pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Malo iza rata sa svojim ocem sam išao na pjacu u Gruž jer sam imao idealnu šansu da nakon dugo dana granatama okupanog Grada napokon vidim malo sunca.
Na kantunu pjace bila jedna trafika u kojoj sam vidio plik sličica sa grbom naše domovine, grb Hrvatske. Naravno, moj otac mi je kupio grb Hrvatske te smo ga potom nalijepili na zadnji kraj našeg Fiata. Rekao je: "sine nekadje teško bilo reći ja sam Hrvat, ja sam katolik, ja sam za neovisnu i slobodnu Hrvatsku, a tebi to danas više ne predstavlja problem i možeš biti ponosan".
Danas, kada čujem "Lijepu našu" prisjetim se tih riječi. Kada se dogodi nešto gdje se budi nacionalna svijest i u vrijeme kada smo na neki način ponosni na državu sjetim se riječi koje mi je moj otac govorio.
6 godina kasnije sunce je napravilo svoje i kažem svom istom ocu kako je šahovnica na grbu pod utjecajem sunca izbljedila, a on kaže da nije sunce krivo i kako mu se gadi zemlja, Tuđman, Šušak i kako su upravo oni narušili ugled one Hrvatske za koju je rekao da trebam biti ponosan na nju.

Da li znate tko je Mona Sahlin? Mona je trenutni švedski ministar održivog razvoja, no daleko je poznatija po tome što je 1995 godine morala dati ostavku zbog toga što je tijekom jedne press konferencije usputno spomenula kako je državnom kreditnom karticom povremeno kupila neke sitnice za sebe - konkretno spomenuvši poneku Tobleronu. Kako je Economist napisao, to je vjerojatno najskuplja Toblerona ikad.

Spominjem Monu Sahlin kao primjer situacije u kojoj je osoba bila prisiljena dati ostavku zbog pritiska javnosti, a sve radi minimalnog prijestupa (koji nije umanjen činjenicom da je Mona Sahlin uredno refundirala taj trošak). Njezin primjer nam se možda čini pretjeranim, no moderna europska praksa poznaje cijeli niz drugih sitaucija u kojima su drugi političari bili prisiljeni davati ostavke radi sličnih stvari, tako da Mona sasvim sigurno nije usamljena u svome činu.

Nema direktne veze s Mozartom osim parafraziranja. Nedavno sam na jednom forumu slušajući genijalnog Mozarta vodio „malu noćnu raspravu“ (povodom izlaska knjige Ankice Tuđman o svom pokojnom suprugu i prvom hrvatskom predsjedniku - nisam knjigu uspio pročitati). Na raspravu su me navukle "distonavanja" riječi, (nepreciznosti, zabune, uporabe ili zloporabe pojmovne, logičke greške), koje se često prenose u dnevno političku praksu proizvodeći smutnje i nesporazume (ne samo u političkim nego i osobnim komunikacijama). Teme i dileme su bile vezane za „tuđmanizaciju“ i „detuđmanizaciju“, odnosno kroatizaciju i dekroatizaciju koje se u političkim ili politikantskim raspravama vrlo često rabe i zlorabe. Dakle…

Biografska štiva idu bolje od polubijelog kruha. Narod voli čitati o životima selebritija, o tome kako su se ovi uspeli do vrha i kako su u krajnoj liniji i oni krvavi ispod kože. Ankica Tuđman je postupila strateški mudro, čekala je da se svi izredaju pa se onda i sama latila pera. Knjiga "Moj život s Francekom" već je sada hit, najpopularnija udovica je naprosto bila osuđena na književni uspjeh. Imala je naime publiku i prije nego se bacila u literarne vode, a time se ne može pohvaliti baš svatko. Dobro, možda samo David Beckham, ali osim njega nitko drugi. Pasionirani ljubitelji Stvoritelja Hrvatske došli su na svoje, a sam Bog zna da im nije bilo lako. Čak je i HDZ 2.0 na čelu s premijerom Sanaderom oprao ruke od najvećeg sina i poručio da valja gledati na budućnost, a prošlost ostaviti iza sebe. Sljedba se povukla u podzemlje i poprimila oblik kulta. Uveseljavala ih je ljubav prema knjizi, u Dijaspori su velike uspjehe polučili admiral Domazet, čovjek lijepo strižena brka, oštre inteligencije i iznad svega vizionar. Još veći uspjeh je polučio Nenad Ivanković svojim erotsko-pustolovnim epom o generalu Gotovini. Na koncu je evo došao i šlag na tortu - "Moj život s Francekom". Zli jezici već štrikaju svoje zaplotnjačke teorije o tome kako gospođa Ankica nije pravi autor, kako je ova uspješnica plod suradnje trusta mozgova iz špijunskog podzemlja. Na osnovu čega ti nesretnici izvlače ovakve zaključke pitamo se.