pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Posljednjim izmjenama (ili možda bolje rečeno šminkanjem) prijedloga zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Sanader i vesela mu HDZ družina jasno su dali do znanja svima da ovoj državi uopće nije stalo do uspostave funkcionalne pravne pomoći. Istinu za volju, da uvođenje besplatne pravne pomoći nije jedan od nužnih preduvjeta za članstvo u EU, prijedlog zakona nikad vjerojatno niti ne bi ugledao svjetlo dana. Ovako se sve radi zbrda zdola i to vrlo loše.

Prema našem Zakonu o kaznenom postupku niste „stranka u postupku“ ako nakon kriminalističke obrade policija i državno odvjetništvo ocjene da niste počinili kazneno djelo.
Niste „stranka u postupku“ ni ako pretresom stana ili drugih prostora koji koristite, policija i sud ocjeni da niste ukrali predmete za čiju krađu vas tereti podnositelj prijave.

A pošto niste „stranka u postpuku“ nemate pravo, bolje rečeno državno odvjetništvo (općinsko ili županijsko, svejedno) i policija nisu vam obavezni dati pisani dokumenat da niste počinili kazneno djelo niti pak imate pravo na zapisnik o pretresu stana.

Da je tome tako dokazati ću na dva istinita primjera. Imena stvarnih sudionika neću spominjati ali ću nastojati što vjerodostojnije prezentirati slučajeve.

Ovih dana svjedoci smo još jednog igrokaza. Ovog puta režija je HDZ i Ivo Sanader u suradnji s EU komisijom. Koliko god zvučalo nekima nevjerojatno da se EU upušta u igrokaze, događaji govore drukčije. Sve je počelo s famoznom primjenom ZERP-a kada su Slovenija i Italija iz jednog potpuno nebitnog pitanja za EU stvorili pitanje prvorazrednog značaja, skoro pa da je to bilo biti ili ne biti za EU. Formalno, nitko nam nije branio provedbu ZERP-a, niti je itko prijetio nekim međunarodno neprihvatljivim pritiscima. Jedini pritisak je bio obustavljanje pregovora s EU o pridruživanju, a to ne spada u odnose kojima se UN bavi.

Zerpovanje, odnosno igre oko ničega u Hrvatskom Saboru pokazali su, po ne znam koji puta, da sa našim parlamentom nešto nije u redu. Smrad koji izlazi iz najviše hrvatske institucije, Sabora, širi se Hrvatskom. Zbog saborskih loših odluka, zakona koji se ne poštuju, nemorala zastupnika, neposlušne i bahate vlade, Sabor je poput prepune septičke jame. Iz svih otvora izlazi zaraza koja se širi hrvatskom.
Saborski zastupnici se ponašaju kao osobe bez znanja, vizije i volje da nešto dobro predlože, odluče i naprave. Slijepo slušaju svoje lidere koji opet pogoduju raznim interesnim skupinama kako bi priskrbili sebi i strankama protuzakonita materijalna dobra.
Takvi, od vanjskog svijeta odvojeni zastupnici uživaju u ulogama “poštovanih” zastupnika, zarađuju dobre plaće, osiguravaju privilegirane mirovine i uništavaju državu. Kroz zastupničke naočale ne vide da nema pravne države, ne vide da je korupcija zahvatila sve vitalne dijelove društva.

Sabor nema autoritet, vlada preuzima njegovu ulogu, donosi odluke, ne odgovara za propuste, postavlja se iznad sabora.

Da stvari često nisu onakvima kakvima se čine najbolje pokazuje slučaj ministrice Ane Lovrin. Otkako je ponovo izabrana na mjesto ministrice pravosuđa, kritike na njezin račun ne stišavaju se, a gotovo svaki dan doznajemo nove pojedinosti o njezinom katastrofalno lošem radu. Manjkavost u zakonima koja onemogućava potpunu primjenu ZERP-a, hrpetina loše donesenih zakona u prošlom mandatu, zaustavljanje reforme pravosuđa, pa i jučerašnja objava izvješća o provedbi programa financiranih predpristupnim fondovima EU. Sve ovo navedeno bilo bi i više nego dovoljno da se Ivo Sanader po kratkom postupku riješi najlošije ministrice, ali umjesto toga Ivo Sanader izjavljuje da odbacuje svaku primisao da je ministrica Lovrin na slizanoj putanji ili da joj se smiješi smjena.

