Sljedeći svjedok na suđenju generalima bio je Richard Herrick, bivši vojni ataše Američke ambasade u Hrvatskoj. Za vrijeme Oluje Američki ambasador u Hrvatskoj bio je Peter Galbraith, dok je Herrick bio njegov vojni ataše. Iz Hrvatske je otišao dva dana prije Oluje.
Kehoe je odmah na početku čitao Herrickovu izjavu, koju je ovaj dao neposredno prije, a istinitost te izjave je potvrdio na sudu:
Pukovnik Herrick susreo je generala Gotovinu 12 puta između 1992. i 1995. godine, gdje su obavljali detaljne razgovore. Zaključio je da je Gotovina bio veoma ozbiljan u svom poslu, veoma profesionalan, i bio je veoma poštovan među vojnicima. Pukovnik Herrick bio je veoma impresioniran s generalom Gotovinom.
Posljednjih dana ponovno se aktualizirala priča o takozvanim „topničkim dnevnicima“ koji navodno postoje i koje RH nije predala Haškom sudu.
Tužiteljstvo je u jednoj od točaka optužnice optužilo generale za neselektivno gađanje gradova, te pri tome navodi da su „krajinski“ Srbi otišli zbog „prekomjernog granatiranja civilnih ciljeva“. Obrana dakako tvrdi da granatiranje Knina i drugih gradova u ZP Split, provedena u skladu s vojnom doktrinom SAD-a ( poznatu pod nazivom AirLand Battle 2000 (PDF)) i sa zakonima o ratovanju.
2. i 3. Srpnja svjedok obrane je bio Ivan Galović županijski državni odvjetnik u Zadru, i to neprekidno od 28 prosinca 1990. do danas.
Galović je prvo objasnio da se njegov princip donošenja odluka u to vrijeme svodio na hitno procesuiranje svakoga tko je mogao biti procesuiran. Konkretno hitno se procesuiralo krivična djela koja su uključivala teške krađe, krađe, pljačke, ali ne i ubojstva jer su ona zahtijevala detaljniju istragu.
Na to ga je Kehoe pitao: Zašto je bilo od izuzetnog značaja za vas da hitno procesuirate kaznena dijela teških krađa, i krađa u slučajevima kad su ljudi uhvaćeni sa ukradenom imovinom? Ako nam možete objasniti da li ste imali veći cilj na umu.
Ovo je komentar na tekst koji je nedavno objavljen na index.hr:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/inicijator-prosvjeda-stegnite-vi-reme...
Bila ovo istina ili ne, ja sam neopisivo sokiran.
Covjek koji je osumnjicen za ratne zlocine, ne moze biti kandidat za predsjednika bilo kakve drzave, pa ni moje!
Iako znam da indexu nije bas za vjerovati, sumnjam da su ovo vijest cijelu izmislili, tj. gdje ima dima ima i vatre.
Sigurno je da ce se o ovome itekako raspisati strani mediji, koji jedva cekaju neke negativne vijesti o nama.
Mene stvarno nije briga sto drugi pisu i misle o nama, ali me je briga sto mi sami mislimo o sebi.
I mene je sram gomile stvari koje se dogadjaju kod nas, vezano uz vlast, politiku, korupciju, 'krizu zbog recesije', itd. itd... Ali me je sad sram da se uopce, na bilo koji nacin, prica o tome da bi covjek koji je mozda ratni zlocinac, mogao, trebao biti kandidat za predsjednika. On nema nikakve sanse da to i postane, ali zar nije dovoljno uz toliko negativnih stvari koje nam se dogadjaju, da se dogodi jos jedna, mozda i najgora u ocima svijeta.
Sljedeći svjedok je bio Boris Milas, on je tad bio je načelnik službe za suzbijanje kriminaliteta 72. bojne VP 1992-1996. Doveden je u prvom redu kako pobio svjedočenje Mate Laušića.
Inače o svjedočenju Mate Laušića ima odličan članak u Nacionalu (http://www.nacional.hr/clanak/52775/mate-lausic-u-haagu-tereti-gotovinu-...)
Ja ću napisat samo najzanimljivije dijelove tog teksta:
Bivši dugogodišnji načelnik Uprave vojne policije Mate Laušić svojim je prošlotjednim svjedočenjem nastojao dokazati i obraniti tezu tužiteljstva da su zapovjednici zbornih područja Hrvatske vojske, među ostalim general Ante Gotovina, imali pune ovlasti nad Vojnom policijom za sprečavanje pripadnika Hrvatske vojske u počinjenju kaznenih djela, kao i za kažnjavanje počinitelja. Takvo Laušićevo svjedočenje ne treba previše čuditi jer je tako želio zaštititi sebe kao čelnog čovjeka Vojne policije od bilo kakve odgovornosti za neučinkovitost i ozbiljne propuste u obradi brojnih zločina tijekom i nakon "Oluje" koje su počinili hrvatski vojnici.
Da je Vojna policija na čelu s Matom Laušićem odradila svoj posao kako treba i kaznila sve odgovorne vojnike, dočasnike i časnike za sve ono nečasno što su na svoju ruku činili tijekom operacije "Oluja", danas bi u Haagu priča oko hrvatskih zločina nad Srbima u "Oluji" i odgovornosti hrvatskih generala bila posve drukčija.
