Tagovi

Kreatori smrti i zločina

Komunisti!

I samo i jedino komunisti su kreatori smrti i zločina na ovim prostorima Balkana, nevjerojatnih zločina, pa je i današnji Boko Haram (ili ISIL) za njih samo „svađa u dječjem vrtiću!“
... Kraljevina Jugoslavija, Bugarska, Albanija, Makedonija, pa dalje Rumunjska, Mađarska, Čehoslovačka, Poljska - samo naša okolica koju su pobili komunisti i njihovo djelovanje.

Komuniste u tim zemljama treba istrijebiti!
Dok narodi tih zemalja to ne shvate izjedat će ih taj zloćudni karcinom!

Najmanje i ništa, zanemarivo malo u odnosu na nabrojene zemlje je učinila upravo Hrvatska. Hrvatska će nestati ako ne učinimo što činiti treba.

Komunisti su se zapravo počeli učestalije pojavljivati na ovim prostorima nakon 1. Svj. Rata. Tu bolest je trebalo odstranjivati i uništavati sustavno i temeljito, odmah, u početku. Kraljevina Jugoslavija nije po tom pitanju činila ništa a trebala je svakog „identificiranog, lociranog ....“ jednostavno ubiti. Karcinom se ne lijeći aspirinima!

Hrvatska projektom Baltik-Jadran-Crno More konačno izlazi iz „regiona“

Od stvaranja hrvatske države vanjska politika Zagreba vrludala je bespućima stvarnog položaja države koja je istodobno balkanska, mediteranska i srednjeeuropska, ali je bila i još je uvijek pod pritiscima velikih svjetskih i europskih sila koje na ovom području imaju geopolitičke interese. Sam se predsjednik Tuđman iako je gledao prema Europi u svojoj iluziji da bi Hrvatsku mogao vratiti u nekakve nove granice bivše banovine dao uvući u dugotrajnu ratno-pregovaračku igru sa Slobodanom Miloševićem kojemu je s druge strane jedini cilj bio da proširi granice Srbije prema Zapadu. Kad sam bio vanjskopolitički komentator „Slobodne Dalmacije“ jedan se američki univerzitetski profesor za posjeta Hrvatskoj 1992. godine u intervju čudio zašto se Hrvatska nije vezala za tzv. Višegradsku skupinu koju su tada činile Poljska, Čehoslovačka i Mađarska.

Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji

Posjet predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina Beogradu predstavlja za hrvatsko-srbijanske odnose važan događaj iz kojega bi trebala proizići bitna promjena politike Zagreba prema istočnom susjedu. Naglašavam „trebala bi proizići“, jer je veliki upitnik može li se to očekivati i jesu li za to spremni predsjednik Republike Ivo Josipović i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.

Gledajući geostrateški posjet ruskog predsjednika Putina Srbiji predstavlja izraz i potvrdu Rusije da učvrsti svoju poziciju na području Balkana, premda Srbija više nije toliko geostrateški važna kao što je bila kad je bila povezana s Crnom Gorom i imala pristup Jadranskom moru. Okružena članicama NATO saveza, Hrvatskom, Mađarskom, Rumunjskom, Bugarskom i Albanijom Srbija se nalazi u slijepom crijevu Balkanskog poluotoka i praktički sama ne može više predstavljati opasnost za svoje okruženje kao što je to bilo posljednjih stotinjak godina. Upravo zbog toga sadašnjem srbijanskom rukovodstvu bilo je stalo do posjeta Vladimira Putina da se pokaže Europskoj uniji, kojoj dugoročno Srbija teži, kako Beograd ima „bratskog saveznika“.

Kome će se prikloniti Srbija?

Danas Vladimir Putin dolazi na paradu u BG. Ma ne....ne na paradu homića, nego na vojnu paradu....onu pravu, macho paradu, krcatu muškaraca (i žena) u uniformama i gomilom manje-više zastrajelog naoružanja. Povod je proslava Dana oslobođenja BG-a u Drugom svjetskom ratu.
Srbima je zbog ovoga već prigovorila EU a i SAD. I jedne i druge su Toma Grobar i njegov frend Vučić jednostavno otpilili, na duhovit i jednostavan način. I evo Putina.
Prekjučer je na utakmici netko nepoznat(?) napravio vrhunsku provokaciju, spustio je zastavu Albanije, malo proširene, na sred stadiona JNA, u jeku utakmice Srbija-Albanija. Naravno, nakon toga su nastali neredi, jer su se Srbi povampirili, najednom, i napali su igrače Albanije. Incident je prerastao granice regije, navodno je uhapšen brat albanskog premijera (jer je on navodno baratao s letjelicom, sasvim slučajno je jues sitizen), pa je pušten, pa su se javili neki klinci da su to oni isprovocirali, itd....

Ilija Garašanin Na?ertanije

U nekoliko dnevnika i komentara sam pokušao objasniti kratku povijest sukoba Srba i Hrvata na ovim prostorima, a me?u argumente sam koristio i tajno djelo predsjednika vlade Kneževine Srbije iz 1884. NA?ERTANIJE.

