Ili
MANIFEST O ZLOČINAČKOJ ORGANIZACIJI
Nakon kaotičnih demonstracija koje dobro izražavaju autentično nezadovoljstvo velikog dijela naroda i mladih ljudi onima koji su na vlasti neki su se našli uvrijeđeni što ih narod doživljava kao lopovsku bandu. Naprimjer, zna se - Andrija Hebrang, koji kaže:
Nismo lopovi, tužit ću facebookovce!
http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,12,8,,144174.jl
Djedica ne zna što da kaže unučici kada ga pita da li je i on lopov. Možda bi jednom mogao probati reći istinu? Ili je možda naivni idealist koji eto jadan nije svjestan da je član bande lopovske. Ako ne zna što je istina, evo ja ću mu ovdje pomoći, samo neka nauči ovu listu dolje napamet, ionako mi se nekako čini da mu je već poznata pa će samo utvrditi gradivo.
Nije ovo jedina otvorena manifestacija osjećaja ljudi u ovoj državi da nama vladaju i manipuliraju dobro organizirani lopovi.
Svojevremeno su zastupnici Kapraljević i Marasović u Saboru herojski nazvali HDZ ZLOČINAČKOM ORGANIZACIJOM:
http://www.vjesnik.hr/Html/2005/09/22/Clanak.asp?r=unu&c=1
Ovaj tekst je zbirni odgovor svim tekstovima koji pišu o prosvjedima 05.12.08. ili bolje rečeno, stvar za razmišljanje.
Da li je uspjelo ili je to promašaj, koliko je bilo ljudi, 1500 ili 5000, tko se to derao na pozornici i kakav je to razglas itd. itd. . . .
U takvim situacijama, ako ne znamo odgovor, dobro je okrenuti pitanje naopačke, to rade i ankete da bi povjerile vjerodostojnost odgovora dobivenih od anketiranih.
Pitanje "zašto se ljudi nisu odazvali" možemo okrenuti u "zašto su se ljudi odazvali" (oni koji su došli bez obzira na kišu i vjetar i sv. Nikolu). Pitanje "što hoće oni koji su došli" možemo okrenuti u pitanje "što hoće oni koji nisu došli" kao i pitanje "da li su nezadovoljni oni koji su došli" u "da li su zadovoljni oni koji nisu došli"?
„Na izbornoj skupštini HDZ ogranka Klaka došlo je do podjele na dvije stranačke frakcije. Prva zastupa tezu da se odojak reže i jede dok je vruć i druga koja zastupa tezu da odojak treba jesti hladan.“ (Ovo je, ovdje ilustrirajuća, šala jednog komentara s interneta, izgubio sam nick autora i link.)
Niti jedna suvremena stranka neće teži potpunoj monolitnosti jer bi na taj način urušila unutarnju političku dinamiku, smanjila broj članova ili ograničila masu koja će im se prikloniti na izborima. O odnosima između grupa, struja (istomišljenika) u SDP-u smo u nekoliko navrata na ovim stranicama ponekad i prediskutirali.
Nedozvoljivo duga bi bila niska linkova na postove ili veće komentare s ovom tematikom vezano za g. Milanovića i dolazak na čelo SDP-a pa sve do današnjih dana. No, ista takva tema (struje, frakcije) u HDZ-u jednostavno nije bila interesantna – znači li to da ih nema, da je uticaj Sanadera toliki da je to nemoguće, ili da jednostavno nema dovoljno politički jakih ličnosti da se grupiranje dogodi.
U dnevniku “Što jest, a što nije, Milanovićev posjet Bleiburgu“ naš kolega Aleksandar pokušava pojasniti svrhu i, umjesto Milanovića i SDP-a, odgovoriti na pitanje koje je u prvi mah zaintrigiralo dio hrvatske javnosti, iako manje nego se to vjerojatno očekivalo. Manje nego se očekivalo zato jer je sama najava posjeta, bez pojašnjenja smisla i svrhe, izazvala tek „pljesak“ HDZ-ove perjanice Andrije Hebranga i docentski osvrt predsjednika Mesića. Naknadno se posprdnim komentarom uključio jedan od kolumnista Večernjeg lista a da je barem dijelom u pravu dokazuje i “uvijek spreman“ Počasni bleiburški vod s ambicijom da arbitrira tko može a tko ne na „sveto tlo“. Ustvari, na pitanje „Što jest, a što nije, Milanovićev posjet Bleiburgu“ kolega Aleksandar je odgovor pokušao dati navođenjem onoga što taj posjet nije, naravno po njegovom mišljenju, a ono što navodno jest je prepustio domišljatosti čitatelja.
