Nekoliko se faktora poklopilo koji idu i dalje na ruku američkoj dominaciji u međunarodnim odnosima. Spremnost američke politike da u promjenjivim okolnostima zaštiti svoj primat kooperacijom, ali i upotrebom ekonomske i vojne sile. Vitalnost američkog gospodarstva koji inovacijama i tehnologijama utječe na sudbinu gotovo svakog stanovnika na Zemlji. A zavodljivoj, mekoj moći kulturne dominacije Amerike i njenog načina života još se ne vidi kraj unatoč cenzorskim škarama Francuske i Kine i neumornim eskapadama europskih intelektualaca, istočnjačkih gurua, muslimanskih i kršćanskih fundamentalista koji propovjedaju o pogubnosti, nemoralu i trivijalnostima koje dolaze s Hollywoodom, Coca-Colom i McDonaldsom.
DVIJE AMERIKE
ili: o plemenitim lažima i slobodi kao istini
Jučerašnji inauguracijski govor Baracka Obame bio je točno ono što je i trebao biti. Retoričko izmirenje svih političkih suprotnost i suvremeni oblik plemenite laži na čije korištenje vladari (još od Platona) polažu posebno pravo. Plemenita laž velikih državnika nipošto nije obična - ona je uvijek u službi višeg dobra, po njoj se izmiruje svaka politička zajednica. Zaraćene frakcije političkog tijela bez „velike laži“ ne bi se mogle spregnuti u zajedničku svrhu i građanski rat bi bio normalno političko stanje. Iako će većini domoljuba zaigrati srce pri slušanju nadahnutog Obaminog govora, svaki će građanin na neki način znati da se zapravo radi o iluziji. Iluziju će svjesno prihvatiti jer se radi o nužnoj iluziji, o iluziji koja omogućuje političku zajednicu i koju velika većina njenih članova (dok god je zajednica funkcionalna) rado prihvaća.
Vladajuća Socijaldemokratska partija izabrala je prošlog tjedna za predsjednika u idućem četverogodišnjem mandatu dosadašnjeg čelnika Zorana Milanovića. U tome ne bi bilo ništa čudnog da Zoran Milanović nije izabran u glasovanju 38.000 članova SDP-a bez protukandidata, budući da mu se u pretkandidacijskoj proceduri nije suprotstavio ni jedan suparnik.
Tema nije politicka - za promjenu. Kome se ne svidja, ne treba citati. Jednostavno.
Nedavno su u hrvatskom tisku osvanule krasne vijesti - hrvatski milijunasi (XY, QC, WW) su odlucili da se ugledaju na svoje zapadnjacke milijunaske kolege te da dio svoje novcane "FORTUNE"(vlastitih novaca) daruju za opce dobro, u humanitarne i dobrotvorne scrhe i tako demantiraju (konacno) dobro poznati i karakteristican imidz hrvatskih bogatasa kao egoista i skrtaca totalno neosjetljivih za druga ljudska bica i cinjenje dobrih djela drugima i zajednici u kojoj zive -osim svojoj svojti. Nije jos poznato kome ce i koliko darovati, ali ce to, nadajmo se, biti uskoro objelodanjeno u javnosti. Kao ni njihov bogataski izracun i iznos, koji oni ljubomorno cuvaju od javnosti i najcesce lazu o tome. Ali ovakve vijesti su dosad nesto nevidjeno u Hrvata, pa ce zacijelo izazvati opcu radost puka. ali nazalost i tipicnu hrvatsku zavist (jer oni imaju, ovi su dobili, ja ne....isl)
Za ilustraciju evo ukratko par primjera ljudske filantropije:
U Zagrebu, na Cvjetnom trgu, u subotu 4. travnja s početkom u 13:00 sati, održat će se prosvjedni skup pod nazivom:
NATO – 60 godina je dosta!
Organizator prosvjeda je građanska Inicijativa Antiimperijalistička akcija, uz suradnju i potporu više grupa, udruga, mreža i vanparlamentarnih političkih stranaka. Prosvjedni skup održat će se istoga dana u Zadru, u organizaciji Akcije mladih.
Među hrvatskim političarima danas vlada svečana atmosfera, jer ulazak u NATO prikazuju kao svoj veliki uspjeh. Odletjeli su u Washington kao guske u maglu, na poklonjenje globalnoj Imperiji. Premijer se hvali kako ćemo širom svijeta pomagati u „osiguranju slobode i mira“, a na naslovnici jednih dnevnih novina čitamo najavu reportaže pod naslovom: „Ušla sam u vojsku da prehranim sina“. Ne ginu u osvajačkim ratovima sinovi i kćeri onih, koji ratove započinju.
Kaže američki blog:
Drugi problem kojeg imam sa novom bilancom FEDa je to što on značajno kompromitira ulogu centralne banke. Koliko ja znam, svaka hiperinflacija u povijesti imala je dva ključna sastojka: (1) deficit budžeta koji nije moguće riješiti politički i (2) centralna banka koja je preuzela obveze koje fiskalna vlast nije mogla izvršiti.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje.
To je naravno Amerika, no ovaj recept za hiperinflaciju mi daje lagani Deja Vu osjećaj. Gdje smo li ovo vidjeli ranije? Hrvatska se zbog nespremnosti centralne vlasti nalazi pred rebalansom proračuna za koji se već danas zna da neće udovoljiti padu državnih prihoda. A znamo da imamo HNB s guvernerom koji ionako vrišti zbog situacije no pitanje je kako bi se ponašao ako dođe pred metaforički zid neispunjenja obveza države.
Jos od vremena Titanika vecina svjetskog stanovnistva, pa tako i hrvatskog, smatrala je Ameriku obecanom zemljom u kojoj se radom i redom moze dostici zavidna razina bogatstva bez uplitanja u kriminalne radnje. Hrvati su se u vecem broju iseljavali na americki kontinent neposredno prije prvog svjetskog rata iz ekonomskih razloga, nakon drugog svjetskog rata iz politickih i ekonomskih razloga, dok se zadnji veci val iseljavanja dogodio od 1965. pa nadalje, kad je vecina hrvatskih iseljenika napustala rodnu im postojbinu (YU) prvenstveno iz ekonomskih razloga.
Da ne bih previse zamarao citataljstvo i da ne pricam o povijesti, jer povjesnicar nisam, prijeci cu na glavnu tematiku ovog clanka, a to je danasnja Amerika u ocima obicnih smrtnika - Hrvata. Ukoliko se nalazite s americke strane Atlanskog ocena, vjerojatno cete se prepoznati u jednoj od sljedecih grupa:
1. Upravo useljeni (ili iskrcani), vjerojatno rijetki. Jos uvijek pate za domovinom.
2. Tek naviknuti (5 - 15 godina), u kreditima do grla, zive americki san, polako dobivaju naglasak dok pricaju hrvatski, hrvatske veze se pomalo gube.
Prije neki dan sam se vratio iz Amerike, gdje sam petnaestak dana sudjelovao u različitim izbornim i postizbornim aktivnostima po praktički cijeloj istočnoj obali. Prve, još predizborne prognoze dao sam u dnevniku "Još četiri dana ili četiri godine", a oglasio sam se i na sam dan izbora dnevnikom "Get out to vote! NOW!!". Napravio sam i malu fotogaleriju na flickru koju možete pogledati ovdje.
Nakon 20 stoljeća, konačno smo svi spoznali da najvažnija stvar koju su nam ukrali nije novac.
Ne gospodo i ne drugovi, ukrali su nam živote.
Pred televizijskim kamerama, Sekretar Državnog Trezora, Henry Paulson kleknuo je na jedno koljeno pred Nancy Pelosi.
Ne, nije ju zaprosio.
Molio ju je za ozakonjenje prevare.
700 prvih milijardi za "spašavanje" Američkog financijskog sustava, samo su predjelo glavnom obroku u nelimitiranoj količini, kako to piše na narudžbi.
Račun naravno plaćaju domaći porezni obveznici, a kroz njih i oni iz ostalog dijela svijeta.
U isto to vrijeme, novi najveći bankrot u Američkoj povijesti, došao je na red i Washington Mutual.
Kao nagradu za posao na kojem se nalazio manje od tri tjedna, novi glavni čovjek, Alan H. Fishman je za bankrot najveće Američke štedne banke dobio 20 miliona dolara.
20 miliona dolara za 17 dana posla i bankrot sopstvene kompanije.
Shvatili smo, svi smo shvatili: Novac nije riješenje, već je uzrok svih naših problema.
Na svijetu nema bolje stvari od novca koji ne košta ništa.
Novac kojeg koristimo, sve osim onog koji ga stvara i pušta u opticaj, jako puno košta.
Većina toga nije namjerno nego od tromosti i uspjeha.
Carevi rođaci su uspjeli dokrajčiti svoja preuspješna carstva i Tursku, elitne snage su potom uspjele rasturiti veći dio svijeta (kao i sada financije i razno), Tito je uspio ostati živ i nanizati pobjednički ritam, Kardelj je uspio jako puno toga iskomplicirati kao nitko, Milošević je uspio jako puno a beskrajne napredne i nenapredne snage još i više.
U toj stalnoj silini uspjeha nikada nije bilo vremena ni prostora za koncentraciju na više od 5 % toga i sve drugo većini je iritantno, jer ciljevi s jedne i stiska svega s druge strane zbilja čine da se ostalih 95 % podrazumijeva.
Američki upliv na naša zbivanja je veći nego što izgleda. Dugo kretanje na zapad prati sve veće poslovanje sa istokom i čarobne istočnjačke zabave. A od zapada su američki filmovi logično bliži tome duhu nego beskrajna evropska kolonijalna nadmenost i kompliciranost, tim više što su iz Evrope stizali i udarni mračni djelovi priča a iz Amerike sloboda i neodoljivi djelovi priče, naročito pop kultura koju je pokrenulo nešto homoseksualaca te jupi igre financija i raznih uspjeha.
