Neovisni, ali ne i neutralni

Kowalski sreće Schmidt od 21.09.2008 (Rundfunk Berlin-Brandeburg)

U nedjelju (21. rujna) u 19 sati berlinska je tv postaja RBB u emisiji "Kowalski sreće Schmidt" emitirala prilog o Hrvatskoj pod naslovom "Članstvo u EU bez slobode medija".
Kaže se da se u Zagrebu uzima za sigurno da će Hrvatska biti sljedeća članica EU. Mada kriterij za pridruživanje "sloboda medija" uopće nije ispunjen. Još uvijek se krše novinarska prava, napada se novinare i prijeti im se smrću.

Kolegica Antonia Schmidt je u Zagrebu razgovarala s Dušanom Miljušem, Renatom Ivanović i sa mnom, predstavivši me kao "novinara i blogera".

Zeljko Peratovic
Journalist und Blogger

Ovaj dnevnik i registracija nastali su isključivo zbog zapažanja koja ma navode na zaključak da politika polako ali sigurno gubi svoj smisao i postaje stratište demokracije na kojem pojedinci vode svoje križarske ratove.

Već duže vremena pratim što se događa na ovom blogu i naravno nije mi promaklo da su Željko Peratović, alijas 45 lines i nekolicina Peratovićevih pristaša u potpunosti zapljuvali do nedavno sasvim solidan imiđ politike. Mraku je vlastita politika očigledno izmaklo kontroli i postala politikantstvo na uštrb demokracije, jer mrakova politika, prerasta u peratovic.blog.hr.

Mrak je uveo sistem po kojem se nepoželjni kritičar bez i jednog jedino slova protuargumenata, jednostavno marginalizira. Ovaj novi mrakov sistem glasovanja je upitna „demokracija“ na staklenim nogama, koja omogućuje da tri neistomišljenika, ili tri glupaka obezvrijede mišljenje pametnog čovjeka. Mislim da je politika okrenula pilu naopako i umjesto da bude strah i trepet zla ovog društva, postaje saveznik anonimusa i marginalaca.

U čemu je razlika između maloljetnog i punoljetnog aktivista, maloljetnog i punoljetnog poduzetnika, maloljetnog i punoljetnog političara? Punoljetni znaju kvalitetno planirati. Maloljetni tek uče.

I to ne znači da maloljetni imaju malo godina, kalendarski ili iskustveno. Moguće je da imaju puno godina, da su vrlo iskusni, ali još uvijek ne znaju kvalitetno planirati (odličan primjer među aktivistima: Zoran Oštrić).

Punoljetni su znači sposobni PREDVIĐATI situacije i ugraditi te pretpostavke u svoj plan. Punoljetni imaju veliki postotak realizacije. Jer jednostavno - ZNAJU.

Punoljetni znaju da moraju planirati realno i racionalno, oni su svjesni da ne mogu zagristi više nego što mogu zinuti. Oni su znači - SVJESNI SVOJIH MOGUĆNOSTI.

I najvažnije. Punoljetni mogu jamčiti za svoje projekte.
U poduzetništvu to i čine, jer je normalno da kad obećaš (uzimaš na dug, kredit) da ostaviš jamstva (mjenice, hipoteku, jamce, ženu, svinju...).
Političari i aktivisti to ne čine, jer začudo, nitko ih ni ne traži. Osim Galeta. On traži jamstva čak i tamo gdje ih je uopće glupo tražiti (alternativni zaštitari, alternativni liječnici i sl.).

Mjesec lipanj polako isparava a ja nikako da stignem nešto napisati.
Zapostavila sam ono zašto sam eto protekle dane uložila puno truda, BLOG. Ali ne na ovaj klasični način, već nešto, puuuno korisnije.
Dakle, oni koji još nisu čuli, Blogerska Organizacija na hrvatski način samo što nije. Ne pitajte se tko, kada i zašto jer je Zvone Radikalni već sve objavio na svom postu PRIKUVALO!!!....a bogme je i meni :))
E sad, obzirom da se mi zalažemo za radikalnu transparentnost nekoliko riječi od mene, tek toliko da se zna.
Skupili smo se i nismo posustali. Eto, već četrnaest dana radimo, diskutiramo, kreiramo, crtamo, pišemo, u maniri odličnih učenika :)) Ako vas zadovoljimo, bit će to najveća nagrada za nas, jer smo grupa altruista, koji će se ujedinjeni boriti za blogerska prava.
Sad dolazi pitanje, kako ćemo se mi to boriti za blogerska prava? Da vam otkrijem odmah, neću, jer nebi bilo poslije zanimljivo...

Evo narode, prođe prva godina. Naime, 23. Svibnja prošle godine na blogu Šibenska konoba je objavljen prvi post. Doduše blog se nalazio na drugom serveru i to sve dok nije zaključeno kako je taj server poprilično nezdrav. Sve ukupno objavljeno je 150 postova. Po posjećenosti se može zaključiti kako su teme postova zanimljive i interesantne.

U tih godinu dana pisalo se o svemu i svačemu. Bilo je dobrih postova, odličnih tema. Naravno, bilo je i loših postova, ali i to je jedna normalna stvar. Pisalo se o problemima mladih, antifašizmu, kriminalu, korupciji, neradu, naftnim terminalima, marinama, u principu svemu šta pritišće Šibenik. Najtužnije i najteže je bilo pisanje o hrabrim, tragično stradalim vatrogascima, a čija smrt do dan danas nije razjašnjena.

Pričam ja sa Zvonetom prošli tjedan oko toga šta dalje. Pa se onda opet prebacujemo na naše razne solo pokušaje gdje smo pustili dušu, a ništa se nije promijenilo. Tema visila tjedan dana, sve onda otišlo u zaborav. Potrošili sate i sate rada, glancanja, prepiski, a sve to praktički za ista.

U toj shemi sam osobno već godinama. Da ne kažem od samog početka djelovanja. Eventualno uleti nalet nabrijanosti, malo povučeš, dok vučeš se okupi plašljiva pratnja, ti malo staneš, sve se vraća na nulu, ma još gore, sve se razbije, svi snovi i očekivanja. Iza tebe eventualno neki dokument.

I opet sve po istom. I vratimo se opet na priču nas blogera. Tu i tamo ljudi furaju svoje agende, ali nemaju širu podršku ostatka ekipe. Svako fura svoju agendu. Mučke svoju, Potjeh svoju, 45 lines svoju, Hanhan svoju, Frederik svoju, Ap svoju, Zvone svoju i tako dalje i tako dalje. OK, Ap tu najbolje prolazi jer njegovo je djelovanje čiste kulturološke prirode, no svi ostali vise.

Pritvaranje novinara Željka Peratovića prošlog tjedna bila je jedna od najglupljih stvari koju su vladajući mogli napraviti. Osim što je pritvaranje novinara tipično za zemlje afričkih zemalja, a ne za zemlju kandidata članice EU, još veću glupost napravili su time što je takvim potezom Peratović dobio pažnju medija i sve o čemu je pisao na blogu odjednom je dobilo sasvim drukčiji smisao.

Priznajem, iako sam prilično redovito pratio Peratovićev blog, često puta sam bio sumnjičav u razne konstrukcije koje je Željko tamo iznosio, kao što su povezanost Mesića s nekim skupinama, koji sudac je povezan s nekim, razne teorije zavjere i sl. Danas, u svjetlu pritvaranja i oduzimanja računala, dobio sam jasnu poruku od države da Peratović govori istinu! U ovoj zemlji ako lažete, dobit će te privatnu tužbu za klevetu kao što je to Mikšić dobio, ali ako govorite neugodnu istinu, lako će se desiti da vam policija zakuca na vrata, a agenti raznih obavještajnih službi pročešljaju i vas i osobe iz vaše blizine.

Uhićen je novinar Željko Peratović. Željko Peratović je i bloger. Ima svoj blog 45 lines. Uhićen je zbog navodnog odavanja državne tajne. Policiji i tajnim službama je bilo nedovoljno što su ga pritvorili, pa su upali na Nova TV koja je vlasnik blog.hr-a i tražili skidanje nekih Peratovićevih tekstova s bloga. Dokumenti zbog kojih je uhapšen stoje na blogu već šest mjeseci, a objavljeni su i u drugim medijima i bili su dostupni svima zainteresiranima.
Nakon noći provedene u pritvoru, Peratović je pušten da se brani sa slobode.
Peratovićevi tekstovi se, uglavnom, bave obavještajnim podzemljem. Bave se premreženošću obavještajne zajednice, politike i organiziranog kriminala. Bave se počinjenim ratnim zločinima u Lici. Bave se pokušajem rasvjetljavanja ubojstva Milana Levara.
U svojoj borbi Peratović je slobodan strijelac i bije bitku kao pojedinac protiv sustava. Taj sustav mu želi onemogućiti slobodnu riječ u slobodnoj zemlji.

Više je elemenata po kojima zaključujem da su se Tomislav Karamarko i Željko Bagić našli u klinču vezano za zadnje špijunske afere.

Otkriće Jasmine Popović u Večernjaku da Milanka Opačić posjeduje dokument koji je kao prijavu protiv Zvonimira Šostara slala njegova bivša prijateljica Violeta Janjik i napomena da se još ispituje način na koji je dokument dobio oznaku POA-e, upućuje na zaključak da se ispituje uloga obavještajnog podzemlja povezanog s određenim krim krugovima u koje je spadala i Violeta Janjik.