Izbor kadrova za odgovorna i najodgovornija mjesta u upravljanju državnim i društvenim poslovima ne bi ni za koga trebao biti lak i jednostavan posao, osim za hrvatsku političku nomeklaturu, za njih je to posao koji obavljaju nepodnošljivom lakoćom.
Svojedobno imenovanje bezlične i bezbojne Ane Lovrin za ministricu pravosuđa u Sanaderovoj vladi potaknulo me da taj fenomen prokomentiram:
http://feniks.bloger.hr/post/dojdi-mali-bus-minister/609510.aspx
Jednako kao, što u suštini loši direktori u javnim poduzećima za najbliže suradnike biraju nesposobne ali do neprepoznatljivosti lojalne i poslušne ljude, koji s jedne strane ni o čemu nemaju svojeg mišljenja i stava, a s druge uvijek zastupaju i beskompromisno brane direktorska mišljenja i stavove.
Tu tehnologiju negativne selekcije kadrova koje je bilo i u samoupravoj praksi, Tuđman je razvio do statusa umjetnosti, inaugurirajući na državnoj razini takav izbor kadrova koji je njemu kao samodršcu omogućavao nepodnošljivu lakoću vladanja.
Svaki onaj koji je makar samo posumnjao u Tuđmanove „božanske vizije“ bio je nemilosrdno uklonjen.
Prošlo je više od godina dana od ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića, događaja koji su bili povod za brze smjene tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Berislava Rončevića i ministrice pravosuđa Ane Lovrin. Njih su, prema tadašnjim medijskim navodima zamijenili sposobni "nestranački profesionalci" Tomislav Karamarko i Ivan Šimonović.
Sama smjena je obavljena vrlo brzo, na hokejaški način, uz medijske pokude smijenjenima i panegirike za nove ministre. Samim smjenama su prethodila navedena ubojstva koja su u medijima naširoko i nadugo eksploatirana s naglaskom na nesposobnosti prethodnih ministara da riješe stanje u svojim resorima i poboljšaju osjećaj opće i pravne sigurnosti građana.
Prosječan čitatelj tiska mogao je i prije tih događaja uočiti medijsku baražu na neke od tih ministara koje su optuživali i smatrali ih posredno odgovornim za sve događaje koji su se do tada događali, od premlaćivanja novinara, pljački banaka, kladionica, pojedinačnih ubojstava,te korumpiranog i nesposobnog sudstva, kao da su oni jedini i sami odgovorni za to il kao da je svijet počeo od njih.
Poštovani gosp. Sanader,
moje ime je Alen Bećirović, student sam Pravnog fakulteta u Rijeci i imam 21 godinu. Za razliku od velikog broja mladih trudim se pratiti politiku i trudim se shvatiti poteze koje Vi ili Vaši kolege u stranci ili Saboru radite.
Zašto nastaje ovo pismo? Zato što sam došao do jedne točke nakon koje više ne shvaćam ništa, a volim se smatrati inteligentnom osobom.
Bila je potrebna afera...
Saša Mesić, predsjednikova kći postala je predsjednicom Uprave zajedničke tvrtke Grada Zagreba i Ine – Terme Zagreb. Za to ju je mjesto navodno predložio Tomislav Dragičević, inače prijatelj Stipe Mesića. I tu nastupa problem.
'Ja znam da je moja kći diplomirala i doktorirala hidrogeologiju na Geološkom fakultetu, znam da su s njom pregovarali, ali o cjelini ne znam ništa. Znam da je kompetentna, radi u Hrvatskom geološkom institutu. Očito je nekom trebala afera. Napravila se afera oko predsjednika Sabora Luke Bebića i sada je trebalo reći da su svi oni isti. Nikada nisam intervenirao za niti jednu moju kćer. One sama vode računa o svojoj karijeri. Niti jedna nije samo sa srednjom školom dobila banku. Ukoliko su kompetentne će raditi, ukoliko nisu neće', rekao je predsjednik Mesić novinarima Nove TV.
Pravosudno ministarstvo odbilo žalbu Srećka Papca i Željka Hrastara, vlasnika stana u Kozarčevoj ulici 21 nacionaliziranog 1958 godine, čiji su povrat tražili, a koji je danas na raspolaganju obitelji premijera Sanadera.
O tome je progovorila bivša ministrica Vesna Škare-Ožbolt , ali njena nasljednica Ana Lovrin izjavila je kako ne može komentirati te tvrdnje jer ne zna o čemu Škare-Ožbolt govori. Međutim mi smo dobili potvrdu da je ministarstvo odbilo žalbu kojom se tražio povrat stana u Kozarčevoj 21.
