Tagovi

Nacilektori i nadriknjiževnici iz filočetničkog gnijezda na filozofskim fakultetima

Nacilektorstvo i nadriknjiževništvo, kojime se koriste mnogi jugonacionalisti i jugonacisti, zaposleni na poslovima vezanim za hrvatski jezik i obrazovanje, daje izgovor za njihov govor mržnje usmjeren prema Hrvatima, te omalovažavanje Hrvata koji nisu profesionalno izučavali hrvatski jezik (dakle, gotovo sve Hrvate osim iznimki, koje su se pokraj njih, ipak uspjeli ugurati na takva radna mjesta, dok su neobrazovane četničke spodobe klale po RH).

Za tu svrhu sada koriste i reformu hrvatskog obrazovanja.

Jugonacisti i četnici su shvatili, da ovladati institucijama koje istražuju, bave se i zadužene su za hrvatski jezik, znači imati u rukama moćno oružje.

Našli su način kako ležerno živjeti od seciranja hrvatskog jezika i cjepidlačenja, a istodobno su se posvetiti destruiranja istoga, nametanjem jugoslavenskog pisma i pravopisa, ukidanjem Vijeća za hrvatski jezik, te kontinuiranim forsiranjem uvođenja ćirilice u sve hrvatske škole.

Prilog raspravi oko KUKURIKU-larne reforme obrazovanja - u temelje koje su ugradili smrt Darka Pajičića

Prilog raspravi oko KUKURIKU-larne reforme obrazovanja - u temelje koje su ugradili smrt Darka Pajičića

Kukuriku vlast nije planirala otići s vlasti - nikada. Sve su poduzimali da bi nastavili svoju vladavinu Hrvatskom, koju su proglasili „slučajnom državom“. Proglašavali su je i državom ostvarenoj na „građanskom ratu“, u kojem je RH napravila Zajednički Zločinački Poduhvat nad jadnim, nevinim stanovništvom srpske manjine. U tu svrhu, prošla vlada RH bila je pola-pola Vlada : pola srpska i pola jugoslavenska, te je ozbiljno radila na detuđmanizaciji i dehrvatizaciji Hrvatske.

To su provodili sustavno, na svim poljima:

-u policiji, gdje su smijenili preko 2000 policijskih zapovjednika, koji im nisu odgovarali po nacionalnom ključu: pola srpska-pola jugoslavenska,

-zatim su u HRT-u, opet su po istom nacionalnom ključu, pola srpska- pola jugoslavenska, smijenili preko 40 urednika, pootpuštali nekoliko hrvatski oprijedijeljenih novinarki,

-u veleposlanstvima su pozapošljavali umirovljene jugoslavene,

Srpske Novosti, Jutarnji list, četnici, kante & kreteni

[Slika]

Ljeto Gospodnje 2015, pokušajte zamisliti da ste detuđmanizator. Bogami, nije vam lako. Unatoč silnom uloženom vremenu, novcu i trudu, neojasenovački projekt haaškog "zajedničkog zločinačkog poduhvata" katastrofalno je propao. Gotovina, Markač, Tuđman i Hrvatska oslobođeni su svake krivnje, nema više ni govora o jugosferama, rekomima, rektumima i regionima, petnaest godina života bacili ste u vjetar, beskorisni ste, impotentni, život vam je bio besmislen. Izgubili ste sve izbore od 2011, popušili ste čak i referendum protiv mrskih "ustaških klerofašista", a od poraza na skorim izborima za Sabor više vas ne mogu spasiti ni Josip Broz i Čiča Draža zajedno. Još gore, presuda ICJ-a zauvijek je zacementirala srpsku odgovornost za Domovinski rat, strahovite ratne zločine i ratnu štetu, te pokopala sve srpske mitove i tlapnje o Oluji, Tuđmanu i modernoj hrvatskoj državi. Koma. Što ćete sad?

Kviskoteka - ili tko je bacio kantu govana?

Ovih dana, čuo sam, ministar policije odlučio je radikalno reformirati, čak revolucionirati detektivske metode koje se primjenjuju u slučajevima kada je državna (nacionalna sigurnost je tako desničarski, zar ne) ugrožena, poput splitskog slučaja kada je A.T. postao žrvtva neuspjelog atentata s gnojivom organskog podrijetla koje, zbog očite neukosti izvršioca ovoga u svaku ruku i nogu gnjusnog čina, nije eksplodiralo i nanijelo znatnu materijalnu štetu. A moglo je biti i ljudskih žrtava.

