pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Oprostite, ali zna li itko Sinišu Svilana? Znam da je dugoročno, no trebali bi početi na vrijeme, sezona-dvije prolete za tren. Iskustvo sa okupljanjem "celebritiya" je već dokazano, gledanost je tu. Ionako znamo da su spremni na sve, rado će potpisati i ugovor o ropstvu ako će ih to dovesti na televiziju.

Moj glas njima je bio nada da će pobjeda omogućiti povratak Hrvatske na pravi smjer, onaj koji je (djelomično) započet koalicijskom vladom. Nažalost, da jei došlo do stvaranja koalicije oko SDP-a nakon zadnjih izbora, sumnjam da bi se nešto pretjerano vratilo na pravi smjer jer bi koalicijski partneri bili uteg. Doduše, možda bi Zoki postupao prema njima kao što drIvo postupa prema svojima, ali svejedno, uteg bi bio tu.

Štovise, mišljenja sam da je ovaj gubitak izbora i dobra stvar za SDP, za uhodavanje s novim šefom i novom strategijom vladanja, koja je očito drugačija od Račanove. A i zato što je ulazak u EU 2011. jako dobar SF :)

Kroz komentare na aktualnu situaciju u SDPu provlači se teza da je svejedno koja su tri slova (HDZ/SDP), sve je parola i demagogija. Ne bih se mogao složiti s tom tvrdnjom, barem ako gledam trenutno stanje...

Tako je, danas sam se osjećao dobro, mogao bi reći jako dobro. Bio sam sudionik prosvjeda i zbog toga sam izuzetno ponosan. Nakon dugo vremena, možda tamo od početka devedesetih na kratko sam pao u kroacija trans. Početkom devedesetih razlog je bio nastanak jedne države. Hrvatske. Ta država odmah nakon nastanka je nestala. Umjesto države za koju su građani dali svoj glas, mnogi zdravlje i živote, nastala je plemenska zajednicu na ćelu sa moćnim plemenskim vođama. Danas mi se na trgu Bana Jelačića učinilo da je građanima dosta plemenske zajednice, da žele demokratsku državu i da ne žele poglavice koji lažu i varaju. Posebno mjesto među nesposobnim, lažljivim dugo prstićima dobili su: poglavica Ivo, vrač Andrija i zelenaš Šuki.

Pred neki dan je Andrija Hebrang osjećajnim glasom, pun razumijevanja za običnog čovjeka, ponosno govorio o tome kako je sve dogovoreno oko početka konačnog završetka radova na Sveučilišnoj bolnici u Blatu. Investiciju bi snosili grad Zagreb i Vlada RH u omjeru 50:50. Zagrebu bi se priznala sva dosadašnja ulaganja u ovaj projekt, tako da bi sada Vlada snosila većinu preostalih troškova, a oni nisu mali jer riječ je o opremanju bolnice u što treba uračunati brojni inventar i skupu medicinsku opremu (te obligatornu „mitologiju“). BTW, nadam se da će se u proračunu naći novaca i za odgovarajuću stručnu obuku ljudi koji će trebati rukovati opremom, što do sada nerijetko nije bio slučaj.

Rekao je tada Hebrang da podjelom troškova pola-pola nitko neće moći „svojatati“ bolnicu, već da je jedino bitna dobrobit malog čovjeka. Lijepo je zvučalo, zamislih kako li će izgledati velika, moderna bolnica koja će objediniti brojne sada raštrkane odjele i zavode; bolnica (napokon) namjenski građena i za provođenje nastave. Međutim, da li je upravo tako? Znate onu staru Vergilijevu „Timeo Daneos et dona ferentes“ – a Hebrang je upravo Danajac par excellance.

Kažu psiholozi kako snažne emocije mogu pomutiti razum do mjere da čovjek počne gubiti vezu sa stvarnim životom. Dugotrajno obuzeti snažnim emocijama si čak mogu stvoriti paralelni, potpuno imaginaran svijet. Politika nije izuzetak. Još nedavno, tijekom predizborne kampanje, uvjeravani smo da živimo u visoko razvijenom demokratskom društvu koje krupnim koracima grabi na putu gospodarskog napretka i socijalnog blagostanja a da NATO i EU nestrpljivo čekaju da nas prime u svoje okrilje.

Imam nekoliko bisera koji su se događali u posljednjih nekoliko dana. Uvjerljivo najveći (iako je konkurencija velika) je "Petar Croarmy" grafit. Ako bacite pogled na google i vidite tko je sve prenio vijest sasvim je jasno da je jedna glupost hrvatskog časnika i to niti manje niti više nego bojnika Petra Kažimira (po svoj prilici, sumnjam da je bio još koji Petar u Zapadnoj Sahari u to vrijeme) zaokupila svjetske medije. Uopće nemam što za reći na ovu temu, osim očigledne ironije uvaženom mišljenju pa ispada da smo mi (europljani, hrvati, balkanci) uspjeli napraviti nereda usred afrike. Impresivno postignuće.

"Nijedan propis ne primjenjuje se s danom stupanja na snagu nego tek nakon što se kaže da počinje njegova primjena, kad se donesu provedbeni akti" - Predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a o ZERP-u.
Počinjem se pitati stvarno zašto se onda objavljuju zakoni u Narodnim novinama i zašto sve odluke i zakoni stupaju na snagu 8 dana po objavi u Narodnim novinama.
Gornja izjava najbolje govori u kakvoj je gabuli Ivo Sanader oko ZERP-a jer kad ga u obranu uzima Andrija Hebrang, onda nam se dobro ne piše. Šuška se o kompromisu da se primijeni ekološka komponenta, a ostalo ne. Istovremeno čitam u Večernjem listu (Soba iz koje Talijani nadziru cijeli Jadran) veliku reportažu o sobi talijanske obalne straže iz koje se vidi svaka brodica na Jadranu, te da svaka njihova ribarica za ulazak u naše teritorijalne vode dobije kaznu u vlastitoj luci po povratku. Kažnjavaju ih da se zadovolji forma, a oni i dalje pljačkaju našu ribu i trajno siromaše Jadran.

Dugo se nisam javljao. No sada osijećam potrebu.
Ovaj diskusioni portal glede izbora (pazi mene) ima svoju težinu. Čak ni uvećana konzumacija neće izazvati jači "mozgovni proljev" iako bi to ponekad bilo poželjno.
Zašto?
Prosječna inteligencija ,razine kipuće vode, teško pokreće viziju, ali je dostatna da primi čuvstveni prijenos. U konačnici stvori se podloga za asocijativnu povezanost : ako mi je netko simpatičan odnosno antipatičan i ono što govori i piše postaje mi simpatično odnosno antipatično.
A kad kvaka blokira i vrata se teško ili nikako ne otvaraju.

Biskupi su 18. studenog pozvali vjernike da izađu na izbore uz upustvo da slijede kršćanske vrijednosti.
E, sad tražim kvaku.
Moje skromno saznanje govori u prilog univerzalnosti kršćanskih vrijednosti.
No ovdje se vrijednosti(!?) bitno umnažaju.
I što proizvode?
Dvoličnost kao stil življenja i laž koja se nametnula kao vrlina.
Sve djeluje jadno. A još kad ti za argumentaciju podastru da se to tako radi i u "Europskim državama", onda oni koji su imali sreće da budu slobodno misleći a za to treba "background", otkriju svu bijedu okruženja.

U sinoćnjem sučeljavanju kandidata s izbornih lista (mislim da se radilo o Bjelovarskoj izbornoj jedinici) međ' lupetanjem se iskristalizirala izjava g. Hebranga da je istraga pokazala da je u pretvorbi i privatizaciji 90-ih godina samo u 4% (mislim da sam dobro čuo) tvrtki nađeno nešto nepravilnosti, tj. nezakonitosti. I, iznenadit ćete se, neću proturječiti toj tvrdnji jer je vjerojatno točna. I nevjerojatno je da je postojalo 4% nesposobnjakovića koji su morali kršiti zakon da bi opljačkali tvrtke (tj. državu). Zašto?

U anketi portala Jutarnjeg lista, povodom uhićenja novinara Željka Peratovića, većina odgovara u kojima se odobrava uhićenje novinara stigla je sa servera HDZ-a.

Na anketu našeg portala u kojoj smo 19. listopada pitali čitatelje da ocijene je li uhićenje novinara: sramota za državu, legitimno pravo institucija ili sramota za novinara, javilo se višestruko više ljudi nego inače na slične ankete. Većina ih je svoj odgovor poslala sa servera ‘HDZ Zagreb’, a gotovo svi ti glasovi otišli su jednom odgovoru, onom da je hapšenje novinara - legitimno pravo institucija. Iz ispisa servera vidi se da je gotovo svake sekunde sa servera koji koristi HDZ-a došao jedan odgovor na anketu. (jutarnji)

Malo bih napisao nešto o anketama i rezultatima tih anketa, o njima čemo slušati još puno u slijedeća tri mjeseca, no da bi se ufurali u problematiku, predlažem da bacite pogled na slijedeći video u kojem HDZov jurišnik Andrija Hebrang, čovjek koji juri i koji kroz prozor nije pogledao u zadnjih petnaest godina (čini se da njemu rat još uvijek nije završio), isporučuje govor HDZovim sljedbenicima. Osobitu pažnju posvetite na rečenicu koju izgovara na samom početku treće minute, iako je i ostatak govora u najmanju ruku monumentalan. Obožavam Andriju Hebranga, on je tako očigledna i monumentalna meta.

Možda ste svjesni priče koju je prije nekoliko dana otvorila Željka Antunović o tome da li izborni zakon i pravila koja obvezuju elektroničke medije imaju smisla. U istome članku (kojem sam izgubio link pa nažalost ga morate potražiti sami).

Naime, fora je u tome da je po zakonu garantirano svim kandidatima i valjanim listama jednaka zastupljenost u medijima. Ova pravila smo imali za izbore 2000te, neizmjenjena su ostala 2003 a kako se čini postoji ozbiljna mogućnost da ona ostanu i sada. Pravila su javno objavljena, donešena su 16. listopada 2003. godine dakle svega nekoliko dana prije početka kampanje (vidi narodne novine).

U dokumentu „Ekonomska i fiskalna politika od 2008. do 2010" Vlada je najavila postupno smanjivanje deficita opće države od 2,6% BDP-a u ovoj na 0,5% BDP-a u 2010. godini.
Najmanje će rasti rashodi za zdravstvo – iduće godine samo 64 milijuna kuna više nego ove, 2009 oko 1,2 mlrd kuna, a 20010 svega 800 milijuna kuna. Kako unatoč najavama nije došlo do reforme zdravstva, za očekivati je da će se dugovi zdravstva i idućih godina gomilati.
Veliki rast rashoda u ovoj godini od čak 14% posljedica je zdravstvenih dugova i ovrha zaposlenih, pa Vlada očekuje da će sljedeće godine rasti 3,8% a onda po 6,4% godišnje do 2010. (1)

S obzirom da bijesdrugi nikako ne može shvatiti, da njegovo ismijavanje Račanova engleskog prvo nije umjesno jer je čovjek sad već mjesecima mrtav, drugo Sanaderov izgovor nije ništa bolji, eto vam malo zabave jer ste je zasigurno propustili.

U predizbornoj godini, stojimo pred novim prijedlozima reforme zdravstva naših političkih stranaka. Nakon izbora neki od tih prijedloga imati će podršku većine u Saboru. Nakon mnogobrojnih dosadašnjih pokušaja, a dosadašnje iskustvo i zdrav razum, upozoravaju nas da iako je problem ozbiljan, nije riječ o ozbiljnoj namjeri da se problem i riješi.
Umorni smo od neuspjelih reformi, nedovršenih pilot projekata.