Ivo Josipović nam se u kampanji predstavio kao agnostik. Činjenica da je premoćno pobijedio svog naglašeno katoličkog protukandidata u dominantno katoličkoj zemlji izazvala je mnoge zanimljive reakcije u javnosti. Nije bilo nezanimljivo pratiti pristrano nesnalaženje Crkve tijekom kampanje i zasigurno će nove reakcije s Kaptola biti interesantne. No mene, kao nepraktičnog nevjernika, ipak više zanima jedan drugi aspekt ove priče - što to znači za naše društvo i za afirmaciju sekularnog svjetonazora. Je li, dakle. dobro da imamo predsjednika koji nije vjernik, ali nije ni ateist? Da bih mogao jasno odgovoriti na ovo pitanje, trebam prvo precizno definirati pojmove agnostik i ateist.
Što je agnostik?
Prema Hrvatskom jezičnom portalu agnostik je pristaša ili sljedbenik (uf!) agnosticizma. Agnosticizam pak ima nekoliko definicija pa je najbolje da ih sve navedem ovdje:
agnosticizam
1. fil. pravac koji uči da se bit stvari i objektivna realnost ne mogu spoznati, koji općenito odriče mogućnost spoznaje
2. teol. učenje koje dopušta opstojnost neke više sile, ali odriče da je ljudski um može spoznati
3. općenito, stav da na mnoga bitna pitanja ne postoje i nikada neće postojati odgovori, da su pred njima nemoćni i znanost i filozofija i teologija, odnosno da apsolutne istine nema
« Vjerojatno nema Boga. Sada se prestanite brinuti i uživajte u svom životu»
Ateistička kampanja koju je pokrenuo britanski list Guardian u listopadu prošle godine izazvala je veliki interes javnosti, ali i sponzora koji su tu kampanju već u prvom danu podržali sa 60 000 funti. Ideju oglašavanja poruke u kojoj se kaže da Bog vjerojatno ne postoji preuzeli su i ateisti u Španjolskoj ( Barcelona ) i Italiji ( Genova i Pescara ) gdje se javlja još jedna poruka koja kaže : «Loša vijest je da Boga nema, dobra vijest je da možete bez njega».
Naravno da ovakve poruke kod vjernika izazivaju osjećaj gorčine i nezadovoljstva. Naime, svećenik Živko Kustić smatra da se sloganom «Bez Boga, bez gospodara» ( što je hrvatska verzija spomenute kampanje ) ne izražava ateistički stav nego prkosi vjeri.
I žene su na strani Boga...
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Bija san malo grub prema kardinalu u prethodnom postu. Možda čak i zericu previše :-). I zato sam (zasluženo !?) popušio dosta negativnih bodova :-(. Za sada, 9 (DEVET !) komada. Doduše, dobio sam i 26 „pluseva“ pa valjda nisam baš toliko zabrazdio.
U svoju obranu mogu samo reći da sam božićnom poslanicom bio izuzetno nasekiran i prethodni post je bio reakcija, što se kaže, na prvu loptu.
A sad ćemo probati malo ozbiljnije.
Da bi ušli u bit i vidjeli u čemu je (moj osobno) najveći problem s navedenom poslanicom, treba najprije dokučiti što je kardinal u stvari htio reći ! Nezgodna je stvar što je sama poslanica, kao što sam u prethodnom postu već i napisao, poprilično zamumuljena i diplomatski sročena (primjerice, kardinal u njoj NIGDJE izrijekom ne spominje ateiste !).
Promaklo mi ... !!!
PROMAKLO MI !!!!