Kako se radi o prvom pisanom dokumentu srpskih vlasti iz kojih se rodila ideja Velike Srbije mislim da bi to kratko djelo trebalo objaviti u cijelosti i na pollitika.com.
Zna?aj ovog djela je u tome što ideje koje su iznesene još 1844 i danas žive u Srbiji i uzrok su zadnjih ratova na ovim prostorima i biti ?e uzrok slijede?im ratovima ako se pojave me?unarodni odnosi koji ?e omogu?iti pokretanje rata. Kod nas desnica i extremna desnica jedva prelaze izborni prag u Srbiji drže preko 30% parlamenta i samo zbog njihove me?usobne nesloge nisu na vlasti.

Zapadni Balkan je za Hrvatsku neprihvatljiva konstrukcija

Zapadni Balkan je za Hrvatsku neodrživo prostorno ustrojstvo jer je nasilje na trajnu povijesnu pripadnost Hrvatske Srednjoj Europi oduvijek i zauvijek. To je glavni razlog hrvatske skepse prema Europskoj Uniji, koja donosi Hrvatima ?itav niz nametljivosti, uklju?uju?i i najstrašniju: Zapadni Balkan.

Hrvati nisu nikada u povijesti pripadali tvorevinama Balkana
Prostor Hrvatski je ve? u Rimsko doba pripadao Zapadnom carstvu;
Za vladavine Gota pripadao je Zapadnim Gotima,
Dolaskom Hrvata u VI/VII. stolje?u pokrštavani su sa Zapada;
Za vladavine Karolinga Hrvati djelomice dragovoljno (Borna) i djelomice ratom (Ljudevit) ulaze u sastav Karolinške države;
U krš?anstvu Hrvatska nakon Raskola 1054. godine pripada Zapadnoj crkvi;
Pacta conventom 1102. Hrvati ulaze pod zajedni?ku kraljevsku krunu s Ugarima (Srednja Europa);
Hrvati su u vjekovnoj borbi protiv svih Isto?nja?kih osvaja?a, poglavito protiv Turaka i Srba branili sebe i Europu od svih najezda i ugroza s ishodištem na Balkanu.

Albanski parlament usvojio zakon o lustraciji

Parlament je u ponedjeljak (22. prosinca) usvojio kontroverzni zakon o lustraciji kojim se propisuje da svi kandidati za službene dužnosti prođu istragu kako bi se utvrdilo jesu li surađivali s tajnim službama tijekom komunističkog režima. Oporbeni zastupnici napustili su dvoranu, kazavši kako vlada pokušava destabilizirati političku scenu prije parlamentarnih izbora u lipnju 2009. godine. Vlada ustrajava kako je zakon potreban da bi se definiralo to razdoblje u povijesti. Zakonom će se omogućiti da posebno povjerenstvo otpušta suce i tužitelje koji su djelovali u doba bivšeg komunističkog režima bez procesa pred sudovima.

Cilj zakona, koji je napravljen prema uzoru na češki zakon o lustraciji iz 1995. godine, jest da utvrdi jesu li istaknute ličnosti današnjeg političkog života, pravosuđa i sveučilišta, prije 1990-te surađivale s tajnom policijom. Oni za koje se utvrdi da jesu ne bi više mogli biti državni službenici. Osim toga, svaki građanin stekao bi pravo na uvid u dosije koji je o njemu vodila služba državne sigurnosti.

Gargantua i Pantagruel

"Hrvatska može profitirati kroz izlaganje svježem dahu slobodnog tržišta ideja i iskustava drugih bivših komunističkih zemalja!”

To je nekom prilikom izrekao poznati nobelovac iz ekonomije Dr. Milton Friedman, a ovaj citat kao proglas možete naći na stranicama Adriatic Instituta, kojeg vodi sve prisutnija i poznatija Nataša Srdoč iz Rijeke. Osobno o toj dami ne znam skoro ništa osim posredno o njenim aktivnostima, u kojima se pokušavaju što dosljednije promovirati ideja i zamisli nedavno umrloga Miltona Friedmana .

Hrvatska i NATO - Pogled s druge strane

Posljednjih dana i tjedana na Pollitici je dosta pisano o očekivanom ulasku Hrvatske u NATO: naširoko se argumentiralo ZA i PROTIV ulaska, ZA i PROTIV referenduma o ulasku, a diskusija je čak rezultirala konkretnom podrškom organizaciji skupljanja potpisa za raspisivanje referenduma.

Bez obzira koju opciju zastupali, sve je to jako dobro jer pitanje ulaska u NATO jest važno pitanje za Hrvatsku. Kamo sreće da je slična diskusija vodjena u široj javnosti i koju godinu ranije – možda bismo svi skupa imali jasniju sliku o čemu se tu zapravo radi i onda, mirne savjesti prihvatili odluku koja bi se već iskristalizirala kao razumna.

Osnovna teza koja se proteže u čitavoj toj priči jest da je pozivnica Hrvatskoj za članstvo u NATO-voj alijansi gotova stvar i da jedino preostalo pitanje jest ono da li Hrvatska želi ući i NATO ili ne – s referendumom ili bez njega.

A da li je to baš tako, posebno ako se inzistira na bliskosti tog dogadjaja?

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci