Ovih dana i noći svjedoci smo kako maršira brigada koja tjera strah u kosti: jednoj pripadnici brigade, saborskoj zastupnici Ruži Tomašić smetaju gosti u Hrvatskoj, drugom brigadisti Zdravku Mamiću, nogometnom djelatniku, smetaju oni s miješanim krvnim zrncima odnosno oni koji vrijeđaju hrvatski um i hrvatski mozak!
Prve izjave pale su na proslavi obljetnice HDZ-a u Slatini, samo četrdesetak kilometara od Virovitice, u Virovitičko-podravskoj županiji, druge javno, preko radio stanice Soundset. Eh, Ruža i Zdravko, krasan su par… mogu uhvatiti jedno drugo ispod ruke i na čelo kolone! To su naši borci za pravednu hrvatsku stvar, to su naši dični domoljubi, kakvih nije bilo ni 1991.!
Prvo je jedan rekao ono. Drugi mu je onda odgovorio ovo. Potom je Prvi požurio sazvati konferenciju za tisak kako bi javnosti objasnio da si je Drugi sam kriv jer je prvi počeo. Kao kad dvoje male djece govori uglas i optužuje jedno drugo. U nadmudrivanjima ove vrste je posve svejedno koga bi se od čelnika dvije najjače političke stranke nazvalo Prvim a koga Drugim. Najnovije je oko toga tko je Hrvatsku, ili hrvatsku vlast, ogovarao u inozemstvu. Zoran Milanović tvrdi da su HDZ-ovci ogovarali hrvatsku vlast dok Tomislav Karamarko tvrdi da je Hrvatsku ogovarao sam premijer i da je krajnje vrijeme da se Vlada prihvati posla.
Vrlo je vjerojatno da pojedini HDZ-ovci s jakim institucionalnim i osobnim vezama u inozemstvu nisu hvalili političku opciju koja im je na izborima preotela vlast ali je sasvim sigurno kako ugledu zemlje a pogotovo percepciji o stupnju provedenih reformi nije pomoglo ni predavanje Zorana Milanovića koje je održao u Berlinu 19.rujna ove godine. Osim zajedničke s Angelom Merkel konferencije za tisak, na linku je i zvučna snimka predavanja.
Opstojnost fašizma počiva na njegovoj nemogućnosti da se prepozna u drugima. Fašizam nema svijest o sebi. U ovoj je metafori fašizam u jednoj mjeri personificiran. Svojstvo koje tradicionalno smatramo da pripada čovjeku, ovdje sam pripisao jednoj nepoželjnoj ljudskoj osobini, ili skupu osobina. U tom smislu ga tretiram kao osobu u svrhu poentiranja onoga što mislim da može pomoći suzbijanju fašizma.
Neću se dati uhvatiti u klopku paranoje. Ovo nije poziv na akciju. Nije komadić mobilizirajuće propagande. Ovdje me, naime, ne interesira je li danas više fašizma nego prije i ne želim tvrditi da je to tako. (Pod više fašizma podrazumijevam veći broj ljudi koji su spremni podržati takve ideje kao i postupni prodor takvih ideja u obično. Dakle, kada „blagofašističke“ ideje ili načini ponašanja, ono što bismo nazvali filofašističkim premda ne punom manifestacijom fašizma, postane dio široko prihvaćenog načina razmišljanja/ponašanja.)
Vijest o razmjeni više od pet godina zarobljenog izraelskog vojnika Gilada Shalita (25) za 1027 zatvorenika - Palestinaca odjeknula je svijetom kao svojevrsna medijska bomba. Cijeli utorak, 18. listopada 2011. Izrael je bio na nogama, povratak Gilada Shalita doživljen je kao obiteljski događaj, praćen je u medijima iz minute u minutu, a poruke dobrodošlice zračile su televizijskim kanalima, portalima, dnevnim listovima: WELCOME BACK, MAZEL TOV, HVALA HAŠEMU…Ključna poruka glasila je: „Dobro došao natrag u život!“ Istovremeno već se slavilo na Zapadnoj obali i u Gazi kamo je pristigao dio oslobođenih Palestinaca.
DOK GA NE VIDIMO MEĐU NAMA…?
Velim ja Čedi, pa daj brate mili, obuzdaj taj apetit, raspuknut ćeš se, batali kobase i čvarke, kroasane i kapućino s dva šećera uz Jadrankina jutarnja šaputanja na jastuku, a on, onako dražesno zdepast i kolosalno pravdoljubiv uzvrati, daj Ivo nemoj me jebat, znaš da volim za zajutrak smazat krvavice al dente i pola rajngle palente i tek tada sam barem donekle potente. Ajd' fino. Eto mojih glavnih briga dok kratim dane u apartmanu iza nekadašnje Mege i Sintala i preko puta Drvoprometa, iako, kad se bolje zagledam prema sjeverozapadu vidim na prozoru susjedne zgrade Bagu dok kopa nos pa radi kuglice za transfer u usta i fešn gurua dok nježno via pink i-phonea časka s dečkom pa pomislim da život ide svojim tijekom i da ga malošto može ugrozit.
