Budući smo država koja si voli tepati da smo važna turistička destinacija, što u nekim našim „okvirima“ doista i jesmo, nemalo smo se iznenadili izjavom gradonačelnika Dubrovnika gospara Andre Vlahušića koji se u buduće namjerava obračunati sa kako kaže onima koji Dubrovnikom „samo šetaju a ništa ne troše“ izrekavši tako "Bit će penalizirani svi oni koji samo šetaju Stradunom, a ništa ne koriste i ne plaćaju",
Nakon što je u ponedjeljak politički reket nad Dubrovačkim listom i „omertu“ prema svim novinarskim upitima koji su stizali gradskoj vlasti od strane te redakcije gradonačelnik Andro Vlahušić preko gradske službe za odnose s javnošću nazvao „nesporazumom“ (!???), na današnjoj tiskovnoj konferenciji priznao je da autentičnost dokumenta koji su ekskluzivno prvi objavili javnosti i koji dokazuje da je gradonačelnik pismeno naložio Društvu prijatelja dubrovačke starine uplatu milijunskog iznosa Dubrovačkom primorju za nekretninu na Šipanu.
Vićan mu podmetnuo
Predmet: Otvoreno pismo hrvatskoj javnost i struci
Poštovane gospođe i gospodo,
obraćam vam se cijenjene gospođe i gospodo u nadi da ćete nam svojim ugledom i ugledom institucija koje zastupate moći pružiti pomoć i zaštitu! Lokalni tjednik Dubrovački list i njegovi novinari već mjesecima trpe izravne napade i političke pritiske gradonačelnika Grada Dubrovnika dr. Andra Vlahušića. Smatramo potrebitim izvijestiti vas o stanju u kojem se zatekla naša novinska kuća, uredništvo i svih sedamnaest zaposlenih, kojima je ugrožen posao i financijska egzistencija, zbog neprimjerenih nedemokratskih metoda kojim smo izloženi posljednjih mjeseci od strane aktualnog gradonačelnika Grada Dubrovnika Andra Vlahušića.
Od zadnjih neposrednih izbora pasalo je samo 364 dana, a kriza vlasti osjetila se je u Dubrovniku nomane, točnije prije setemanu dana kada je Babo Pero otišo od nas. U ruci mu pila, a za reverom značka FK Goška.
U sjeni predsjedničke inauguracije i pratećih događanja, aktualnih medijskih hit-tema, prolaze mnoga druga zbivanja ovih dana. Obično su ona od veće važnosti samo za pojedine sredine, iako ne bez refleksija na nacionalnoj razini, a u danim okolnostima zapravo su odraz stanja nacije na regionalne/lokalne (ne)prilike. Naravno, pod stanjem nacije mislim poglavito na gospodarsku situaciju, za koju - nota bene - naša Vlada drži oči širom zatvorene, što bi vjerojatno bio i najslikovitiji prikaz aktualne hrvatske gospodarske politike i onoga što nam se događa kao posljedica toga. A što li nas sve čeka tek idućih mjeseci...?
Ovdje se radi o prometnoj izolaciji Dubrovnika, o produženju agonije juga Hrvatske kad je riječ o prometu, poglavito o približavanju auto-ceste Dubrovniku, koja – umjesto da mu bude sve bliže – ostaje mu još uvijek (pre)daleko, u prostornom smislu, a vremenski je sve dalje i dalje... s one strane obzora.
Nomane kada sam pisao o imovini Dubravke Šuice, lagao sam i ovim putem se ispričavam obitelji Šuica i Luetić što sam njihovo poštenje dovodio u pitanje i istinski se stidim svojih postupaka. Naime, svojom predrasudom i odokativnom procijenom oštetio sam obitelj Šuica za više milijuna eura i time počinio kazneno djelo otuđenja imovine drugih osoba. Mogao bih odležati 3 - 5 godina.
Procjenio sam da obitelj Šuica ima negdje oko 8 milijuna €URA u nekretninama, pokretninama i gotovom novcu na raznoraznim dalekoobalnim (off shore) računima međutim prava istina leži u tome da ima otprilike više od 20.000.000,00 EUR, a da dio tog novca zbog neostvarenog trećeg mandata visi jer je bio tipa garancija. Isto ono kada mi posudimo DVD i ostavimo 20 KN kao garanciju da ćemo ga vratiti nazad tako je ekipa iz raznoraznih lobija plaćala raznorazne dozvole, uknjižbe, zelene u građevne zone, prodaju gradskog zemljišta za par kuna kvadrat. Tim poduzetnicima, po dolasku gradonačelnika Vlahušića, sve to visi.
