Neovisni, ali ne i neutralni

U diskusiji oko školarina za fakultete se dosad nisu spominjali slijedeci argumenti koje nam nudi suvremena politička ekonomija

Obrazovanje ima i svoju korist koja je mnogo veca nego operativni/rashodni troskovi obrazovanja. Neoklasicna teorija, tj. teorija neoliberalizma, priznaje pozitivne externe efekte (externalities), (dakle efekti kod kojih, osim proizvođača/korisnika jedne stvari, i drugi imaju koristi). Klasičan primjer za to je školovanje i akumulacija ljudskog kapitala.

Pošto postoji nesrazmjer između optimalne visine školovanja u jednoj ekonomiji, i one stvarne, faktične potražnje za tom robom postoje već institucionalizirana rješenja kao što je npr. zakonska dužnost roditelja da obavezno šalju svoju djecu u školu.

Postoje dakle situacije kada država mora i može korektivno utjecati na potražnju školovonja, što obaveznog isto tako i visokoga.

ADOLF HITLER

(20.4.1889.-30.4.1945.)

Kroz svjetsku su se povijest vodili mnogobrojni krvavi ratovi i sukobi, ali Drugi svjetski rat bio je najrazorniji i općenito proizveo najveće gubitke u ljudskim, materijalnim, infrastrukturalnim, kulturološkim i gospodarskim resursima. Nesumnjivo najveći krivac za taj, gotovo kataklizmički scenarij, bio je Adolf Hitler. On je, zajedno sa svojim suradnicima, započeo sukob koji će životima, bijedom, nesrećom i koncentracijskim logorima platiti milijuni ljudi. Taj poluobrazovani propali slikar, neradnik, mediokritet i fanatični obožavatelj germanske mitologije i Wagnera tridesetih se godina XX. stoljeća iz besposličara i boema pretvorio u najspominjaniju osobu novije povijesti. Zbog svojih je fantazija i iluzija o rasnoj superiornosti Njemačku gurnuo u katastrofu od koje se oporavljala desetljećima nakon završetka rata, a svastiku – stari hinduistički simbol koji personificira Sunce i plodnost, dakle život – pretvorio u najomraženiju insigniju kroz čitavu povijest ljudskoga roda.

DJETINJSTVO (1889.-1907.)

Danas časnu starinu Jacques Vergesa (84) politički establišment, salonski opinionmakeri, tužiteljsko sudačka galerija i vodeća grla Novog svjetskog poretka, opisuju kao vrlo nečasnog starca grozomorne profesionalne biografije. Verges je tako postao "briljantni gad" i "đavolji odvjetnik" a sve poradi kolekcije nevjerojatnih likova koje je zastupao u parnicama širom svijeta. Telefonski broj njegove kancelarije u 14. arrondissimentu Grada svjetlosti su okretali najopjevaniji terorist svih vremena Carlos "Šakal", osporavatelj holokausta Roger Garaudy, "krvnik iz Lyona" nacist Klaus Barbie, kroz vizuru službene historiografije (po indeksu istrebljenja sunarodnjaka) možda i najozloglašeniji državnik Pol Pot, danas pomaže Potovom ratnom drugu Khieu Samphanu... U petak je online izdanju njemačkog Spiegela Verges dao opsežan intervju iz kojeg sam, više ili manje uspješno, preveo nekoliko sočnih rekapitulacijskih zapažanja ovog neobičnog advokata.

Na današnji dan prije 64 godine se dogodila jedna od prijevara, u nizu sličnih prijevara, u kojima je narod od svojih vođa opet očekivo nešto razumno a dobio tragediju neograničenih razmjera, jer su naše "nacionalne veličine", koje su bile dužne misliti o narodnim težnjama i dugoročnim interesima, gledali samo svoje vlastite. Ne samo da nisu učinili što je trebalo učiniti (i što su mnoge slične profašističke vlasti (ranije od Italije kasnije do Bugarske i Mađarske učinile bez mnogo krzmanja), nego su ostali vjerni fašizmu do zadnjeg daha (neki do današnjeg dana). Učinili su to bez imalo skrupula, sebično i promišljeno, više ih čak nije bilo ni tamo gdje im je stradavao narod u ime kojeg su se pozivali, nego su na vrijeme odlepršali "u vidu lastinog repa" i to dobro potkoženi narodnim blagom (kojeg u onoj ratnoj strci ipak nisu zaboravili ponijeti), te su nestali u poslijeratnim maglama još preživjelih fašističkih enklava (Argentina Španjolska):

Pred točno mjesec dana gradonačelnik grada Karlovca, gospodin Damir Jelić, govoreći o sanaciji odlagališta otpada u Karlovcu našalio se na račun Roma koji na tom odlagalištu skupljaju sekundarne sirovine i pokušavaju od toga živjeti. Kako mu Romi idu na živce, izjavio je da je pozvao specijalnu policiju (gradonačelnik, vidi vraga, zove specijalnu policiju) i naredio im da ih potrpaju u marice i odvezu kamo se već voze oni koje se strpa u ivicu i maricu. Tu izjavu nitko nije shvatio kao šalu, već kao način da se smetlište riješi Roma. Tehnikom gospodina gradonačelnika.

Šala je bila sljedeća izjava u kojoj je novinarima priopćio da je specijalcima rekao kako paze koga voze jer je direktor tvrtke Čistoća, koja se brine o odlagalištu, tamnije boje kože pa da zabunom ne pokupe i njega. U maricu. Bez ivice.