Srušiti?
"Deset godina primjene mirovinske reforme pokazalo je da je drugi mirovinski stup promašaj i Vlada je ovim potezom pokazala osjetljivost na zahtjeve građana", objasnio je jučer ministar Ivan Šuker. Kako ovo nazvati drugačije, nego paničnom reakcijom?
Najbolje što je Vlada na čelu s premijerom i ministrom financija u stanju izmisliti jest dobrovoljno i instantno prizivanje bankrota. Ideja da se imovina mirovinskih fondova pripiše državi (u ma kojoj njezinoj inkarnaciji), da se redizajn mirovinskog sustava poništi te da sve mirovine vrate u sustav međugeneracijske solidarnosti je jednostavno sumanuta.
Udruge umirovljenika ukazuju na loš položaj onih koji su u trenutku uvođenja 2. mirovinskog stupa imali između 40 i 50 godina te su, iako nisu morali, dobrovoljno ušli u drugi stup. Sad su ti umirovljenici, kao, zakinuti. Treba im pomoći jer će im mirovine biti male.
Evo je Sanader najavio da će građanima dopustiti da prebace novac iz 2. mirovinskog stupa u takozvani 1. mirovinski stup.
2. Mirovinski stup je oblik kasice prasice, a koje smo svi zakonom vezani ulaćivati, te tzv. društva za upravljanjem mirovinskim fondovima brinu i trude se da oplođuju taj novac. Novac u 2. mirovinskom stupu je +fizički+ novac, tj on postoji na računima.
Za razliku od 2. mirovinskog stupa, 1. mirovinski stup kao takav ne postoji.
Ono što se kod nas zove 1. mirovinski stup je zapravo mjesečni obračun davanja/plaćanja mirovinskih (obveznih) doprinosa i potraživanaja od strane umirovljenika. Razlika koja tu fali se nadoknadjuje iz državnog proračuna.
Iako je to zamišljeno kao dobrovoljno kretanje/mjenjanje iz 2. mirovinskog stupa, jer je taj kao zakazao, ovdje se radi o jednom najprimitivnijom potezu pljačkanja hrvatskih radnika.
Iako zamišljen kao dobrovoljan, prijelaz iz 2. u 1. stup je jedna najobičnija pljačka koja treba da održati sistem na životu do lokalnih izbora.
