Neovisni, ali ne i neutralni

Nije tajna a ni iznenađenje kako institucionalna Crkva misli da jedino ona zna i u pravu je oko svega u vezi postanka života na Zemlji kao i oko toga na kojim bi vrijednostima trebalo počivati ljudsko društvo, uključujući naravno i to kako bi ono trebalo biti uređeno. Katolička Crkva u Hrvatskoj nije izuzetak a u odnosu na dijelove njene institucije koji djeluju u drugim zemljama, ostvarila je svakovrsne i vrlo značajne probitke, tolike da joj vjerojatno zavide. Dio tih je uglavljen sporazumima između Sveze Stolice i Republike Hrvatske a dio je rezultat vještog iskorištavanja turbulentnih događanja u Hrvatskoj nastalih početkom devedesetih i kasnije bolesne potrebe novonastalih političkih elita da joj se umile i tako zadobiju njenu podršku.

Upravo je strah aktualne vlasti da joj se ne zamjeri, barem ne previše, ohrabrio Crkvu da sve otvorenije atakira na državne institucije i pokuša se staviti iznad njih. Kad god bi se u Hrvatskom Saboru donosili zakoni koji joj nisu po volji, Crkva bi dizala svoj glas. Jer se još uvijek nije pomirila sa sekularnim karakterom hrvatskog društva, Crkva i dalje pokušava promijeniti svoj ustavni položaj, srećom bezuspješno. Možda zato ili zato što drugačije ne zna, svaki svjetonazor različit od svoga nastojat će prikazati ostatkom komunističkog mentaliteta pa bi se shodno tome i oni koji se s Crkvenim svjetonazorom ne slažu valjda imali smatrati komunistima.