pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kako voditi državu i na koji naćin pitanje je opstanka. Može li sadašnja vlada poduzeti neke korake koji bi bili nešto više od kozmetike?

Moj prijatelj Tomica poslao mi je slijedeće tri anegdote koje pokazuju različite mentalitete ljudi koji su vladali ili još vladaju na ovim prostorima.

Slika prva.

vozi se Tito u vlaku
odjednom vlak stane
Tito izađe i pita zašto je vlak stao
druže Tito, nema više pruge
Tito: brzo zovite omladince neka izgrade prugu !

Slika druga,

vozi se Ante Marković u vlaku
odjednom vlak stane
izađje Marković i pita zašto je vlak stao
druže Marković, nema više pruge
Marković: brzo, skidajte prugu kojom smo prošli i postavljajte je naprijed !

Slika treća,

vozi se Ivo Sanader u vlaku
odjednom vlak stane
izađje Sanader i pita zašto smo stali
gospodine predsjedniče nema više pruge
Sanader: Ljuljajte vlak, neka izgleda kao da se vozimo !!!

Zagreb, 7.10.1991. Banski dvori, Svečana dvorana 14.50 sati
U dvorani su na ručku Predsjednik RH Franjo Tuđman, predsjednik savezne vlade SFRJ Ante Marković i Predsjednik Predsjedništva SFRJ Stipe Mesić, savjetnici Predsjednika Tuđmana Mario Nobilo i Vesna Škare Ožbolt, pročelnik vojnog kabineta Stjepan Adanić i tajnica predsjednika Zdravka Bušić. Razgovara se o teškoj situaciji u Hrvatskoj, o odlukama Predsjedništva SFRJ i o onome što radi Milošević i vojni vrh JNA.

Davno htjedoh iznijeti vlastito misljenje o temi slicnoj “E moj narode”, ali buduci sto ne zivim u Hrvatskoj, bilo me strah, a s druge strane ne pripadam nijednoj stranci pa tako nemam ni stranackog tovarisa za cover-up, stoga sam odustao od nakane.
No, zahvaljujuci G-newsu, odlucih se i osokolih pa cu nadpuniti njegov tekst. Morat cu uzeti uzeti malo podulji zalet, krenuti cu od osamdesetih. Iako nas je poprilican broj sveznadara, ipak ni danas ne znamo koliko se bivsa Jugoslavija zaduzila Istoku i Zapadu.

Znamo za kredite, ali osim njih je bilo puno kojecega drugog. U to davno vrijeme, vecina jugoslavenskih tvrtki su ostvarivale manjkove. Nisu bile rentabilne. Proizvodni gubitci su pokrivani iz drzavne kase. Dakle, radnici su placani za proizvodnju i gomilanje gubitaka. Krajem osamdesetih zamlje Istocnog bloka lancano odbacuju komunisticku doktrinu i plansku proizvodnju i prave nagli zaokret. Iz internacionalizma su krenule u globalizam.Taj proces nije mogao mimoici ni balkansko podrucje. Medjutim, pri usporedjivanju drugih komunistickih drzava i Jugoslavije potrebno je imati na umu da je Jugoslavija bila puno zaduzenija, kao i da je u njoj bio veci standard. On se podmirivao kreditima.