Praznično raspoloženje me malo udaljilo od Interneta pa nisam pozorno pratio (a nema ni teretane pa nemam priliku pročitati Jutarnji ;-), ali ovako nešto ipak nije moglo izmaknuti mojoj pozornosti ;-). A krenulo je s člankom u Večernjaku u kojem se akademik Slobodan Novak osvrće na božićnu poslanicu kardinala Bozanića u kojoj je on progovorio o „tri tmine“ koje prijete Hrvatskoj:
Nakon što je u svojoj Božićnoj propovijedi ateizam proglasio najtamnijim dijelom tmine današnjeg svijeta i uvrijedio ateiste, kardinal Bozanić je osjetio potrebu da pojasni što je zapravo mislio reći. Učinio je to uspješno poput slona u pokušaju da neprimjetno prođe kroz staklanu.
Činjenica je da lijevo opredijeljeni u nas predstavljaju glavne zagovornike ljudskih sloboda i prava. Da apsurd bude veći i to upravo oni koji su svoje živote posvetili zatiranju toga što sada proklamiraju. Kod nas su oni apsolutni ljubitelji demokracije, ali očito samo kada se o njima radi. Svako mišljenje drugačije od njihova ne prolazi, jer ti samoprozvani nositelji, u biti monopolisti ljudskih prava i držatelji njihova viđenja morala kao apslolutnog prodaju se za nešto što nisu.
Iako živimo u sekulariziranom društvu nejasno je da onima koji se pozivaju na promicanje i prihvaćanje "drugačijeg" sada smeta "drugačije", još većinsko "drugačije" - odnosno vjeronak u školi, a u suštini vjera. Očito se to "drugačije" što uporno zagovaraju ne odnosi i na drugačije od "nas", dakle njih. Obično je to ona kritična masa koja je protiv bilo kakvog oblika prisile, bilo gdje i kada, no ne i kada se radi o vjeronauku, jer; zagovaranje ukidanja vjerskog nauka u školama onima koji misle da je vjeronauk u školi za njih dobar ravno je prisiljavanju onih suprotnog mišljenja da ga pohađaju.
Moram priznati da sam ovisnik o informaciji. Ustaljena navika i prva stvar godinama i godinama kad se dođe doma je presvlačenje, pranje ruku, kavica pored tipkovnice, a onda otvaranje favorite siteova, vijesti i pregled mailova. Hrvatsko i englesko govorno područje. Čitanje je esencijalna potreba.
Običavam reći da sam ja jedna od onih koji bi na pusti otok ponijeli struju, toplu vodu i internet.
U obilju podataka i informacija se zbillja rijetko dogodi da se nakon pročitanog počnem pušiti od bijesa. Ja nisam bijesna osoba, dapače, volim si misliti lijepo o sebi kao o nekome tko nije agresivan.
Jesam, ateist sam. I antiteist. I, priznajem odmah, sprdam se mantijama (bez obzira na vrstu), pogotovo ako imaju i smiješene kapice na glavi. Ne govorim o vjernicima, svatko ima nesporno pravo svoj život živjeti kako želi (ne i tuđe živote), nego o onim profesionalcima koji svoju karijeru grade upravo na uzmanju novaca od tih vjernika. Znate, oni koji su to čak i automatizirali. Ekrančić, slot za kovanice i lampica koja glumi svijeću - ne piše da li ima i zvučni "ka-čing" efekt ili se očekuje od vjernika da to kaže.
Jutarnji piše kako su "ateisti sluge paklene tmine". Kao deklarirani ateist "novog vala" (javno se i otvoreno suprotstavljamo zaglupljivanju u ime religije), to nalazim zapravo patetično smiješnim, osim jednog dijela koji je brutalno opasan:
“Misterij zla, moć tmina” u naše se doba očituje u “još podlijim i opasnijim oblicima”: kroz opredjeljenja “od ateizma koji se povodi za znanošću do predstavljanja takozvanoga moderniziranoga ili postmoderniziranog Isusa”.
Apsolutno me ne zanima što on misli o Isusu Nazarećaninu, lažnom Kristu po vlastitoj svetoj knjizi (Matej 1:23), ali kad jedan vjerski fanatik proglasi znanost za zlo, tome se treba suprotstaviti.
Neovisni, ali ne i neutralni