pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Napisao sam nedavno post “Nije gotovo kad je gotovo …” znajući (iz jadne prakse) da se Kim neće završiti kao ni jedan drugi skandal u Hrvatskoj. Turit će se pod tepih, otvoriti novi i tako do besvjesti. Doduše, karlovačko Županijsko odvjetništvo pokrenulo je istražni postupak da ustanovi o čemu se je tu radilo (a mogli su samo pročitati novine, sve je pisalo negdje). Karlovačko županijsko državno odvjetništvo poznato je po svojoj poslovičnoj ažurnosti, pa je npr. kaznenu prijavu protiv Branka Vukelića za marifetluke u gradnji trgovačkog centra Kaufland u Karlovcu za njegovog gradonačelnikovanja držalo u ladici dvije godine. Iz ladice ju je izvadilo na dan njegovog izbora za ministra i s gnušanjem ju odbacilo kao neosnovanu. No, to kazneno djelo još nije zastarilo, pa bi se prijava možda mogla bolje obrazložiti i ponoviti.

Kamo plovi Državni odvjetnik? Pitanje je umjesno, jer htjeli mi ili ne, ta funkcija je uvijek i svugdje visoko politizirana, jer u krajnjoj liniji barem kod imenovanja ovisi od politike, a samostalna je onoliko koliko nositelji tih visokih i časnih dužnosti žele i imaju hrabrosti uzeti u ruke sve one ovlasti koje im se pružaju, koje se od njih traže, i to ne samo na unutarnjem nego na međunarodnom planu. Naime, pravila i običaji takvim institucijama i nositeljima funkcija osiguravaju veliku autonomiju, pa ako postoji hrabrost se nositi s „moćnicima“ koji stalno rastežu zakone po svojem nahođenju, korektni i dosljedni Državni odvjetnik će uvijek odnijeti pobjedu nad prljavcima u politici.

Poučan je recentni primjer iz Bushove administracije povodom ostavke Ministra pravde Alberta Gonzalesa (vidi Večernji: Bush nezadovoljan ostavkom ministra pravosuđa! .

Nancy Pelosi, predsjednica Predstavničkog doma Kongresa je povodom ostavke Alberta Gonzalesa radi afere otpuštanja saveznih tužitelja izjavila nešto vrlo znakovito:

Zbog kontroverznih odluka i sveopćeg pravnog i političkog meteža koji prati tek prvu fazu kaznenog postupka protiv zastupnika hrvatskog parlamenta za ratni zločin u Osijeku raste zabrinutost u vezi sposobnosti Hrvatske da efikasno preuzme slučajeve ratnih zločina koje joj u sklopu izlazne strategije prepušta ICTY.

Ako je slučaj Glavaš primjer onoga što hrvatska javnost može očekivati u suđenjima za zločine nad Srbima, čak se i osnovni uvjeti za prenošenje postupaka iz Haga - neovisnost sudstva i pravo na pravično suđenje - čine ozbiljno ugroženi.

Puštanje osumnjičenika da nazoči Svjetskom nogometnom prvenstvu, toleriranje utjecaja na svjedoke, imunitetna pitanja (inače nespojiva s ratnim zločinom), premještaj istrage u Zagreb zbog sumnje u pristranost osječkih organa, složen i nepotrebno opterećen istražni postupak ranjiv na političke pritiske i utjecaje te pravno neznanje tužiteljstva i elementarne procesne pogreške stvaraju pozamašnu količinu sumnje glede sposobnosti države da provede "fair trial before a competent court". Signali iz slučaja Glavaš upozoravaju da će najizgledniji slijedeći "veliki slučaj" - slučaj Ademi-Norac, koji treba početi krajem godine na zagrebačkom županijskom sudu (istom sudu koji vodi temeljni proces Glavaš) - biti ne samo kontroverzan nego i pod ozbiljnom političkom paljbom praćenom dječjim pogreškama pravosudnih organa. Doduše, istraga je u slučaju Ademi-Norac završena od strane Haškog tribunala što jača povjerenje u kompetentni procesni materijal, ali ne garantira kompetentni postupak.

Politika seljakluka i seoskih đilkoša se nastavlja se u Hrvatskoj. Jedini koji je aktualnom slučaju "Glavaš" ili "Osijek" ili kako mu tepaju "Selotejp" na dobitku je sam Glavaš. Ta lukava slavonska lola jednostavno ne može izgubiti. Da su ga jučer zatvorili dogodio bi se "građanski neposluh", demonstracije, prosvjedi, pičke mile matere i on bi bio promaknut u mučenika ravnom Isusu Kristu. Pošto se sudac Kovač proglasio nenadležnim u rečenom slučaju Glavaš je i dalje na slobodi i opet je na dobitku. Državno odvjetništvo se ponaša diletantski ili možda namjerno nisu htjeli pravno valjano formulirati svoje zahtjeve za istragom i pritvaranjem B. Glavaša. Nije ovo prvi propust, sve je od početka krenulo traljavo - kada je cijela stvar pokrenuta gospoda su procijenila da nema potrebe tražiti pritvor kao da se radi o sumnji za kazneno djelo otimanja sladoleda ucviljenom klincu. Poslije su se ipak odlučili tražiti pritvor, ali evo - ne ide pa ne ide.