Neovisni, ali ne i neutralni

Jučerašnja emisija Nedjeljom u 2 je bila jedna od najboljih ako ne i najbolja uopće.
Igor je jedan od mnogih kojima su naši vrli političari(svi od reda) okrenuli leđa.
Kada su išli u rat svi su ih tapšali i ponosili se njima.Kada su se vratili s ratišta razorenog uma ,svima je odjednom neugodno u njihovoj blizini. „Ma pusti ga, to je neki prolupali branitelj“ Sramota!
Na političare više uopće ne treba računati, mislim da su svi iz svih stranaka kod svakog normalnog i racionalnog čovjeka potrošili sve kredite.
Kako pomoći braniteljima koji imaju problema? Kada dođu po pomoć saslušajte ih. Apelirajte na sve državne institucije svim sredstvima da se tim ljudima pomogne.Treba im pomoći i financijski.
Za božić će se nemilice trošiti novac u shopping centrima. Pokažite svoju čovječnost i taj novac dajte onima koji se jedva prehranjuju i bore se da prežive.
Ako se već ne ponašate tako svaki dan ,djelujte u stvarnom duhu božića i pomognite svima kojima je to potrebno.
Svatko na svoj način. Kada bi većina građana prihvatila takav način kolo ljudskosti bi se možda i pokrenulo.

Ovaj dnevnik trebao je biti komentar na Aishin (?) dnevnik ...:Kazališna publika:..., ali zbog iznimne duljine moga komentara izložiti ću ga kao svoj novi dnevnik.

Uradak ..."Kazališna publika:...potpisuje Aisha, ali stvarni autor je "pravednik". I zato , pravedniče, potpisuj se na svoje uradke. Što će ti Aisha?
Njezin nivo, kojega sporadično vidimo u raznim dnevnicima i komentarima, a osobito u dnevniku Kunte Kinte "Hoćemo li zaustaviti dječiji križarski rat?", je nivo obrazovanosti i logičkog zaključivanja ispodprosječnog osnovnoškolca.

Ako se već želiš iza "Aishe" kriti,
moraš prvo dnevnike i komentare ujednačiti.
(intelektualno, stilski, ali i gramatički i pravopisno)

Zar se uopće može očekivati da se s hobotnicom kriminala, mita i korupcije, socijalne nepravde i neosjetljivosti.., obračunavaju , oni koji nemaju hrabrosti navesti ni svoj virtualni identitet, već im treba "Aisha" kao paravan?

Istina je da Hrvatskoj i Hrvatima (uvijek velikim početnim slovima svima kojima je Hrvatska bitna, bez obzira na "umjetničke izričaje Aishe"), treba s leđa maknuti hobotnicu koja je pritišće.

Sam si ništa. Zajedno smo sve.

Zadnjih dana imamo priljev mnogih novih članova na pollitika.com, a bogami niti drugi dijelovi internet prostora nisu kihnuli. Stvar nije toliko iznenađujuća s obzirom da je atmosfera krize i očekivanoga urušavanja političkog sustava vrijeme kada ljudi osjete poriv za preuzimanje odgovornosti u političkom procesu.

Kada elementi koje smo delegirali gube bitku sa postavljenim zahtjevima, dolazi do rebalansa političke moći. I to nam se upravo sada i događa.

Uskoro ćemo imati doslovno hiperprodukciju raznih inicijativa, političkih projekata, pristupa, dogoditi će se ono što smo sve ove godine čekali. Aktivno ili preciznije, aktivirano građanstvo spremno da se bori za opći interes.

Tako ćemo uskoro imati neobičan spoj mladih neiskusnih i energičnih i starih iskusnih, no ušemljenih u stari kontekst i metode koje uskoro više neće biti odgovarajuće za novo stanje.

Pojeli smo pola vagona žganaca od kada smo počeli ozbiljnije doživljavati moć interneta. NATOnareferendum, srednjoškolci, studenti, banda lopovska. Sve ove inicijative svoj početak temelje na internetom umreženom aktivnom građanstvu.

Prvi puta u hrvatskoj povijesti, mali obični ljudi pokrenuli su političke akcije, akcije koje su imale i konkretan rezultat.

Vlast više ne brine zbog masno održavanog pogona sindikata, civilnoga sektora ili ne do bog, etabliranih i manje etabliranih političkih stranaka iz oporbe. Sve što se dogodilo u zadnje vrijeme plod je umrežavanja pojedinaca i pojedinki koji se dan ranije nisu poznavali, da bi se udružili oko zajedničkih zahtjeva, te poslali političku poruku široj javnosti.

Sindikati, udruge, stranke uživaju u beneficijama, lijeni su i nisu prepoznati kao nositelji promjene. Obični čovjek to jeste.

No, kako nakon svakog sunca, počne padati kiša, tako je nakon kvalitetnog zagrijavanja veći dio ekipe bez iskustava sa moći izgubio jasan fokus i završio u samoreferenciranju.