Zbog očite sprege intelekta i sadržaja narečenog gnojiva, kojega nekoji neozbiljni čak i zlonamjerni analitičari sa terasa kafića dovode u izravnu vezu sa objektom napada, splitska policija je zaključila da se tu, kako je i red u autoritativnim sustavima sa deklarativno demokratskim stremljenima, očito radi o potrazi za intelektualnim začetnikom, poput onih 1941. koji su masovno stradali zbog napada pokraj botaničkog vrta u Zagrebu. Budući da su, predrasuda je raširena, intelektualci prestrašena mala bića, bit će dovoljno uputiti im malo oštriji pogled, da se njihov integritet, ozbiljno narušen nesanicom zbog neprestanog očekivanja uhićenja i isljeđivnja, ne sruši poput kante govana.

Osoba godine: Željka Markić

Osoba godine: Željka Markić

pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

„Ovo je povratak RH u srednji vijek“.
„To je uskraćivanje prava manjina“.
„U nacističkoj Njemačkoj, najprije su došli po pedere, a onda su došli po vas. Mašući većinskom legitimacijom vršite teror, Gestapo metodom.“
„Cilj je da mržnja postane ustavna kategorija.“
„Referendum je oholokracija, a ne direktna demokracija. To je vladavina rulje!“
„Ustavni sud bi hitno trebao zaustaviti fašistički referendum!“
„Dolje komunizam!“
„Moj djed (Tito), bi bio PROTIV!“

„Referendum promiče ideološki fanatizam i ljudsku isključivost.“
„To je prljavi pokret.“
„To su loši ljudi koji bi naudili svome bližnjemu.“
„Društvom će zavladati mržnja i glupost.“
„Referendum promiče ideološki formalizam i ljudsku isključivost.“
„Otvara se uvođenje načela teološke države, zavladat će „orbanizacija“ RH!“
„To su zagovornici segregacije, obiteljsko pravo mora se utvrđivati u Saboru.“

„Radi se o diskriminatornome referendumu sa svrhom prebrojavanja.“

Dvoboj Voltairea i Rousseaua kod Poskokove drage

Zanimljiv internetski duel zbio se ovih dana; tipkovnice i pera ukrstiše dvije kulturne ikone u Hrvata, Ante Tomić i Nino Raspudić; prvi je bard EPH, dok je drugi poznati hrvatski intelektualac i sveučilišni profesor konzervativnog nazora. Tomića znaju svi Splićani, karakterističan krakati lik u mantilu i kaubojskom "Camel" šeširu, koji baulja gradom i na eventima izgleda poput nekog imotskog Indiane Jonesa bez biča i kolta.

Presuda generalima: reakcija petokolonaša

Ono što me osobito zaintrigiralo oslobađajućom presudom generalima Markaču i Gotovini jesu reakcije i držanje onih pojedinaca, skupina i indexoidnih medija koji su godinama podrivali sada i dokumentiranu čistoću hrvatske države, njenog vojnog i političkog vrha, prije svega Franje Tuđmana, Gojka Šuška i u konačnici samih generala. Iako su cijelo vrijeme do prve presude generali bili nevini, jer presumpcija nevinosti ne znači dokazivanje nevinosti, nego krivnje, spomenuti podrivači sustavno i sinergijski iznutra i izvana, zlurado i nesmiljeno stvarali su atmosferu apsolutne krivnje hrvatske države, politike i vojske, a svaki pokušaj suprostavljanja takvim silama ničim drugim doli istinom proglašavan je nacionalizmom kockastih i krezubih glava, čak i fašizmom.

Zlo je u drugima - na margini Haške presude (drugi, završni dio)

Nastavak dnevnika:
PRAVNI PRESEDAN?
I ne bi valjalo zanemariti još jednu pozitivnu stranu presude hrvatskim generalima. Njom je ipak postavljen okvir da politika nasilja, agresije, etničkog čišćenja, progona, nehumanog ponašanja prema civilima, posebno zarobljenicima, može biti sankcionirana i kada se radi o političarima i vojnim starješinama drugih država, ne samo Hrvatske. Ova presuda je i poruka za sve one koji tlače nacionalne manjine, onima koji ih drže nužnim zlom u državi, a ne ravnopravnim građanima.
Poruka Haškog suda je da se rat nikako ne isplati, da nasuprot primjene sile valja nastojati političke probleme rješavati mirnim putem, dakle,političkim a ne vojnim sredstvima, strpljivim pregovorima predstavnika naroda i država. Ova poruka upućena je međunarodnoj zajednici – od diktatora do tzv. demokratskih i legitimno izabranih političkih vodstava, uključujući, nadamo se, i zapadne demokracije i njihove političare.
Presuda hrvatskim generalima mogla bi imati još neke pozitivne efekte.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci