pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

(Uz ovaj tekst idu tri zgodne fotografije, nađene na webu, plus linkovi. Možete naći na mom blogu.)

Hillary Clinton je priznala poraz, i sada je sigurno, da će Barack Obama biti kandidat Demokratske stranke na američkim predsjedničkim izborima. Dobra vijest?

On najavljuje promjene, i to ima značaj ne samo političke parole. Ljudi se mentalno pripremaju da promjene oko njih znače da i sami moraju nešto promijeniti u sebi i svojem ponašanju. Da shvate, da ni oni ni njihova moćna država ne mogu nastaviti s ponašanjem "najjačeg frajera" koji dolazi do onog što treba tako što može razbit' pičku svakom tko mu se suprotstavi.

Parole političkih lidera padaju na plodno tlo jedino, ako artikuliraju nešto što ljudi u sebi već osjećaju. ("New Deal", "Great Society" isl.) Današnje ponašanje SAD ne ide u korist većine naroda. vrhnje ubiru velike kompanije, korist neposredno izvlači oko jedan, a posredno oko 20 posto onih s najvišim prihodima u SAD. Ostali imaju samo štetu. Ima nekih kompenzacija, koje pomažu održavati socijalni mir, kao što je jeftin benzin.

Već je postalo izlizano govoriti o američkom nepoznavanju zemljopisa, opće kulture ali i bontona. Amerikanci su nas navikli da su sami sebi dovoljni i cijeli svijet se prilagođava njima umjesto obratno. Ipak bez obzira koliko bio pripremljen na njihovo "poznavanje" zemljopisa u rangu da bar poznaju koji je ovo planet, uvijek me uspiju iznenaditi.

Ko o čemu, ja o NATO-u :)

Zašto NATO želi Hrvatsku?
Osim radi bazâ, prodaje vojne opreme i ljudstva (o čemu vidi dolje), Hrvatska je NATO-u bitna i radi slobodna preleta NATO-ovih zrakoplova nad njom. Naime trenutno, dok Hrvatska još nije u NATO-u, njihovi zrakoplovi mogu koristiti samo zračne koridore od 10 km širine i to moraju plaćati. Ako uđemo u NATO, čitav će im hrvatski zračni prostor biti besplatno dostupan.

Baze

MFIN: početkom 2009. uvodi se osobni identifikacijski broj
Osobni identifikacijski broj imao bi 11 znamenki i ispred njih oznaku HR, znamenke bi bile određene slučajnim odabirom, a dodjeljivala bi ga Porezna uprava po službenoj dužnosti.

Eto, konačno je gotovo, legalno izabrana vlast ostvaruje potpunu kontrolu nad građanima koje su naveli da ih izaberu. Bar kod, čipovi , kreditne kartice govore sve o nama i dozvoljavaju gospodarima da pate svoje roblje. Crno nam se piše, Vlast će u svakom trenutku moće znati gdje smo, sve će biti transparentno, Orwelovski. Jer su i Amerikanci I Evropljani uveli isti. Činjenica da se to događa u vrijeme najave posjete Busha, čime nam daje du znanja da iluminate Hrvatska i te kako zanima, ostaje nam samo da radimo kao pčelice i poslušno provodimo što više vremena pred sve većim malim ekranima kako bismo bili zatupleni u granicama koje naši vlasnici toleriraju. Nitko nije pošteđen, sve je pod kontrolom, odlazimo u pakao globalne vlade i svetske kontrole.

Sretan Uskrs Isusu. Nadam se da će uskrsnuti bez identifikacijskog broja.

U svom članku "Anti-NATO TRKELJARIJE – ima li im kraja ???" (http://pollitika.com/anti-nato-trkeljarije-ima-li-im-kraja), član se pollitike.com Z. R. osvrće na moj članak "Zablude o zabludama o NATOu" (http://pollitika.com/zablude-o-zabludama-o-nato-u). Red je stoga da na njegove primjedbe i odgovorim.

Prvo o troškovima. Ja sam iznio činjenice da će se naši troškovi kada uđemo u NATO bitno povećati i da nečlanice NATO-a u pravilu izdvajaju manje novaca iz proračuna za vojsku. Zvone na to odgovara da mi ionako već imamo izdvajanja od 1,9% BDP-a za obranu tj. da smo već dostigli NATO-ove standarde što se toga tiče. To nije nikakav argument, osim što nam govori da već sad trošimo previše na vojsku i da se to treba smanjiti (bar kao dugoročni cilj).

Žvaka je ono što u ustima premeće američki vojnik kada ga slikaju u dominantnoj figuri naspram iračke bijede, ono što djeca lijepe ispod školskih klupa, ono to u zabrinutoj odsutnosti s dva prsta rasteže student u čekanju na ispit...

„Žvaka“ u šatro govoru je pojam kojim se označava razgovaranje bez značajnog uticaja.

Suverinitet (državni)
označava potpunu vlast (jurisdikciju) nad određenim terirorijem koju provodi „suveren“. U suvremenim uređenjima Ustav i Sabor su provodioci suvereniteta.

Suverenitet (ekonomski)
označava utjecaj države na usmjeravanje kredita, kamatne stope, vlasništva banaka i na slobodu kretanj međunarodnog kapitala. Ekonomski suverenite se u konačnici ogleda u zadovoljstvu građana kvalitetom života ili (drastičnije) brojem studenata koji namjeravaju poslije studija napustiti zemlju.

Pitanja o suverenitetu

Teška je sudbina Zvone Radikalnog.

Jerbo svaki put kad vidim/čujem/pročitam nešto o Americi u našim medijima/internetu, znam da imam 90 % šanse za sekiraciju zbog neobjektivnosti i jednostranosti pisanja/izvješćivanja, a imam i 10 % šansi za „iskakanje iz kože“ (zbog istih razloga, ali kad se pojave u značajno većoj magnitudi).

E, ovih 10 % mi se desilo kad sam pročitao na tominom i-scream.net blogu post pod naslovom Roosevel – iskrivljena povijest. Davno je objavljen taj članak (15.11.2006, da budemo precizni) i od prvog dana sam znao da me sljeduje reply.

U Americi su sutra izbori u kojima se bira trećina senatora, svi članovi Zastupničkog doma te većina guvernera. Izgleda da će demokrati osvojiti Zastupnički dom i većinu guvernerskih pozicija, a za Senat se još vodi grčevita borba i pitanje prevlasti je još vrlo neizvjesno. Mogle bi presuditi senatske bitke u Montani, Missouriju i Virginiji. Prema anketama tamo su kandidati gotovo poravnati i mogao bi odlučiti svaki glas, iako zadnja Galupova istraživanja daju prednost demokratima u Montani i Missouriju, a republikancima u Virginiji. Ako tako i završi, odnos snaga u Senatu će biti 50 - 50 i o rezultatima glasanja će odlučivati Dick Cheney jer prema američkom ustavu u Senatu odlučujući glas (kada je Senat podijeljen) daje potpredsjednik. To bi također značilo da demokrati, ako pobijede na sljedećim predsjedničkim izborima, automatski osvajaju i Senat jer će onda oni davati taj presudni glas u Senatu. No, to su za sada sve špekulacije i ostaje da se vidi da li će odnos u Senatu biti fifty-fifty ili možda prevagu dobiju jedni ili drugi. Uglavnom, republikanci gube Kongres nakon 12 godina supremacije čime plaćaju ceh globalnoj nepopularnosti njihovog predsjednika Busha, a demokrati su već prilično sigurni da će njihova Nancy Pelosi, liberalna političarka iz San Francisca, postati "speaker" Kongresa.