Laušić je svjestan svega toga i njegovo svjedočenje u Haagu je isključivo u funkciji vlastite obrane. Naime, Mate Laušić se našao 2007. na tajnom popisu Haaškog tužiteljstva s još šestoricom vojnih i političkih dužnosnika Hrvatske kojeg tužiteljstvo tereti za udruženi zločinački pothvat. Premda Haag više neće podići ni jednu optužnicu vezanu uz "Oluju", prošlog je tjedna nizozemski sudac Alphons Orie jasno poručio Laušiću da postupak protiv njega može biti pokrenut i u Hrvatskoj i da tijekom svjedočenja u Haagu ne mora govoriti ništa što bi moglo ići na njegovu štetu. Laušić je doslovno shvatio poruku suca Orieja, pa je odgovornost za svoje propuste tijekom svjedočenja prebacio na optužene hrvatske generale u Haagu.
Prije svega stavljam kartu oluje, radi boljeg snalaženja: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/12/Operation_storm_map.j....
Idući svjedok je bio Đure Vukašinovića koji je bio zamjenik načelnika policijske postaje u Benkovcu u vrijeme Oluje, a koji je svjedočio iz Beograda putem video linka.
Opisujući situaciju prije početka vojno-redarstvene akcije Oluje, svjedok je rekao da je nakon pada Bosanskog Grahova velik broj policajaca bio angažiran na Dinari zajedno s načelnikom benkovačke policije i stoga je u vrijeme prije Oluje on neformalno mijenjao načelnika. Zbog napredovanja hrvatske vojske nastalo je rasulo u redovima vojske i policije tzv. republike srpske krajine i morali su napustiti položaje oko Bosanskog Grahova i otići pješke u Kistanje. Na pitanje Kehoea je li razgovarao s nekim o svom svjedočenju, svjedok je odgovorio da je prije samog svjedočenja pričao o tome sa svojom obitelji te da je prije osam dana zvao nekadašnjeg krajinskog dužnosnika Savu Štrpca kako bi ga pitao mora li svjedočiti za obranu budući da je bio svjedok tužiteljstva. "Rekao mi je da moram", kazao je. Ustvrdio je da ni o čemu drugome nije razgovarao sa Štrpcem te da nije točno da je htio čuti njegovo mišljenje o tomu kako bi trebao svjedočiti.
Pošto se u Hrvatskim medijima,suđenje generalima u Haguu, svelo na par sekundne reportaže u kojima nema ničeg zanimljivig ja sam odlučio napraviti sažetak iznošenja obrane Hrvatskih generala u Haggu, gdje je iznešeno jako puno zanimljivih informacija, koja Hrvatska javnost nije imala prilik čuti.
Prvi od 67 svjedok obrane hrvatskih generala Gotovine je Slobodan Lazarević, bivši obavještajac koji je još od 60-ih godina bio djelatnik KOS-a, kasnije je bio na istoj dužnosti u sektoru sjever dok je trajala srpska okupacija hrvatskog teritorija.
Svjedočenjem umirovljenog generala Mate Laušića pred sudom u den Haagu u procesu protiv Gotovine, Čermaka i Markača, zadan je dosad najjači udarac "kao suza čistoj" operaciji "Oluja", a počela se ljuštiti i pozlata s Gotovninog "herojstva".
Osobno sam očekivao da netko od onih iz samog vrha tadašnjih hrvatskih vlasti (samo)kritički progovori o svem zlu koje je u redovima HV-a pratilo operaciju "Oluja" od paleža i pljački imovine, kako privatne, tako i one brojnih poduzeća, neposluha i nepoštivanja zapovijedi, dezerterstva ... i svega drugoga što se godinama pripisivalo nekakvim neimenovanim pričuvnim i domobranskim jedinicama i neidentificiranim pojedincima, jer službeno HV sa svim kriminalom i zločinima tokom "Oluje" i poslije nje "nije imala ništa".
Mate Laušić tvrdi da je imala itekako, tvrdi da su zapovjednici Zbornih područja, a posebno Gotovina, bili sa svim događanjima upoznati, ali da nisu činili ništa da se zlo zaustavi i spriječi, odnosno, da se kazne počinitelji, ako je zlo već počinjeno.
Gotovina na slobodi – krađa u Haagu
Veliki, „pravedni“, međunarodni sud u Haagu i njegov birokratić Brammertz tvrdi da su nestali dokumenti koji optužuju generala Antu Gotovinu. To je stvarno nevjerojatan slučaj – pa to se čak i hrvatskim sudovima rijetko događa.
Nije rekao Ur. brojeve ni Klas. šifre jer one ne postoje baš kao što ne postoje ni ti dokumenti, baš kao što ne postoji ni ozbiljna optužba protiv Ante Gotovine koja je već X puta mijenjana.
Čini se da je problem sve veći jer financijeri ove sprdačine od suda sve manje su spremni financirati cirkus zvan ICTY pa polako Brammertz-u i ostaloj bagaži „kost“ postaje sve manje masna.
Dodatni je problem što je očito da je Gotovina po svim točkama optužnice nevin pa prijeti opasnost da će biti oslobođen. Teško će biti donijeti i „zaštitinu presudu“ kao u slučaju Blaškić, koja bi pokrila bezrazložno čamljenje u haškom zatvoru.
Neovisni, ali ne i neutralni