pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kada je 2003. godine donesen Zakon o sprečavanju sukoba interesa, on je trebao biti snažno oružje, ne samo protiv korupcije, i to one najopasnije, političke korupcije ili korupcije u politici, nego je trebao donijeti više morala u politiku i vjere u političare.
Vjere da će oni, koji su izabrani od građana, na svojim izbornim dužnostima, raditi promičući opće dobro i javni interes, a ne svoje osobno dobro i neki svoj sebeljubivi, sitni, pojedinačni interes.

Na temelju tog zakona osnovano je Povjerenstvo i ono je takvo očekivanje opravdalo. Predsjednik mu je bio član najveće oporbene stranke, častan čovjek Josip Leko, a Povjerenstvo je pronalazilo postojanje sukoba interesa i kod dužnosnika SDP-a i kod dužnosnika HNS-a. I kada je to Povjerenstvo ispitivalo eventualni sukob interesa za nekog dužnosnika HDZ-a i utvrdilo da sukoba interesa nema, ja sam tom Povjerenstvu vjerovao, bez obzira na sve sumnje koje su se i dalje javljale za tog dužnosnika.
To i je bio jedan od razloga osnivanja Povjerenstva. Otkriti sukob interesa gdje on postoji, ali i skinuti stigmu s političara tamo gdje je on žrtva blaćenja svojim političkih protivnika.

Da naš premijer ima razne sposobnosti, odavno nas je uvjerila njegova propagandna mašinerija. Rado se ističe znanje pet svjetskih jezika mada o kvaliteti istoga postoje različita mišljenja. Međutim, ni najljući protivnici mu ne spore da je odličan govornik i općenito dobar komunikator.

On komunicira izravno, najčešće kad ima reći nešto pozitivno i neizravno kad su u pitanju loše stvari. U takvim se slučajevima ističu ministri, drugi suradnici ili glasnogovornici.
Nemalu ulogu imaju i mediji čiji nakladnici godišnje imaju cca 250 do 300 milijuna razloga da mu pomognu prenijeti željenu poruku.

Čitajući intervju magistra (ne, nije greška) Đapića, pitam se nema li premijer još jednu sposobnost, do sada brižljivo skrivanu jer da je prokazana ne bi bila politički korisna. Dakle, osim što je poliglot, nije li naš premijer i ventrilokvist?

Slušam danas na 101 Rožića i ne sjećam se što je točno rekao, no rezultat njega je ovaj tekst koji počinjem jednim postizbornim komentarom o HSPu. I vrapci na grani znaju kako je HSP prošao na izborima (ili možda bi bolje bilo reći: "kako nije prošao na izborima") i valjda ironije radi jedini koji je prošao je u stvari Anto Đapić.

O Anti Đapiću, tom kvazi magistru puno se pričalo i niti u jednom suvislom razgovoru nitko nije uspio pronaći tu principijelnost i stroge stavove o kojima se uvijek govorilo. To je više bila fasada namijenjena onima koji HSPu daju njegovu osnovnu moć, a to su birači, no u času kada su se trebale dijeliti karte vlasti, Đapić je više bio poput arapskog trgovca kod kojega je cjenkanje sastavni dio rituala prodaje do točke kada ako i pristanete u samome startu na njegove zahtjeve, on se osjeća prevarenim jer vam nije morao napraviti niti jedan jedini ustupak. HSP je poznat i po tome da reciklira odbačene kadrove koji su na različite načine bili diskreditirani, počevši primjerice od famoznog Zeca i svega onoga što se pod okriljem politike događalo u Požeškoj kotlini ili pak recentnija akvizicija u vidu Mate Granića koji se eto uspio ugnjezditi kao savjetnik (navodno za vanjsku politiku u kojoj HSP nikada nije niti participirao).

Vjerovatni nestanak sa političke scene Ante Đapića, sigurni i potpuni Ninića i njegovih agitpropovaca, te marginalizacija i svodjenje u okvire malih stranaka poput HNS-a, HSS-a i HSLS-a su najbolje što nam se moglo dogoditi na ovim izborima. Iako zadnje tri spomenute stranke imaju veliku važnost za sastavljanje buduće vlade i one su izborni gubitnici.

Prenosim vijest koju sam pročitao na Hini:

ZAGREB,28. studenoga 2007.(Hina) - Nakon što je DIP oko 11:40 dostavio privremene izborne rezultate Predsjedniku republike, te nakon obavljenih telefonskih konzultacija s predsjednicima HDZ-a i SDP-a, Predsjednik republike je sukladno svojim ovlastima koje proizlaze iz članka 97. Ustava Republike Hrvatske odlučio povjeriti mandat za sastavljanje nove vlade Anti Đapiću, mag.prav.