Zadnjih par tekstova sam potratio pisanjem o našoj bivšoj gradonačelnici i njenim peripetijama, kućama, stanovima, vilama, jahtama i bog zna koliko još obračunatih i neobračunatih provizija. Pisajući narećene tekstove spominjao sam i stranku koju bijesdrugi uvijek brani i sve mu se vrti oko nje. Nisam niti želio pisati o Dubravki Šuici niti o toj stranci u predizborno vrijeme jer bi ispao dvosmislen, nekulturan, neciviliziran i lažljiv. Sada, evo poslije 13 dana postizborne šutnje pišem ponovno o prodanom zemljištu na Srđu, novom nacionalnom sportu – golfu, Sanji Jovanović.
Koliko su političari političari pokazuje upravo primjer profesorice Šuice koja je prodala teren na kojem su naši branitelji prolijevali krv u ne tako dalekoj povijesti, godine 1991. Branitelji Grada Dubrovnika su u blizini te zemlje ginuli svakodnevno ratujući sa neprijateljem za kojeg smo smatrali da nam je najveći i jedini neprijatelj, a pritom smo zaboravili na unutarnjeg neprijatelja sklonog troji.
Nisam pisao zadnjih mjeseci skoro, pa nikako, a sa zebnjom u ishod rezultata za gradonačelnika Dubrovnika. Iskreno, vidjevši članak Ilka Čimića na Index.hr-u me potaklo da napišem par stvari i da pokušam spjegat puku hrvatskom onako kako to jest ali iz svoga kantuna.
Prvo za mene ovi izbori nisu bili formalnost. Oni su za mene bili emotivni i unio sam u njih ne samo svoj angažman već sam ponovno postao vjernik i počeo sam moliti Boga da se nepravda koja je počinjena osmogodišnjim mandatom Dubravke Šuice, okonča.
U zadnjem članku sam pisao što Dubravka Šuica posjeduje (od imovine), a sada ću napisati što nema.
Na konferenciji za novinare danas je dala priopčenje kako je ona moralni pobjednik ovih izbora jer je iz aviona vidljivo kako su glasovi za Pera Vićana otišli Dr. Andru Vlahušiću, a ne njezinoj malenkosti. Da. Stekao se utisak, kako i Ilko govori, da je Dubravka Šuica uvijek pobjednik i kako je jako veliko čudo da nije ušla i u treći mandat, onaj pogubni za sve građane grada Dubrovnika ali i Hrvatske uzevši u obzir da je Dubrovnik drugi protokolarni grad u zemlji.
Prošao je i drugi krug izbora – moglo bi se reći očekivano uz jedan veći izuzetak: vrlo dobar odaziv birača (preko 55%)! Svakako to treba pripisati želji građana da se Grad napokon počne voditi kao da u njemu žive ljudi, ali ima tu i tradicionalno prisutnog "despeta" (inata) – toliko tipičnog za Mediteran. Naime, inače "pozitivna" strana želi pokrenuti tu emociju kad već nema nikakav "efektniji" pokretač, ali u našem slučaju je druga strana sama sebi zabila autogol. Dubravka Šuica je svojom "tradicionalnom" bahatošću te nasiljem nad medijima i građanima Dubrovnika izazvala toliki revolt koji je, kad se zbrojio s višegodišnjim nezadovoljstvom smjerom razvitka Grada, rezultirao masovnim "referendumom protiv aktualne gradonačelnice" (kako je rekao sâm novoizabrani gradonačelnik Andro Vlahušić). Izgleda da se ipak ljude ne može činiti budalama svo vrijeme...
Završio je prvi krug lokalnih izbora i dogodilo se, ustvari, očekivano. Prema dvije relevantne ankete, rezultati odgovaraju upravo njima. Što je bitno za naglasiti? Bitne su (naravno, govorim za sada o razini grada Dubrovnika) razlike u broju glasova pojedinaca i stranačkih listâ.
