pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Naša omiljena mreža internet, od milja zvana mreža svih mreža, u posljednjih nekoliko godina puni se dnevnicima. Blogeri u svojim dnevnicima i komentarima obrađuju teme koje im leže na srcu ili pišu o problemima koji ih muče. Oni često iznose svoju intimu, iznose ono što bi možda rekli samo dobroj prijateljici ili prijatelju. Dakle, blogeri pišu, onako iz duše, ili, kako se to voli reći, iz gušta.

U tom guštanju i otvaranju prema javnosti, nekim blogerima, pomaže navodna anonimnost. Blogeri često svoje dnevnike objavljuju pod pseudonimom uvjereni kako je njihov identitet nepoznat.
Nažalost, to je točno samo djelomično. Blogeri su uglavnom anonimni jedan drugome.
Na internetskoj mreži, baš kao i u telefonskoj mreži, nema anonimnosti. Svakom računalu kada se uključuje u mrežu dodjeljuje se IP adresa ili IP broj. Bez IP adrese računalo ne može na mreži funkcionirati. Prilikom surfanja internetom IP adresa je dostupna svakom serveru kojeg posjećujemo.

Največi dio tekstova na pollitici.com pisan je u kritičkom duhu, što po logici stvari naglašava potrebu i zahtjev za promjenom.

Zahtjev za promjenom nužan je dio svake autentične kritike.
Naravno, kritika kao zahtjev za promjenom može biti usmjerena više na općenitiju i apstraktniju razinu problema, ili pak više na konkretniju problematiku.

Te dvije razine su dakako povezane, gdje apstraktnija razina predstavlja teoriju, a konkretna razina njezinu primjenu i provjeru.

U skladu s time, kritika se može baviti više teorijskim pitanjima, ili pak više onom konkretnom, provedbenim razinom.

Na pollitici. com Gale predstavlja predvodnika onih koji naglašavaju važnost konkretnog i operativnog djelovanja i mijenjanja stvari, dok neki drugi, poput mene, smatraju da je potrebno energiju više usmjeriti na izradu teorija koje će objasniti što i kako konkretnim djelovanjem zapravo mijenjamo. No, niti operativno djelovanje funkcionira bez makar implicitne teorije, niti se teorija može razvijati bez odnosa sa konkretnom praksom.

Jedna elementarna nepismenost događa se i stvara na razinama određenih osobnosti, kasnije se reflektira na raznim razinama. Svaki čovjek nosi sa sobom svoje traume koje potiskuje.
Osjećaj veće važnosti potpomognut pozicijom moći, svijest koja je još duboko pod traumama socijalizma i komunizma, plus dodatak rata, nezrelost demokracije, politička, javna nepismenost, razdvajanje politike i morala, iako je otac demokracije prije dvije i pol tisuće godina kazao da je to jedan te isti pojam, i ako nema ovog drugoga (morala) demokracija postaje vrlo loš oblik ljudske i pravne vladavine. Sve to opet ima svoju cijenu koja je opet svima jasna.