Nema sumnje, u posljednje vrijeme Europska se Unija suočava s nizom ozbiljnih problema, direktno uzrokovanih ili kataliziranih razornom finacijskom krizom. Situacija se oko zajedničke valute zaoštrila do te mjere da vlade EURO-zemalja moraju uskoro donijeti neke teške odluke: ili će nastaviti suradnju definitivno odbacivši nacionalističku fikciju, ili će dozvoliti da se Europski projekt opasno nasuče. Izbor s kojim se vodeći EU političari suočavaju svodi se na dvije mogućnosti: ili gospodarska integracija ili rasap! Sasvim je jasno da ako se želi jak i stabilan EURO, treba pokazati političku volju da se ekonomska politika dogradi tako da EU može savaladati krize koje ju čekaju u budućnosti.
Duge cijevi, duga kolona automobila, policajci na motorima, nadlijetanje helikoptera, policajci na krovovima zgrada, udaljena publika…samo su neki detalji vezani za posjet predsjednika Josipovića Berlinu… Dočekan je uz rigorozne mjere sigurnosti i ne znam treba li nas to obradovati ili zabrinuti – ipak, moderna Njemačka kao dobro organizirana zemlja, moćna, s visokom stopom rasta gospodarstva lokomotiva evropske ekonomije, vrlo utjecajna u međunarodnim odnosima, izgleda, ništa nije htjela prepustiti slučaju. Razmišljam, može li itko u Berlinu danas umjesto Josipovića vidjeti – Milana Bandića?? I dalje: političare se jako štiti u dva slučaja – ili kada su jako loši, ili kada su jako dobri… A najviše se štiti - glasnike mira, oni imaju dvostruku zaštitu - nadležnih službi i većine naroda.
Ipak, malo kronologije...
ZAŠTO STALNO PODGRIJAVANJE NEPOVJERENJA??
Sveučilišni profesor Filozofskog univerziteta i politički analitičar iz Sarajeva dr. Ugo Vlaisavljević gostovao je sinoć u programu HTV-a Oscar C, u emisiji "Dobar, loš, zao" urednika i voditelja Marija Vrankića, a izrečenim stajalištima izazvao je veliku pozornost gledateljstva.
O postdaytonskoj BiH, većinski hrvatskoj federalnoj jedinici/entitetu, deložaciji kardinala Puljića, politici hrvatskih stranaka, osvrtu na Žarka Puhovskog i Mirjanu Kasapović, nacionalistima i antinacionalistima govorili su samo lokalni mediji, u Dnevniku.ba i na Poskok.info.
Reakcije, očito bošnjačkih, komentatora na Be-ha portalima samo potvrđuju autističnost i nacionalnu netrpeljivost prema Hrvatima i općenito prema svima koji govore istinu u lice onima koji je ne žele čuti.
Na krivom mjestu i u krivo vrijeme, u prilici sam promatrati novi val terora u Njemačkoj.
Već tradicionalna predbožićna teroristička sezona počela je tako da su poslani neki paketi navodno eksplozivnog sadržaja, koje su nadležne službe uspješno identificirale i onesposobile. Na TV-u su dotični paketi i prikazani kao neupitni dokaz neupitnih terorističkih aktivnosti (seeing is believing). Otkud su poslani nije mi baš bilo potpuno jasno. Prvo su bili iz Jemena, pa iz Grčke, tko će ga znat. U silnoj panici nisam bio u prilici jasno razmišljati, sklupčan u duck and cover položaj. Navodno je jedan (ili oba) bio poslan i na adresu kanzler-amta, gdje rezidira šesna Angela Merkel, tako ugrozujući i sam državni vrh Vaterland-a (za one koji vjeruju da je moguće eksploziv poštom poslati u visoke državne instituicje). Ako išta, čovjek bi mogao protumačiti ovaj incident kao dokaz uspješnog funkcioniranja „anti-terorističkog“ aparata. To bi bilo moje mišljenje, učvršćeno policijsko-propagandnim reallity- serijama, gdje su narodu pokazali kako carinici svaki poštanski paket koji dolazi u Njemačku veselo pregledavaju, prvo rentgenom, a ako zatreba i svojim voajerskim šapama.
Ovih je dana Angela Merkel, kancelarka Njemačke na skupu mladeži CDU-a izjavila da je multikulturalnost u Njemačkoj mrtva i da su imigranti ozbiljan problem njemačkog društva. Navodno, svi imigranti imaju znati, u startu, njemački jezik i prihvatiti kulturu i običaje zemlje u koju dolaze.
Riječ je o iznimno opasnoj izjavi koja je izrečena mladima koji će sutra baštiniti Europu kao prostor toliko izmiješan i "šaren" i koji će morati živjeti u jednoj novoj Europi koja neće biti tako "etnički čista" kako bi to Anđa htjela. Riječ je o nekom prošlom vremenu.
Angela Merkel je političarka desne provinijencije koja je na kancelarsku poziciju došla spletom zanimljivih okolnosti. Rođena u,tadašnjoj, DDR na vlast se uspela uz pomoć Helmuta Khola koji je diskreditiran zbog sumnjivih doonacija stranci, nakon čega je ona sve javno priznala, "odala" donatore, odrekla se Khola ( zvuči poznato!?), sklopila par političkih koalicija i ,doduše, tijesno pobijedila na izborima.
