pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Upravo sam pročitala post "Blog i autorska prava" Denisa Avdagića na Blog.hr-u!

Sve 5.

Međutim, na samo spominjanje Udruge blogera diže mi se kosa na glavi!!! A hvala Bogu, ima je dosta, utoliko gore!!!

Naime, stvarno se naveliko sprema Udruga blogera! Evo teksta s Pollitika.coma buduće članice te udruge:

Sloboda govora
Sub, 28/06/2008 - 17:16 — esperanza
Mjesec lipanj polako isparava a ja nikako da stignem nešto napisati.
Zapostavila sam ono zašto sam eto protekle dane uložila puno truda, BLOG. Ali ne na ovaj klasični način, već nešto, puuuno korisnije.
Dakle, oni koji još nisu čuli, Blogerska Organizacija na hrvatski način samo što nije. Ne pitajte se tko, kada i zašto jer je Zvone Radikalni već sve objavio na svom postu PRIKUVALO!!!....a bogme je i meni :))
E sad, obzirom da se mi zalažemo za radikalnu transparentnost nekoliko riječi od mene, tek toliko da se zna.
Skupili smo se i nismo posustali. Eto, već četrnaest dana radimo, diskutiramo, kreiramo, crtamo, pišemo, u maniri odličnih učenika :)) Ako vas zadovoljimo, bit će to najveća nagrada za nas, jer smo grupa altruista, koji će se ujedinjeni boriti za blogerska prava.

Bio to najobičniji nemar ili pak hoax, informacija koju je donio Variety.com (a prenijeli i neki domaći portali) me je ponukala na pisanje ovog dnevnika kojim bih možda nekome mogao razbiti jednu predrasudu.

U članku (kojeg se jasno demantira i donosi link pojašnjenja na njemačkom) se pogrešno objašnjava novi njemački zakon koji bi navodno zabranio kopiranje vaših vlastitih CD-ova ili DVD-ova. Ako sam dobro shvatio Sonjin demanti, taj zakon je u biti nešto poput onog našeg.

Na pisanje ovog posta me nagnalo učenje za nedavni kolokvij. Knjiga iz koje sam morala učiti već je treća od istog autora s kojim se susrećem od početka studiranja. Već me prva izbacivala iz takta, ali sada više šutjeti ne mogu. Naime, prva knjiga pod nazivom "Osnove znanosti o novinarstvu" je moj prvi susret sa "biti novinarstva". U knjizi lijepo piše kako su temelnji zadaci novinara: "...njegovanja i razvijanja standardiziranog hrvatskog književnog jezika i govora..." i već u ovoj rečenici možete vidjeti kako autor baš ne barata ovim pojmovima. Ne bih se sada upuštala u detaljnu raspravu što je književni, a što standardni jezik, jer ni stručnjaci još o tome nemaju usuglašeno mišljenje. Treba reći da je po nekima književni ili standardni jezik onaj propisani, koji bi se trebao koristiti u službenom komuniciranju, radi lakšeg sporazumijevanja. Po nekima je književni onaj koji se koristi, kako sama riječ kaže, u knjigama, a standardni onaj propisani koji bi se trebao koristiti u službenom komuniciranju, radi lakšeg sporazumijevanja. Dakle, ako vjerujemo onim prvima onda je književni jezik već standardiziran i ta riječ ne treba stajati uz njega, a ako vjerujemo ovim drugima onda je to jezik kojim se pisci služe, on je kod svakog pisca drugačiji i onda nije standardiziran (ispravite me ako griješim). Bilo kako bilo, evo nekoliko primjera standardnih riječi koje autor koristi u svojim knjigama: vizitacija (posjet), atak (napad), fair-play (poštena igra), lajfver (ljudski kadrovi) i mnoge druge riječi kojih se ne mogu i ne želim sjetiti. Za razumijevanje knjiga bi vam dobro došao latinski, engleski i njemački rječnik jer ćete se susresti sa puno riječi i poslovica koje se spominju, a prijevoda nema. Dakle, njegovanje i razvijanje standardnog jezika uopće nije upitno. U istoj knjizi, vrlo lijepo rečeno kako bi novinari trebali biti neovisni od svake vlade, dobar primjer za to je autorova upletenost u priču Radio 101 iz 1996., za koju vjerojatno svi znaju pa dodatna objašnjenja nisu potrebna.