dolaze. Tako se zadužio Bandić, ne da mu se Šuker. Političari preko fonda otimaju državnu imovinu, pravosuđe tiho i ustrajano preko stečaja, korupcije i “pravosudne neovisnosti” uzima svoj dio harača. Odvjetnici i suci provode interesni zakon, onaj pravi hrvatski zakon služi im samo za dekoraciju sudnica i ureda. Bez njih bi sudnice i izgledale kao ludnice. Napravljena je ravnoteža između političkih i pravosudnih kriminalaca. Izbalansirali su plijen i jedni druge ne diraju.

Izvanredno stanje u Hrvatskoj razvija se i dalje. Ne samo da kvantitet prelazi u kvalitet, nego i kvalitet razvija kvanitet. "I blow up your body, but you blow my mind" je također prešlo granice, tijelo i fizika blistaju i dalje, ponekad i "groblje", ali svijest to više ne prati. I izgleda da kraja nema, da nitko to ne prati. Navodno su svi procesi povezani s politikom, politika sve zanima pa i više a otkud takvi razvoj izvarednog stanja ne zanima nikog, pa ni mene, toliko (r)evolucije i zabave.

U nekim udarnim završnim tv emisijama pred izbore, javnijim i bogatijim nego ikad, netko od voditelja već iskreno i izvan sheme pita izvjesnog penologa Jožu Manolića iz zadnjeg reda - pa dobro, toliko se priča i predstavlja, ali nitko ne zna šta taj vaš HDZ zapravo hoće, šta je po vama najbitnije. Stari odgovara - gospodična, vi ste mlada, mi samo hoćemo ono što je bilo i što je naše, samo da se poništi nelegalno uvođenje izvanrednog stanja 1971.g. i da u Sabor mogu bar ponovnim izborima ući oni koji su prije toga jedinim pravim izborima izabrani, čime je ukinuto prethodno po svima neizdržljivo stanje i nakon čega je krenulo dobro. Samo tu šansu da nam pripadne ono što je naše, izabrani u Sabor demokratskim izborima. Nakon toga cijeli šaroliki sastav u studiju i diskusija se na to i ne osvrće, koga još zanima nešto iz 1967.g., pa koliko smo mi toga prošli i stvarno je dosta da nas se vraća natrag, na tamo neke pretpotopne fore.

Možda je malo komično da baš ja pišem o športu, koji se cijelog vijeka držim maksime „no sports“ no aktualna događanja u hrvatskom športu tiču se i politike. U Hrvatskoj osobito politike.

Jedva da je netko u Hrvatskoj mogao ne primijetiti bučne najave nogometnih klubova koji su naviještali svoj „ulaz“ u Europu, pa priče o planovima, velikoj lovi koja će kao kapnuti itd.

Jedva da je netko mogao ne primijetiti i škandale u drugim športovima od odbojke do košarke.

Kako je završilo sad valjda već svi znaju. Nogometni klubovi, te „nacionalne svetinje“ ti najbolji ambasadori Hrvatske, svi su od reda izgubili.

Čekal sam jedno vrjeme jer sam mislil da bu se neko setil o tome nekaj napisat. No kak vidim nikog ne interesira, jer zakej bi bilo interesantno tu se radi o nekakvoj provinciji i nečem nevažečem.

Ljudi došel je Bandić iz Londona i donesel nam ni manje ni više nego 300 000 000 €, kak ta vjest fino zvuči u uhima. Čudi me samo da mu nisu Zagrepčani napravili svečani doček, pa ipak je to 300 000 000 (tristo milijuna Eura).

Kaj je on za to dal? jer ne vjerujem da su mu u Londonu samo tak šenkali.

Aha odnesel je jedan holding za koji neki neznaju i pitaju na koji holding sam mislil kad sam ga ne dugo spomenul.

Diletantski gledano, središte sazvježđa je Tito a u ozvježđu se razvijao kardeljizam. Zreli kardeljizam je pojava rješavanja krajnosti, nadsvjetskih razina sa zadnjim propastima, nešto složenije i u višem stupnju razvoja stvari. Neke od odlika su što moćniji sustav i što nemoćnije jedinke, ali tako do moć pojedinog nije blokirana nego da i buja po logici stvari, dakle kao zadatak, da ne može ništa i može sve. Kretanja zvijezda s jedne strane nisu bitno izmjenila poredak, neke zvijezde su samo u novom ruhu, pa logično da i je u ozvježđu dosta toga slično, pogotovu ako nema alternative. S druge strane svemir se širi i dolazi do nečeg drugog, pa i beskrajno drugog (EU, globalizacija), ali i tu zreli kardeljizam izgleda igra. Došlo doba da se odbačene knjige opet kupuju, sada na Hreliću, nama i za Evropu. Logično je da takvog bika ne treba hvatati za rogove a i pustimo duhove. Obavimo minimalno, malo pažnje na znakove i točke što ga hrane. Uzmimo iznimnije točke, gordijske čvorove i križanja linija, one što kao ljubavni partner čvrsto prate politiku koja se, budimo realni, bavi nemogućim u nezahvalnim uvjetima.

Hrvati i ostali građani u studenome peti puta od izvojevane suverenosti i nezavisnosti izlaze na parlamentarne izbore. Iako se uvelike razlikuju od svih dosadašnjih, predstojeći izbori predstavljaju točku periodične perfidne zamjene ili ostanka jedno te istih politika.

Predstava zagrebačkog gradonačelnika zvana Rukometna arena je dovršena. Još jedna pobjeda genijalnog uma i maratonca je postignuta. Na portalu Javno čitamo ““Konzorcij pristao na sve uvjete. Zagrebački holding nadgledati će sve radove umjesto prvotno najavljivane zajedničke tvrtke Vlade i Grada."

Neizvjesnost cijele nacije je prekinuta, Zagreb će dobiti rukometnu dvoranu, rukometno prvenstvo nije upitno. Zagreb i Hrvatsku spasio je samo jedan čovjek, Superman Milan Bandić. Konzorcijem Trigranit- Ingra potučeni su u potpunosti. Tjednima su stručnjaci konzorcija morali proučavati dokumentaciju računati, crtati i pisati da bi na kraju shvatili da je Bandić bio u pravu i da ne mogu dobiti ništa više od onog što je Mile znao bez da je pogledao sve te dokumentacije i izračune.