Hrvatska javnost jučer je dobila još jednu poslanicu sa samog vrha. Radnici su prestali raditi, promet je stao i svi su pozorno slušali što im to ONI imaju poručit. Prvi je krenuo ON… glavom i bradom… Ivo Sanader, objašnjavajući kako su zli trgovci ostavili iste postotne marže i time zbog poskupljenja proizvoda u biti povećali svoju maržu. Grandiozno! Populizam rijetko gdje viđen. Jedina prava konkurencija u izjavama je već odavno preminuli Turkmenbaši, gospodar života i smrti u Turkmenistanu. Lupio je i ostao živ. 1 + 1 jesu 2, ali 1 kuna nije uvijek 1 kuna. Inflacija polako nagriza kunu i ta kuna ne vrijedi danas isto kao prije godinu ili dvije. Zato cijene rastu i to spada među osnove ekonomije, ali Sanader nije ekonomist već doktor teatrologije, pa s toga ne čudi taj njegov biser.
Honoré de Balzac:
"Zakoni su paučina kroz koju prolaze velike muhe, a u koju se hvataju male."
Kolega CNN je svojevremeno u izvjesnim krugovima izazvao konsternaciju ovdje objavljujući tajni ugovor o JPP (Javno-privatnom partnerstvu) između države i izvjesnog ORCO-a. Unatoč činjenici da se radilo o javnom poslu države, i to s javnom imovinom, i unatoč obećanjima naših javnih osoba (potpredsjednik Vlade Damir Polančec), ovaj je javni ugovor do danas ostao formalnom „tajnom“. Gledajući stvar s praktične strane time je javno potvrđeno da je CNN-ov ugovor bio istinit.
Oprostite, ali zna li itko Sinišu Svilana? Znam da je dugoročno, no trebali bi početi na vrijeme, sezona-dvije prolete za tren. Iskustvo sa okupljanjem "celebritiya" je već dokazano, gledanost je tu. Ionako znamo da su spremni na sve, rado će potpisati i ugovor o ropstvu ako će ih to dovesti na televiziju.
Tako je, danas sam se osjećao dobro, mogao bi reći jako dobro. Bio sam sudionik prosvjeda i zbog toga sam izuzetno ponosan. Nakon dugo vremena, možda tamo od početka devedesetih na kratko sam pao u kroacija trans. Početkom devedesetih razlog je bio nastanak jedne države. Hrvatske. Ta država odmah nakon nastanka je nestala. Umjesto države za koju su građani dali svoj glas, mnogi zdravlje i živote, nastala je plemenska zajednicu na ćelu sa moćnim plemenskim vođama. Danas mi se na trgu Bana Jelačića učinilo da je građanima dosta plemenske zajednice, da žele demokratsku državu i da ne žele poglavice koji lažu i varaju. Posebno mjesto među nesposobnim, lažljivim dugo prstićima dobili su: poglavica Ivo, vrač Andrija i zelenaš Šuki.
Pred neki dan je Andrija Hebrang osjećajnim glasom, pun razumijevanja za običnog čovjeka, ponosno govorio o tome kako je sve dogovoreno oko početka konačnog završetka radova na Sveučilišnoj bolnici u Blatu. Investiciju bi snosili grad Zagreb i Vlada RH u omjeru 50:50. Zagrebu bi se priznala sva dosadašnja ulaganja u ovaj projekt, tako da bi sada Vlada snosila većinu preostalih troškova, a oni nisu mali jer riječ je o opremanju bolnice u što treba uračunati brojni inventar i skupu medicinsku opremu (te obligatornu „mitologiju“). BTW, nadam se da će se u proračunu naći novaca i za odgovarajuću stručnu obuku ljudi koji će trebati rukovati opremom, što do sada nerijetko nije bio slučaj.
Rekao je tada Hebrang da podjelom troškova pola-pola nitko neće moći „svojatati“ bolnicu, već da je jedino bitna dobrobit malog čovjeka. Lijepo je zvučalo, zamislih kako li će izgledati velika, moderna bolnica koja će objediniti brojne sada raštrkane odjele i zavode; bolnica (napokon) namjenski građena i za provođenje nastave. Međutim, da li je upravo tako? Znate onu staru Vergilijevu „Timeo Daneos et dona ferentes“ – a Hebrang je upravo Danajac par excellance.