U ovom trenutku i HDZ i SDP uživaju potporu 67 zastupnika u novom sazivu sabora.

Podsjetimo, Anto Đapić, mag.prav. nositelj je svih lista Hrvatske stranke prava, te prvi na izbornoj listi stranke u 4. izbornoj jedinici u kojoj je i osvojio mandat.

Sanader je jednu lošu vijest uspio pretvoriti u vlastitu korist: sramotno malu presudu oficirima JNA za zločine u Vukovaru iskoristio je za predizborno lobiranje / Jutarnji list njegov istup na Glavnoj skupštini UN-a nazvao “vrlo rijetkim primjerom pravog državničkog govora”, ali zapravo u New Yorku se probudio duh onog starog Sanadera sa splitske Rive 2001. godine / Oporba nevoljko stavlja taj njegov istup u pravi kontekst, jer se boji da se ne zamjeri i dijelu vlastitog biračkog tijela, također osjetljivom na Vukovar, Haag, generale / Unatoč demokratskoj šminki, izvitoperenoj europejštini, glumljenoj odlučnosti, Sanader kao šef HDZ-a sasvim je svjestan da on mora podilaziti desnici da bi opstao na vlasti.

Popularnost i utjecaj centrističkih stranaka poput HSS-a, HNS-a i HSLS-a iz jednoga u drugi parlamentarni ciklus u ciklus nezaustavljivo je slabio - što zbog nepredvidivih udaraca sudbine, što zbog loših ili neshvaćenih političkih procjena i poteza / Za razliku od HNS-a i IDS-a, koji su ideološki opredijeljeni za koaliciju s SDP-om, seljaci mogu i s lijevima i s desnima, što njihovu poziciju u očima birača čini nejasnom i dvoličnom / Dok je Milanović zagušio HNS, Sanader polako steže HSP.

Počelo je s istupanjem iz članstva Tončija Tadića i Miroslava Rožića a nastavilo s davanjem ostavki na sve stranačke dužnosti vukovarskih vijećnika Nikole Totha i Ivice Žulja. Potonji su zatražili i formalno brisanje s popisa članstva HSP-a.
Mediji koji su prenijeli vijest o njihovom istupanju iz stranke ocijenili su da se HSP urušava dok neki komentatori čak predviđaju nestanak stranke s hrvatske političke scene.

Prije sedam dana naglo i bez prethodne najave HSP su napustili Tonći Tadić i Miroslav Rožić, odmah su krenule priče o tome kako i zašto i što je najzabavnije (barem meni) je to što je rijetko tko uopće uzeo u obzir mogućnost da su ljudi napustili HSP zato što im je pun kufer i zato što su njihovi motivi moralno i etično ispravni. Toliko o tome koliko nam je država otišla u bananu da nismo u stanju uzeti na razmatranje čak niti takav scenarij.

Dosada sam bio u dobokom uvjerenju da će već jednom pametne snage HSP-a (Tadić, Rožić, Tomašić) uspjeti maknuti Đapića s mjesta predsjednika stranke i da će konačno ta stranka uspjeti se odmaknuti od seljačkog i nazadnog imidža koji je propagirao dosadašnji predsjednik Antoan Džapić te postati prava sila u hrvatskom političkom životu - jedna stranka intelektualaca domoljuba. Ali ništa od toga.

Đapić je glavni razlog zašto HSP nikad neće napredovati u nekom pozitivnom smjeru. Razloga je mnogo. Jer se Đapić bespotrebno išao bratimiti s Branimirom Glavašem, govnom i lisicom par excellence. Jer ima dikciju i naglasak kao da je jutros sišao "sabrda" (što očito paše velikom dijelu HSP-ovog glasačkog tijela). Jer plače kada izgubi stolicu gradonačelnika. Jer ima političke inteligencije koliko i moja baba. Jer svaki put kad neko izbaci neku konzervativnu ideju u Saboru, on trči da se složi s njom jer, po njemu, HSP bez ikakvog pogovora mora biti desna, konzervativna stranka. Činjenica da to ne mora biti nimalo u suglasnosti sa stvarnošću nije važno. Hrvatski sustav vrijednosti se ipak promijenio od vremena Starčevića i Kvaternika.