Neovisni, ali ne i neutralni

Prvi izbori kojih se sasvim svjesno sjećam bili su oni 1953. ili možda 1954. Zašto? Objasnit ću na kraju dnevnika.

Bila su to olovna vremena. Još uvijek su nestajali ljudi. Preko noći. Samo se krug onih koji nestaju proširio. Uz bivše „pripadnike neprijateljskih formacija“, došli su i „unutrašnji narodno neprijatelji, saboteri i mačekovci“ ,“reakcija svih boja“, „ib-eovci“ ,“đilasovci“ itd.itd.

Partija je sve držala strogo u svojim rukama. Zagreb je bio praktički pod opsadom jer se u njemu nalazilo nekoliko velikih kasarni punih vojske. Mnogih kasarni danas više nema.

Bilo je to vrijeme kad je narodna milicija još uvijek patrolirala gradom na konjima. Isto to je činila i vojska. Na prostoru između Ulice Republike Austrije i Ilice bila je ogromna kasarna, ograđena visokim, zidanim, zidom i u njoj je bila smještena jedna konjička jedinica. Od tuda su dnevno izjahivali u kontrolu po Zagrebu i okolici.