--Takvo smo rješenje dobili,te smo protiv tog rješenja podigli tužbu na Upravnom sudu. Uvjerena sam kako će Upravni sud donjeti valjanu zakonitu odluku u korist mojih klijenata, rekla nam je zastupnica dvojice vlasnika, zagrebačka odvjetnica Zvjezdana Žnidarić-Begović.
BRISANJE IZ EVIDENCIJE
I Bog uzme Adamovo rebro, pa s malo blata zamiješa Evu i reče mu: „Adame izaberi ženu!“
Slične stvari čitam ovih dana u nekim člancima Web izdanja Jutarnjeg lista, koja istovremeno otvaraju mnoštvo dodatnih pitanja:
Najprije o bivšoj ministrici pravosuđa - stranačkoj pravovjernici:
Kao jedan od svih posljednjih ministarskih poteza, Šimonovićeva prethodnica Ana Lovrin raspisala je natječaj za suca zadarskog općinskog suda. Njezina kćer prijavila se i dobila posao odlukom Državnog sudbenog vijeća, koje djeluje inače u krnjem sastavu još od 2007.
Ovo nije moj dnevnik. Ovako ja čitam vijesti. Ovo je meni važno.Ovo nije pohvala ni lijevih ni desnih. Ovo je moja želja da se stvari počnu mijenjati. Vjerujem da je svaki roditelj ove djece na stepenicama ponosan na svoju djecu. Hoće li djeca imati razloga da postanu ponosni na svoje roditelje?
Kad ova Vlada bude postigla da se osobe sa poteškoćama tj. osobe sa posebnim potrebama osjećaju jako dobro kao ravnopravni građani, bit će nade i za sve nas.
1. DOLJE ZDRAVSTVENA REFORMA!!!
Prosvjednici sjede na stepenicama Ministarstva (Izvor: HRT)
Povlačenje novih participacija te očuvanje besplatnih zdravstvenih usluga za sve građane na osnovi solidarnosti zahtjevi su 20-ak mladih koji prosvjeduju pred Ministarstvom zdravstva.
Skupina mladih zaposjela je ulazne stepenice u Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, gdje prosvjeduju pjevajući uz gitaru rock-pjesme, te su odbili razgovarati s državnim tajnikom Zvonimirom Antom Golemom, koji im se obratio umjesto odsutnog ministra zdravstva.
2. KRUHA I IGARA!!!
Licemjerje novoga antifašističkog kursa Ive Sanadera najbolje se ogleda na primjeru Zadra, gdje prema čitatelju koji mi je posalo nižu vijest lokalna HDZ-ova vlast financira proustaške udruge.
Posljednje ubojstvo, ono Ivane Hodak, od javnosti i politike je okarakterizirano kao mafijaško. Iako nije prvo te vrste, zaprepaštenje i šok javnosti je izazvala činjenica da se ovaj puta radi o ciljanoj žrtvi koja nije iz tog miljea. Iako se većina komentatora slaže oko toga da ubojstvo najvjerojatnije ima veze s predstojećim sudskim postupkom protiv Vladimira Zagorca i da se, kao i uvijek u takvim slučajevima, njime šalju točno određene poruke, javnost se pita kamo sve to vodi i dokle će ići. Sigurnost građana je ugrožena čak i kad se radi o međusobnim obračunima mafijaša ali kad počnu stradavati obični građani, osjećaj sigurnosti se potpuno gubi i počinje vladati zabrinutost. Zabrinutost lako može prerasti u strah. Narodna poslovica kaže da su u strahu velike oči pa bi osim revolta prema neposrednom izvoru lako moglo doći i do otvorenog iskazivanja animoziteta prema onima koji su zaduženi da nam garantiraju osobnu sigurnost.
Premijer Ivo Sanader u ponedjeljak je najavio je da će smijeniti ministricu Lovrin, ministra Rončevića te Benka, ravnatelja policije. Odmah je iz rukava izvukao njihove zamjene. Ovog puta čak nisu iz njegove stranke, frka je i premjer je odabrao osobe koje bi trebale trenutno smiriti javnost. Kasnije, lako će Ivo njih maknuti i ponovo staviti podobne “rončeviće”.
Lukav kakav već je, premijer je naredio Predsjedniku Sabora Luki Bebiću da smjenu u Saboru odradi već u petak. Ovakva hitna smjena trebala bi zbunjenu oporbu iznenaditi i onemogućiti da se organiziraju.
Predsjednik najveće oporbene stranke SDP-a, Zoran Milanović, javno je zatražio odlazak Sanadera i njegove vlade, te izvanredne izbore za Sabor.
U potpunosti podržavam SDP-ov prijedlog uz dodatak da SDP isto napravi u Zagrebu. Traži ostavku svog gradonačelnika, Milana Bandića.
