pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vraćam se temi sa početka moje pollitičke karijere - Osijeku. Kada sam prvi puta pisao o političkoj situaciji u tom gradu, SDP je razmišljao o koaliranju sa HDSSBom - koaliciji koju sam u tadašnjim okolnostima podržao. Drugi put kad sam se bavio Osijekom, SDP je pod pritiskom medija (ali i svojeg članstva) odustao od te koalicije, i na gradskoj političkoj sceni je zavladala pat pozicija. Koja je, očekivano, dovela do ponovljenih ponovljenih izbora. Iz današnjeg konteksta - i radi poante ovog dnevnika - zgodno je pogledati što sam tada napisao o Đapiću:

Ključno je pitanje, dakle: zašto se Đapić zalijepio kao pijan za HDZ?
Bez njih bi imao puno veće i realnije šanse da dođe do lokalne vlasti.
te o HDZu:Uspjeli su vezati Đapića uz sebe, i efektivno neutralizirati jednu od mogućih opcija slaganja većine (HSP+SDP+HNS).
Mene tu jedino zanima: zar je Đapić slijep pored zdravih očiju?
Lijepo su ga počistili na nacionalnoj razini, a sad će mu to napraviti i na lokalnoj.

Često se na ovim stranicama nailazi na žestoke diskusije koje se na ovaj ili onaj način dotiču temeljnih demokratskih vrijednosti, u zadnje vrijeme najviše u diskusijama i dnevnicima o unutarstranačkoj demokraciji, stezi i t. sl. Naravno da nitko ozbiljan, niti itko tko politički ili pollitički misli i djeluje ne može ostati ravnodušan na te teme. Tu se radi o temeljima funkcioniranja demokracije, slobode govora, prava na različitost i različito mišljenje – tu se radi o tumačenju našeg Ustava, o tumačenju UN karte, o tumačenju EU sporazuma. Tu se radi o temeljnim vrijednostima koje se svih nas tiču i o kojima ovisi naša sloboda i dobro, dobro naše djece i unuka.
U skladu sa prije navedenim ne može i ne smije postojati javna organizacija koja svoje interne regule i pravila, statute stavlja iznad interesa društva u čijem okviru djeluje.

Pred mjesec dana, magistar Đapić (da, sada je magistar, stupila je na snagu nova pajapazjanija od zakona) je dao interview iz kojeg donosim njegove izborne prognoze:
"Mi smo unikatna hrvatska stranka i za nas bi 15 saborskih mandata bilo ravno pobjedi"

Koliko mandata očekujete u sljedećem sazivu Sabora?
Biti ću realan, za razliku od mojih u stranci, koji su preoptimistični, jer u kampanji zavlada groznica i čini se da nas je više nego što u stvari je. Mi smo unikatna hrvatska stranka i o tome trebamo voditi računa. Zadnji put sam procijenio pet do sedam zastupnika, a imali smo osam. Sada procjenjujem da ćemo imati 12 do 15 zastupnika. Dvanaest bi bio dobar uspjeh, a 15 bi bilo ravno pobjedi jer s toliko poslanika se ne bi mogla napraviti stabilna parlamentarna većina bez nas, osim stvaranjem velike koalicije za koju smatram da je izgledna.

Kakvo će mišljenje imati gledatelji o novinarima javne televizije koji su pristali glumiti karaoke novinare i kandidatima ne smiju reći: "Ma o čemu vi pričate?" / Lako je ubaciti Čačića da s nekim likovima raspravlja o ničemu po principu astronomija i astrologija su ista stvar, a za to vrijeme paralelno teku otvaranja cesta, škola i čega sve ne / Zamislimo da na HTV-u postoji osoba s mudima i kaže premijeru: "Sučeljavanje je u četvrtak u 21 sat. Ako ne želite doći - nemojte." / Žalosno je da je jedini koji je do sada odgovarao za ovu žalost na HTV-u Zoran Šprajc koji se usudio prozvati Sutlića i Hloverku zbog toga što su pristali na ovakva pravila.
Predizborna imbecilizacija novinarstva na HTV-u
Kako se jadno mora osjećati novinar koji je prisiljen kandidata DOMOVINSKE GRAĐANSKE STRANKE pitati: "Ako osvojite vlast hoćete li raspisati referendum za ulazak u NATO?". Ili kandidata AUTOHTONE HRVATSKO GRAĐANSKO SELJAČKE STRANKE što će, u slučaju osvajanja vlasti, učiniti sa zdravstvenom reformom...

Sadašnji partneri su Sanadera (uglavnom) napustili, oni nesuđeni ušli su s njim u otvoreni rat, a oni potencijalni sve više se okreću SDP-u kao sve izglednijem izbornom pobjedniku / Josip Friščić uporno se odbija izjasniti, iako u nekim razgovorima daje naslutiti da je bliži programu SDP-a, nego HDZ-a / Nitko od oporbe ne napada Sanaderov HDZ kao Hrvatska stranka prava. Premda su još ovoga proljeća dvije stranke dogovorile postizbornu koaliciju, ljubav Đapića i Sanadera naglo je pukla / Očajni šef HDZ-a kontaktirao je ovih dana čak i Vesnu Pusić, sondirajući teren za eventualnu koaliciju s HNS-om. Jasno, bio je odbijen jer je HNS prva stranka koja je još davno prije početka kampanje rekla da želi sa SDP-om formirati vladu lijevog centra / Milorad Pupovac javno optužio Jadranku Kosor za krađu stana i uvjetovao svoju podršku Vladi njezinim napuštanjem Banskih dvora, što se, naravno, nikad nije ostvarilo, odjednom je zaboravio na sve optužbe i kritike.
Gdje su nestali Sanaderovi koalicijski partneri?

Dok je Tadić, sukladno svom karakteru, frustracije uglavnom držao u sebi, Rožić je imao povremene javne ispade poput onoga kad je prije nekih godinu dana rekao da se Đapić okružio ljudima koji mu govore isključivo ono što želi čuti / HSP je stranka koja ne trpi snažne figure, a Đapić je predsjednik koji ne tolerira javno oponiranje. Autoritarnom vođi je lakše upravljati kad je stranka organizirana kao skup manje-više sličnih jedinki, među kojima su u većini poltroni / Đapić se još nije sasvim oporavio od poraza u Osijeku, a Tadić i Rožić su mu otvorili drugi bok.
Kad samo 60 dana prije izbora jednu političku stranku napuste dva tako važna i među političkom publikom cijenjena člana, kao što su HSP neočekivano napustili iskusni i ugledni saborski zastupnici Tonči Tadić i Miroslav Rožić, prosječni se konzument političkih sadržaja mora 'hamletovski' upitati što je to trulo u državi Danskoj.

Big brother (ili bad boy) Hrvoje iz Rijeke nije nikakav gay aktivist, niti glasni homo-liberal koji je dolaskom na popularni TV show odlučio podmetnuti leđa za hrvatsku homo zajednicu / za razliku od nekih ne baš tako davnih vremena, u Hrvatskoj je tolerancija prema manjinama OK, u modi je, to se nosi ove sezone / Prosječan, i po nekakvim medijski raširenim kriterijima, da ne kažem predrasudama tipičan ruralni Hrvat, tako primjerice obožava domovinu, obitelj, vjeru, a mrzi Srbe, pedere i komuniste / SDP-u, HNS-u i njima sličnima, to ide na ruku jer su apsorbirali tu temu još u vrijeme mračnih devedesetih kada je javno nesablažnjivanje s pederima kao pojavom izazivalo javnu sablazan, a davanje javne podrške gay populaciji bilo ravno političkom suicidu.

Poput uplašenih boksača prije ulaska u ring, dvije najjače političke stranke panično uvjeravaju sebe i javnost da im pobjeda sigurno neće izmaknuti. I sa svakom novom anketom panika se pojačava: SDP strepi da se izgubi prednost, HDZ da previše ne zaostane. I svi se kunu u pobjedu, iako nitko zapravo nije siguran što to znači, nitko ne može pouzdano reći što je uopće u Hrvatskoj pobjeda na izborima.
Je li to proglašena pobjeda oporbenog kandidata u jednoj zagrebačkoj izbornoj jedinici par sati prije nego što će stići fantomski glasovi zatvorenika i pomoraca za protukandidata iz HDZ-a?

Skoro mi je promakla jedna malena sporedna vijestica, a koja je inicirala ovaj tekst koji se, usput rečeno, kuha već mjesecima. Naime, na izbornoj skupštini HSPa u Sinju došlo je do omanjeg prevrata. Još sredinom travnja HSPovci su dogovorili pravila igre i odlučili su se za sada već glasovitu personaliziranu kampanju koja će sve karte doslovce staviti na predsjednika stranke Antu Đapića. HSPovu kampanju kreira neimenovana (a ipak etablirana) agencija iz Izraela (što bi valjda moralo kontrirati latentnom ustaštvu koje povremeno iscuri iz pukotina HSPovog oklopa), a u cijelu tu priču HSP je ugurao glasoviti Jakov Sedlar - filmaš kojeg permanentno prati aura financijskih afera, te koji je poznat u nas po tome što uporno dovodi (uglavnom iste) glumce američke B produkcije. Cijela kampanja je krenula dokumentarnim biografskim filmom o Anti Đapiću kojeg nisam imao prilike gledati, ali bih ga rado pogledao (pa ako netko ima DVD viška…), da bi se tijekom svibnja razgranala na predstavljanje politika i konkretnijih kandidata što nas i dovodi do devete izborne jedinice.

Jučer su održana dva stranačka skupa s dvije suprotne strane političkog spektra.
Prvi je zagrebački skup HSPa povodom proslave 145 godina Hrvatske stranke prava, a drugi je splitski skup SDPa koji je dio predizborne kampanje koju SDP provodi već neko vrijeme.

Ovo je prvi HSPov istup nakon što su prije nekoliko dana osvanuli novi plakati s novim vizualnim identitetom i sloganom "mi smo korijen, mi smo budućnost" (a što su neki što zbog brzine, a što zbog kratkovidnosti pročitali "mi smo korov, mi nismo budućnost"; očigledno slogan nije bio dovoljno dobro testiran).