pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ljeta Gospodnjega 1962 održao se Festival zabavne muzike, poslije kojeg se po svim kantunima lijepe naše i zajedničke pjevušila pjesmica „Andrija, super momak si ti!“ autora glazbe Alfonsa Vučera i teksta Blanke Chudobe. Toliko je bila popularna da je utjecala na mnoga imena u matičnim listovima, a dala je i ime onom grdnom novozagrebačkom stambenom mastodontu nazvanom „Superandrija“. Da li je junak naše priče dobio ime po tom Alfonsovom uratku ili tradicionalnom obiteljskom slijedu zaista ne znam, ali - da se pretvorio u Super Andriju (barem u svojim očima) - što jest jest!

Na skandale u športu smo navikli. Navikli smo i na to da se na vodećim mjestima športskih organizacija nalaze prostačine poput Zdravka Mamića ili Tončija Vrdoljaka, ljigavci poput Zlatka Mateše i Vladka Markovića i tko bi ih sve nabrojio.

Sad, kad se zahuktao skandal oko Odbojkaškog saveza i reprezentacija u fokus javnosti ponovo je došao Andrija Popović kominternin egzekutor poštenih ljudi. Kažu – lagao je i falsificirao. Pa to ga je upravo i izdiglo u političke sfere u kojima je višestruko nagrađivan zbog prljavih poslova koje je obavljao za hadeze.

Andrija Popović je naime član ekipe odioznog Vice Vukojevića i bio je scenarist još odioznijeg filma iz 1992.god. „Bruno Bušić: život,djelo i mučko ubojstvo“. Toliko laži i falsifikata koliko je Popović tada prosuo tim filmom i izjavama koje je davao na sve strane Popović se doista kvalificirao za perspektivnog hadezeovca – stranke kojoj su takve metode svojstvene.