Protekli mjesec puno se govorilo o mogućnosti da Hrvatska izgubi na minimalno 6 mjeseci sredstva iz pred pristupnih fondova EU. Čim je ta vijest bila objavljena, članovi Vlade RH brže bolje su pohitali objašnjavati kako se tu ne radi o problemima nego izazovima i da je sve to standardni dio procedure. No stvari ipak nisu tako loše kakvima se čine. Još su i gore.

Imam nekoliko bisera koji su se događali u posljednjih nekoliko dana. Uvjerljivo najveći (iako je konkurencija velika) je "Petar Croarmy" grafit. Ako bacite pogled na google i vidite tko je sve prenio vijest sasvim je jasno da je jedna glupost hrvatskog časnika i to niti manje niti više nego bojnika Petra Kažimira (po svoj prilici, sumnjam da je bio još koji Petar u Zapadnoj Sahari u to vrijeme) zaokupila svjetske medije. Uopće nemam što za reći na ovu temu, osim očigledne ironije uvaženom mišljenju pa ispada da smo mi (europljani, hrvati, balkanci) uspjeli napraviti nereda usred afrike. Impresivno postignuće.

U ponedjeljak uvečer nisam bio doma i nisam gledao Dnevnik plus. Bio sam u autu, kasnovečernja vožnja na povratku iz Crne Gore, ali o tom drugom prigodom. Slušam vijesti u 22:00. Premijer Sanader gostovao u Dnevniku plus, pretresale se aktualne teme povodom izbora nove/stare Vlade, među njima i stanje u pravosuđu.

Ministrica Lovrin, koja je očigledno zakazala na reformi pravosuđa (ali nije na nekim drugim delikatnim i za premijera osobno važnim 'projektima', pa je ostala na svom mjestu), dobila je jako kadrovsko pojačanje u osobi novoga državnoga tajnika. Ne zapamtih mu ime, vozio sam, otprije mi nije bilo nešto poznato, pa se ispričavam. Uglavnom, ta kadrovska promjena omogućit će, kako premijer reče:

... kvantni skok u reformi pravosuđa.

Nisam stručnjak za pravosuđe, u životu se držim pravila da s dotičnim treba imati što manje posla. Niti sam nekakav Einstein, pa se slabo razumijem i u atomsku fiziku. Bar pošteno priznam, te se nadam da će mi pola biti oprošteno. Uostalom, tko mi je kriv što nisam intendant, pa puno toga ne znam.

Hrvatski pravosudni sustav još jednom je dokazao kako je nesposoban i kako nije bez veze kad je EU odlučila do daljnjeg u pregovorima s Hrvatskom ne otvarati poglavlje pravosuđa. Radi se o slučaju Glavaš i sve što se događa ovih dana.

Prvo je Glavaš stjecanjem novog saborskog mandata izašao na slobodu, što je bilo i očekivano. Glasanjem za Glavaša na izborima, hrvatsko građani jasno su dali do znanja što misle o hrvatskom pravosudnom sustavu. Zatim je došla odluka Sabora koji je, opet sve po zakonu, odobrio nastavak istrage protiv Glavaša, ali ovog puta nije udovoljio zahtjevu pravosuđa da Glavaš ide u zatvor. Sve po zakonu…

