Neovisni, ali ne i neutralni

Ovako dalje više ne ide.
Nije me inače briga za Nacional; nit ga kupujem, nit ga čitam. U stvari, skoro da se i nema što više kazati o tom „neovisnom news magazinu“. Razni ljudi na razne načine zarađuju svoje novce. Neki, štoviše, i ne zarađuju pa ipak imaju. Ne kaže se uzalud da je bolje nekim stvarima ne pridavati značaja ni publiciteta. Kao ono kad su Talijani odlučili da mediji ne izvješćuju o idiotima koji iz obijesti bacaju kamenje s nadvožnjaka na autostrade. Danas pišeš o jednom, sutra će nova trojica u tome naći inspiraciju.
Opet, ako o svemu šutimo, isto ne valja. Pa evo, biram od dva zla manje.
Vidim danas na jednom internetskom portalu eksluzivnu vijest o eksluzivnom članku u novom broju Nacionala. Pišu o zatvorskim danima nesretne Ane Magaš. Pišu o njezinoj zatvorskoj ljubavi i njezinoj partnerici. O kriminalnoj prošlosti i sadašnjosti partnerice. O kovanju planova i izjalovljavanju istih. Novinarica Nacionala upustila se u „investigativno novinarstvo“, prikupila neke izjave, skrpala priču, te izvješćuje javnost. Da ne bismo ostali prikraćeni za emotivni život i seksualne preferencije najpoznatije hrvatske eks zatvorenice.

Kontroverza slučaja Ane Magaš, koji je sad dobilo i svoj etički spin-off u slučaju Marinović, počiva uglavnom na ocjeni prihvatljivosti osmogodišnje kazne za optuženu makar je sud utvrdio da je Magaš postupala u "samoobrani". U javnosti je dominiralo pitanje kolika bi kazna trebala biti odmjerena za usmrćenje u situaciji kad je počinitelj i sam žrtva istovremenog napada koji od sebe pokušava otkloniti te što čini "prekoračenje nužne obrane". No dok javnost spremno raspravlja o odnosu agresora i žrtve u slučaju Magaš, oko istog pitanja na međunarodnoj razini - srpskom agresoru i hrvatskoj žrtvi - rasprava je dosegla svojevrsni konsenzus i reducirala intenzitet: Hrvatska se poput Ane Magaš branila i njen je odgovor bio "obrambeni", a ne "zločinački".

Pitanje nužne obrane pojedinaca (kolokvijalno "samoobrane" makar je moguća i nužna obrana drugog, ne samo sebe) ima svoj pandan u međunarodnom pravu, tzv. obrambeni rat. Tvrdi se da i nacija ili barem država ima pravo upotrijebiti vojnu silu radi nacionalne obrane na isti način kao što i pojedinac koji je napadnut može ubiti u "samoobrani". Ova prilično jednostavna analogija je jedna od glavnih odrednica filozofije, prava i etike modernog ratovanja - dapače, radi se o toliko fundamentalnoj postavci da je teško zamisliti pojam "opravdani rat" bez nje.

No postoji li zapravo analogija između samoobrane i nacionalne obrane i je li pokušaj formuliranja međunarodnog prava i etike na temelju domaćeg prava pogrešan? Može li obrana biti opravdanje za rat i stradanje kao što je opravdanje za ubojstvo gospodina Magaša? Vrijede li dihotomije "agresor ili žrtva", "heroj/heroina ili zločinac" i "obrana ili napad" podjednako za Anu Magaš i za složeni etnički sukob u Hrvatskoj kojeg službena politička elita u svrhu mitogeneze zove "Domovinski rat"?

Odvjetnik Marinović: Lagao sam svima da je Ana Magaš žrtva
Medijski istup Marka Marinovića, odvjetnika osuđene Ane Magaš još jednom dovodi pravosuđe u neugodnu situaciju. Može li više itko tvrditi da je Ana Magaš imala pravedno suđenje ako čak niti njezin odvjetnik nije vjerovao u njezinu obranu?

Podsjetimo da je u prvom procesu Ana Magaš bila osuđena na 9 i pol godina zatvora zbog ubojstva muža kao da se radilo o hladnokrvnom ubojstvu, a ne o samoobrani. U prvostupanjskoj presudi stoji između ostalog da se Ana Magaš nije trebala vratiti kući jer je znala da joj je muž pijan i da je trebala pričekati da se otrijezni te da je povratkom isprovocirala napad. Njezina obrana od agresije okarakterizirana je kao smišljeno ubojstvo iako je u trenutku ubojstva bila lomljena na kuhinjskom elementu s jednom rukom oko vrata. Policijske fotografije Ane Magaš snimljene netom nakon ubojstva, koje su prikazivale masnice na njezinom tijelu i bile dokaz a je bila napadnuta, jednostavno su nestale. I na kraju, u prvostupanjskoj presudi, sudac se drznuo napisati da je ubojstvom supruga, Ana Magaš oduzela djetetu oca te da zbog toga zaslužuje tako visoku kaznu. Zanimljivo kako tom istom sucu nije problematično što će to isto dijete tako ostati i bez majke skoro do svoje punoljetnosti.