Najgluplja stvar koja postoji u državi Hrvatskoj jest autonomija sveučilišta.
Pod krinkom autonomije sveučilišta krije se potpuni nerad, nered, javašluk i kaos. Akademski građani – studenti nemaju nikakva prava, a autonomija služi kao pokriće masovnom profesorskom neradu, neredu i javašluku.
(01.11.2008: Press-clipping proizašao iz ovog teksta pridodan je na kraju teksta) Hrvatska je zemlja znanja. Evo primjera. Zamislite da ste rektor. I predložite izvjesnog prof. dr. sc. Ivana Pavića za dodjelu 800,000kn subvencioniranog stambenog kredita izvan redovne rang liste. Onda nezavisno Povjerenstvo to pogleda, utvrdi da je sve OK, a Senat nakon toga izglasa. Igrom slučaja, vaše ime je upravo taj isti prof. dr. sc. Ivan Pavić. Teoretski bi MZOŠ mogao odbiti potpisivanje tog ugovora za stambeni kredit, ali, naravno, to je samo u teoriji. Jer nabolja "kvaka" u čitavoj priči je Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji u svom članku 60. kaže da je tijelo koje nadzire rad sveučilišta, napose "zakonitost njegova rada, racionalnu uporabu kadrovskih i materijalnih resursa" i tome slično, u pola svog sastava izabrano od strane tog istog sveučilišta! Autonomija sveučilišta u (hrvatskoj) praksi. Ovo, na žalost, nije puki igrokaz, nego stvarna odluka Senata Sveučilišta u Splitu.
Neovisni, ali ne i neutralni