Za namjere Bruxellesa da će zaoštriti prema Hrvatskoj znalo se još u studenom.Čekalo se samo da prođu izbori.Javna je tajna da je Hrvatska jako zaostala u ispunjavanju svojih obaveza.To su već mnogi iz EU dali do znanja, ali se to kod nas vješto medijski prešućivalo. U Bruxellesu su se čudili kako hrvatski mediji šute o izrečenim kritikama na izostanak reformi u Hrvatskoj, pa se o tome počelo pisati u stranim medijima. U uglednim stranim listovima pojavilo se nekoliko vrlo kritičnih članaka o stanju u Hrvatskoj. I dok se u svijetu o nama loše pričalo, kod nas su se te informacije uspješno skrivale pod debeli hrvatski tepih (s Mačekovim dlačicama).Evo i najnovijeg teksta iz EUobservera:Croatia risks delay in EU membership, MEP warns.
Najnovija vijest da će Hrvatska ostati bez značajnih sredstava iz fonda IPA jer nije ispunjavala sve svoje obveze,još je jedan hladan tuš. EU do daljnjega povlači sredstva namijenjena za 2008. godinu. Tko je za to odgovoran?

O sastavu nove vlade ovih dana puno će se pričati. Čini se da se Sanader ovog puta rukovodio svojim predizbornom sloganom „Idemo dalje“, ali na onaj najgori mogući način. Zadržavajući u vladi one koji su se u proteklom mandatu našli u nekoliko sumnjivih situacija zbog kojih bi u zemljama razvijene demokracije već odavno bili politički mrtvi.

Korupcija je jedan od načina kako se stiče “prljavi” novac. Takav prljavi novac potrebno je oprati kako bi se otisci kriminala pobrisali a novac plasirao na tržište preko legalnih poslova. Hrvatska se već više godina bezuspješno bori protiv korupcije i pranja novca. Za borbu protiv korupcije izrađen je akcijski plan i provedene neke jalove akcije, poput: Maestra ili Gruntovćana. Karakteristika akcija je izuzimanje od krivnje visoko pozicioniranih političara, pravosudnih djelatnika i vojnih “časnika”. Poput jalovih akcija u borbi protiv korupcije provodi se, također jalova akcija u sprječavanju pranja novca. Ovih dana završen je osamnaest mjesečni Cards projekt „Sprečavanje i suzbijanje pranja novca“.

Vjerujem da ste se puno puta u životu priupitali, Tko je tu lud!? Eto, za utjehu, desilo se to i meni po tko zna koji put!
Internet mi nije bio dostupan nekoliko dana, zahvaljujuči našem dragom T-comu, pa tek danas mogu dat komentar na emisiju Otvoreno - Gruntovec, točnije na neke izjave sudionika iste.

Ako već niste sve pročitali o tome kako je Sanader došao bez novaca do zadnjeg stana u svojoj vili na pollitika.com ili u 24sata koji su se usudili probiti zavjet šutnje - Tajna 'vile Sanader': Kako je nestao suterenski stan?, pogledajte i zadnji intervju Vesne Škare Ožbolt na tu temu u Feralu, koji je prvi ovu priču i otvorio 2003.
Sanader je znao da je u Ministarstvo pravosuđa 2005. došla žalba koja se tiče njegove kuće u Kozarčevoj i potrudio se i da ja budem na to upozorena. Više me je puta pitao kada će biti riješen njegov slučaj, na što bi mu ja odgovarala da će se rješavati kada dođe na red. Nakon mog smjenjivanja, Ministarstvo pravosuđa donijelo je odluku u Sanaderovu korist. O postupku pretvaranja cijele nekretnine u Kozarčevoj u Sanaderovo privatno vlasništvo konačnu će riječ dati sud, no očito se radi o vrlo dvojbenim pravnim radnjama

Dokumentacija koju danas objavljujemo je veliko finale oko stana u Kozarčevoj 21 kojeg su Sanaderovi doslovno oteli i zbog koje je Vesna Škare Ožbolt svojevremeno bila protjerana iz Vlade, nalazi se u priloženom .pdf dokumentu. Kad pregledate tu dokumentaciju prvi zaključak koji vam se nameće je kao da je izašla iz Kafkinog procesa, a svoje ruke u tom prljavom procesu imaju i zagrebačke institucije pod palicom Milana Bandića i gradskog SDP-a.