Tagovi

Referendum i građanski odgoj djevojaka u Hrvatskoj

Često se sjetim izbora 1990. godine. Meni osobno su bili i prvi izbori na kojima sam mogao glasati (punoljetnost), ali ono što me je zbilja radovalo je upravo činjenica da su bili prvi slobodni i demokratski izbori u Hrvatskoj za sve živuće građane, ikada. Da to nisu bili, zasigurno ne bih bio izašao sa svojih 18 godina i glasao za nepoznate osobe na listi Vijeća općina, pošto ne bih kao student mogao glasati za onu drugu listu (Vijeća udruženog rada), a pošto nisam bio član SSOH niti za treću, onu Društveno-političkih zajednica. Kao da bi ti moji eventualni glasovi išta značili na zatvorenim listama komisijski odabranih kandidata...

U Jugi me praktična (legalna) politika nije nimalo zanimala, baš kao ni 99% ostalih stanovnika, koji su uz mnogo dobre volje (i pomoći džokera "zovi") eventualno mogli nabrojati baš trenutnog Predsjednika predsjedništva, podpredsjednika SIV-a ili sekretara SKJ, uz iznimku voljenog Markovića. Šta ćeš, rekli bi, bitniji ti je dobro povezan predsjednik Mjesne zajednice, bar će pogurati kanalizaciju u kvart, a i PTT stup je Joža strgal prošlog Martinja, pa ko bu to popravil ak nam naš sused to ne sredi...

Pahulja, političari ili kriminal?

Točno je dvije godine prošlo od zadnjih parlamentarnih izbora i pobjede Kukuriku koalicije. U ove dvije godine riješeno je pitanje brodogradilišta, uvodi se stroga fiskalna disciplina, štedi na svim razinama (trebalo bi još više, pravednije, odlučnije i hrabrije), nelikvidnost i opstanak tvrtki u problemima riješava se Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, uvedena su rasterećenja poput smanjenja stope zdravstvenog osiguranja i parafiskalnih nameta, usvojen Zakon o strateškim investicijskim projektima koji bi trebao značajno utjecati na poboljšanje ekonomske slike zemlje...
Koliko znamo, ova vlast nije polučila niti jednu korupcijsku aferu, nema izvlačenja novca iz javnih poduzeća za stranačke svrhe.

Politics can be a good thing

Čitam tekstove na ovoj stranici vec duže vrijeme. Inicijativu, svakako, pozdravljam. Neki dan, po tko zna koji put, otvorih stranicu i zagledah se u naslov. Politika.
POLITIKA!
Pitam vas, postoji li omraženija a u isto vrijeme i više potrošena riječ u Hrvata? Usudjujem se reći – ne.

Krenuh od vlastitog doma i djece u susjednoj sobi.
- Hej young men, može pitanje?
- A-ha.
- Što mislite o politici?

Pitate li djecu valja li politika, da li je čemu sve to , prvo će vam reći – ne valja. A ja se s tim ne bih složila i moram priznati, obzirom na moj optimizam, odgovori su me natjerali na razmišljanje. Znamo otkud djeci takav stav. No ipak, testirala sam i "svijet odraslih". Svako spominjanje politike u vrlo kratkom vremenu rezultiralo je poplavom riječi kao što su zlo, kriminal, korupcija, laž, nerad, mutikaše, pretakanje iz šupljeg u prazno, ratovi, afere, HDZ, SDP, prevara, neznanje, neobrazovanje ... i na kraju, ako mene pitate, najgori mogući odgovor - ma boli me.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci