Da je dosta toga trulo u hrvatskoj stranačkoj politici nije tajna već dvadesetak godina, ali je „Slučaj Čačić“ potencirao tu krizu do razmjera koji otkriva suštinu problema. Jednostavno rečeno, dok u hrvatskoj stranačkoj politici ne budu postojali demokratski standardi koji će sprječavati autokratsko upravljanje političkim strankama, nemoguće je da demokratski odnosi vladaju i strukturama vlasti, počevši od predsjednika Republike, Sabora i Vlade.
Nakon uzbune koju je izazvalo uhićenje branitelja Tihomira Purde u Bosni i Hercegovini na temelju međunarodne tjeralice koju je raspisala Republika Srbija više nema nikakve dvojbe da i predsjednik Republike Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor vode kapitulantsku politiku prema međunarodnoj zajednici koja ima elementa nacionalne izdaje.
U opravdano konsterniranoj reakciji na uhićenje Purde i objave na Pollitici spiska od preko 300 branitelja koje traži Srbija nitko nije postavio pitanjje, je li zbog neznanja, ali prije bih rekao u okviru orkestrirane zavjere, o temeljnoj pravoj osnovi cijelog slučaja s dalekosežnim posljedicama. Kao što je poznato 8. listopada 1991. godine Hrvatski sabor je na povjesnoj sjednici u zgradi "Ine" u Zagrebu samo potvrdio tri mjeseca ranije donesenu odluku o raskidu državno-pravne sveze s dotadašnjom SFRJ. U točki 3. te odluke jasno stoji: "Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt, bilo kojeg tijela koje nastupa u ime federacije -.SFRJ".
Sjećate se Ivana Milasa koji je izjavio da mozak vrijedi 2 marke? Nekoć davno, tamo mračnih devedesetih Milas je bio saborski zastupnik i nosioc izmišljene funkcije čuvara državnog pečata. U današnjem članku u Jutarnjem listu opet nailazimo na ime Ivana Milasa, ali ovog puta u ulozi kočničara stranih ulaganja u Hrvatsku. Ukratko, katarski emir htio je u dugogodišnju koncesiju dva hrvatska otoka, uložio bi u njihovo uređenje, infrastrukturu, zaposlio nekoliko stotina lokalnih ljudi. Davor Štern i tadašnji premijer Zlatko Mateša krenuli su pripremati teren za prvu takvu investiciju u Hrvatskoj, izradu zakona koji bi to omogućavao, ali onda se upleo Ivan Milas i sve je palo u vodu.
Ova slikica s lijeve strane je oblak riječi koje možete pronaći ovih dana na naslovnici pollitike (ako kliknete na link vidjeti ćete puno povećanu sliku koja je oštrija), nisam gledao starije datume, no čak i ne ulazeći u bit samih tekstova nije teško zaključiti koje riječi se najčešće spominju koje nam u stvari i najviše nedostaju: iskustvo, podrška, narod, organizacija, treba...
Glas Slavonije je objavio plaćeni oglas u kojem je objavljen ugovor između Ante Đapića i Vlade Zeca. Nisam pročitao cijeli ugovor jer ga nigdje nisam mogao naći. Postoji samo dio ugovora koji je objavljen na webu(zanimljivost je da je Zec potpisan sa mr. ispred imena, a Đapić nije). Ako netko ima link na cjelovit ugovor neka ga stavi.
Po medijskim izvješćima je u ugovoru uglavljena obaveza da Vlado Zec(odnosno Kamen Ingrad d.d.) treba organizirati i financirati HSP-ov 5. Sabor, urediti i opremiti prostorije HSP-a, otplatiti Đapićev stan u Zagrebu, renovirati Đapićevu kuću u Osijeku, a zauzvrat će Kamen Ingradu biti otpisani dugovi prema državi.
USKOK je navodno pokrenuo istragu oko tog ugovora. Iako je prije nekog vremena USKOK odbacio kaznenu prijavu protiv Đapića. Zbog tog odbacivanja prijave suspendiran je Robert Petrovečki.
Medijski izvjestitelji dokaze za mutne rabote vide u činjenici da Anto Đapić sa svojim i sa prihodima svoje supruge nije mogao steći imovinu koju posjeduje. I ima tu neke logike.
Na temelju anonimne prijave pokrenuta je istraga protiv Ante Đapića. Čovjek (taj anonimni) je iskoristio oglas u lokalnim medijima i eto....valjda USKOK sada nešto kopa. Kažu da je razvidan nesrazmjer između Đapićevih primanja i imovine koje posjeduje. Prozvani se, u ne baš lagodnom raspoloženju, obratio pučanstvu vrlo neuvjerljivo.
prvo što mi je došlo na pamet je, eto kad se 'oće može i običan čovik napraviti nešto da bi se razotkrio kriminal u "vrhu" vlasti. Mislim, je "anonimni" je prijavija, ali nije rekao ništa novo za one koji prate političku "scenu" u hrvata.
Onda se sjetih da možda taj "anonimni" i nije samo anoniman nego je i nezadovoljan raspodijelom plijena, drugačije zašto bi šutio baš do današnjeg dana.
Svjetska ekonomska kriza drma, posljedice čekamo, građanima Osijeka prijeti još jedna kriza. Kriza vlasti. I onda neka mi netko ne kaže kako u Osijeku nije zanimljivo živjeti. Par mjeseci prije redovnih izbora gradska koalicija se drma i u očekivanju smo gradskog povjerenika jer vladajući niti znaju vladati, samo se svađati oko podjele plijena.
Nekada davno se sve svodilo na sukobe Glavaša i Kramarića. Kramarić se trudio kako tako zalagati za građansku opciju, predlagao projekte za oporavak Grada, svima bio simpatičan kao glas razuma nasuprot jednom divljaku. Branimir Glavaš se potrudio i uspio pod vlastitu kontrolu staviti medije, policiju i pravosudni aparat. Ključne projekte grada Osijeka u kojima je bila potrebna državna pomoć uspješno je stopirao. Glad za moć i utjecaj mu nije bila prepreka u radu na štetu vlastitih sugrađana. Svojim je potezima itekako pomogao militarističkoj centralizaciji Hrvatske i jačanju gospodarske moći grada Zagreba. Direktori poduzeća iz redova HDZ-a su uspjeli uništiti sve ono što JNA i četnici nisu.
NK Zadar je dobio tri laka komada i pognute glave napustio Gradski vrt ali Osječanke i Osječani još uvijek nisu dobili adekvatno objašnjenje u slučaju „Kiosk“. Darko Marković (direktor Gradskog prijevoznog poduzeća), Ivica Džalto (vlasnik i direktor Media Metroa), Vladimir Čajo (vlasnik i direktor Mesnica Severus, suvlasnik Gradskog radija, neformalni vlasnik Media Metroa koji donosi ključne poslovne odluke) se trenutno pacaju u pritvoru osječkog okružnog suda. Osječke stranke su trenutno u fazi prepucavanja i prebacivanja krivice jedni prema drugima te stjecanjem političkih poena pred skorašnje lokalne izbore.
Sve je započelo, za neke jako davno, prije više od 18 godina u osvit prvih demokratskih izbora. Nekako smo trebali disati slobodu koja je preko noći nastala, pričati bez bojazni o raznim tabuima, ne strahujući kako će neka usta prenijeti naše anarhističke poruke tadašnjim milicajcima. Problem nastao udisanjem slobode kao besplatne droge je prerastao u jezik mržnje, netolerancije, gluposti i svega drugog. Samo što posljedice izgovorenog, napisanog u dnevnim i elektronskim medijima snose samo novinari i pisci blogova. Za sve ostale kategorije, pogotovo političare, "ugledne" odvjetnike i trećerazredne zvjezdice i zvjezdane estrade, posljedica nema.
Netolerancija
. Budući da mi B2 i "obaladaleka" često prigovaraju da nasjedam bezveznim novinskim izvješćima i bezveznim novinarčićima koji sve nešto bezvezno pišu, često me gricka savjest kako mogu biti tako naivan. Uostalom, vrućine su, pa i kad uzmem novine nekako se brzo zamorim. Zato sam zadnje vrujeme prešao na informiranje s televizije - najjednostavnije i najljepše se izvaliti na kauč i bez nekih velikih napora gledati i slušati.
