pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Oslobađajuća presuda po svim točkama za Rahima Admija i osuđujuća za prethodno osuđivanog Mirka Norca na temelju zapovjedne odgovornosti za zločine počinjene u hrvatskoj ofenzivi i naknadnom povlačenju iz srpske enklave sela davne 1993. pod imenom "Operacija Medački džep" još uvijek lagano trese institucionalni sustav, medije, pravosuđe i javnost. Doduše, ovog puta ponovna osuda Norca nije izazvala demonstracije veterana i nacionalista. Hrvatski sud drugi je put bez previše profesionalnih i vanpravnih problema osudio visoko pozicioniranog zapovjednika HV-a za njegov neuspjeh u kontroliranju trupa koje su pod njegovom efektivnom kontrolom i/ili direktno počinjenje zločina. Presuda zapovjedniku ne znači nužno da je zločine zapovjedio jer je zapovijedanje zločina oblik individualne odgovornosti i činjenja. Za nju vijeće nije našlo dokaza. Zapovjedna odgovornost, primjenjena u slučaju Medački džep, je upravo suprotno: odgovornost za nečinjenje odnosno neispunjenje obveze koja jasno stoji u I Protokolu Ženevskim konvencijama. No taj Protokol se tiče međunarodnih sukoba, a Medački džep je bio primjer internog sukoba pa je bilo oportunije primjeniti domaće pravo (da je slučaj na međunarodnom sudu, moglo bi se primjeniti običajno pravo čime bi se zaobišao taj problem). Zapovjednik koji je znao ili morao znati da njemu podređeni nad kojima ima efikasnu kontrolu čine ili će počiniti zločine obvezan je poduzeti nužne i razumne mjere da zločine spriječi ili kazni. Podbaci li u ovoj zadaći, zapovjednik može biti odgovoran za zločine neposrednih počinitelja. Osuđivanje zapovjednika ne sprečava procesuiranje neposrednih počinitelja, ali daleko adekvatnije atribuira odgovornost za masovni zločin koji se ostvaruje potporom sustava.

DORH će se navodno koncentrirati na neposredne počinitelje iz slučaja Medak čija su imena sad formalno isplivala u javnu domenu zbog javnosti suđenja pa se od toga ne može pobjeći (ali još uvijek nisu naglašena u medijima i poznata javnosti, uz iznimke kao što su Velibor Šalaja, Ivica Rožić i Toni Stelinović - o Rožiću je svojevremeno pisao Feral). Makar je usmjeravanje napora prema "bazi zločina" (crime-base) vrijedno pohvale, progon međunarodnih kaznenih djela puno je efikasniji ako se zahvati zapovjednike koji su ključni za sistematski kriminalitet u ratu ili miru prema ratnim zarobljenicima/ranjenicima/itd ili civilima. Stoga je daleko zanimljivije stidljivo šuškanje o istrazi o ulozi Mladena Markača, glavnog zapovjednika Specijalne policije (propagandni amaterski YouTube clip) koja je bila dio MUP-a i Željka Sačića, zapovjednika u Specijalnoj policiji i današnjeg predsjednika Udruženja specijalne policije. Uz jedinice HV-a, jedinice Specijalne policije sustavno se pojavljuju kao počinitelji zločina u slučajevima čija je istraga ili predraspravni postupak vođen na Tribunalu u Hagu. Vojna struktura nije bila jedina koja je čini se sudjelovala u zločinima, MUP je bio podjednako inolviran. No čim je u pitanju Hag, svaki wannabe novinar će tome dodati par kila teorije zavjere i napraviti konspirativni medijski spin prilog osiromašen jeftinim političkim metaforama i žurnalističkim teatrom potpuno neprikladnim za izvještavanje o ozbiljnim temama kakvi su ratni zločini. Umjesto da je kao poveznicu istaknula Specijalnu policiju, Ivana Petrović slučaj Oluja i Medački džep povezala je u SouthParkovskom stilu - everybody, blame Canada!

Željko Sačić djeluje kao da je u panici i plasira teorije zavjere, tvrdeći između ostalog da hrvatsko pravosuđe odrađuje "prljavi posao Tribunala". Ima li hrvatsko pravosuđe muda odnosno snage pozabaviti se slučajem Medački džep i hoće li organi progona konačno preuzeti inicijativu u dokidanju (višegodišnje) nekažnjivosti za teške povrede međunarodnog prava i zločine koji ugrožavaju cijelo čovječanstvo?

Novinarka Business.hr-a Nada Starijaš-Al-Issa objavila je intervju s Veljkom Kadijevicem u 26.3.07 11:02. Predsjednik Stjepan Mesić ga je već pročitao do 15,30 i komentirao u emisiji Hrvatskog radija S Predsjednikom uz kavu. Ide li predsjednik Stjepan Mesic redovito na internet i koje adrese posjecuje, trebalo bi ga pitati u razgovoru za PC Chip ili Bug povodom ovog priznanja da se promptno informirao na business.hr-u. Šalu na stranu, mene slucaj s ovim intervjuom opet podsjeca na Pukanićev intervju s Gotovinom, kojeg je Mesić, prema Pukijevoj priči, pročitao prije nego li je objavljen. Je li možda tako bilo i s ovim tekstom? Ako su mu pokazali intervju prije objave, zašto u business.hr nisu odmah zatražili Mesićevu izjavu, nego se cekalo da komentar dadne preko Hrvatskog radija? Nada Starijaš-Al-Issa bila je jako štura odgovarajuci na upit iz Vecernjeg lista o autenticnosti razgovora:

Radio 101 polako i nezaustavljivo klizi prema vremenu kada vijest o gubitku koncesije neće nikoga uznemiriti. Malo je čudno da je najzanimljiviji dio programa u zadnje vrijeme bilo repriziranje snimki i komentiranje događaja od prije 10 godina. Ne slušam ga baš u zadnje vrijeme, a znam dosta bivših redovnih slušatelja koji su to prestali biti. Neki ga slušaju po navici, konkurencije u eteru, za zahtjevnije slušatelje, baš i nema. Nekima se zamjerio jer je izgubio nevinost, zapravo neovisnost i tvrde da se svrstao na jednu stranu. I da su postali ono protiv čega su se u mlađim danima borili. Mlađi dani, stari voditelji? Podsjetite me, ima li neko novo ime kojeg je u posljednjih nekoliko godina iznjedrila Stojedinica? Ima li kakvog osvježenja u eteru, novog načina rada, novih emisija?