Otvoreno pismo zastupnicima u Hrvatskom saboru i medijima
Poštovana gospodo,
prisiljen sam obratiti Vam se na ovaj način, jer najviše institucije hrvatske države ne funkcioniraju na Ustavu i zakonima propisan način. Posljedice po državne i interese građana su više nego strašne.
Vi ste u srpnju 2004. godine izglasali Zakon o sigurnosti prometa na cestama. Taj zakon je neustavan i krajnje opasan po sigurnost prometa na cestama. Iz više razloga.
Prije svega, Zakon Vam nije predložen na usvajanje radi povećanja sigurnosti prometa na cestama, već isključivo s namjerom da se sačuva, pa čak i učvrsti monopol Hrvatskog autokluba u djelatnosti osposobljavanja kandidata za vozače. Taj monopol ne samo da je neustavan, nego je i potpuno nepotreban, a da stvari budu još tragičnije, taj monopol se zloupotrebljava na neviđeno primitivan i nestručan način.
Hrvatski autoklub je udruženje građana za pomoć vozačima na cesti, te kao takav ne može biti profitabilan. Kao takav ne može biti ni stručna organizacija za osposobljavanje kandidata za vozače, jer ne ispunjava ni jedan od uvjeta propisanih Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (članak 206. stavak 2.). Znajući te činjenice, ministar unutarnjih poslova je ovlastio Hrvatski autoklub da se lažno deklarira kao stručna organizacija, bez javnog natječaja, koji izričito predviđa članak 206. stavak 1. Zakona.
Naravno da nije za čuđenje da ministar ne poštuje odredbe Zakona, jer je i do nadležnosti nad radom autoškola i HAK-a došao na neustavan način. Naime, Ustav RH nedvosmisleno određuje da je „...., svaki ministar u Vladi RH osobno odgovoran za svoje područje rada“. To jednostavno rečeno znači da ministar unutarnjih poslova ne može biti nadležan za poslove obrazovanja i istovremeno se ministar obrazovanja ne može odricati odgovornosti za svoje područje rada. Međutim, upravo tako je odredio Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji ste Vi izglasali. I tu počinje katastrofa za koju ste Vi direktno odgovorni.
Logično je da nešto suprotno Ustavu ne može biti produktivno, pozitivno ili korisno. Ministarstvo unutarnjih poslova je nadležnost nad radom autoškola i HAK-a godinama priželjkivalo, u naivnom uvjerenju da će uvesti reda i povećati sigurnost prometa na cestama. Naivnost i nestručnost MUP-a je vrlo vješto iskoristio Hrvatski autoklub. Gurnuo je ministarstvo u avanturu za koju ni na koji način nije bilo spremno, i odmah, korupcionaški utjecao na ključne djelatnike Odjela za sigurnost prometa na cestama MUP-a. Time je u startu potpuno blokiran inspekcijski i upravni nadzor MUP-a nad Hrvatskim autoklubom. To je potpuno isti mafijaški postupak koji je HAK godinama prakticirao u nekada nadležnom ministarstvu obrazovanja. Preko gospodina Zlatka Ljubića, pomoćnika ministra za pravne i inspekcijske poslove, HAK je manipulirao ministarstvom obrazovanja. Početkom 2004.godine, kada je gospodin Ljubić dobio otkaz u Ministarstvu obrazovanja, kao nagradu za minuli rad, dobio je zaposlenje u HAK-u!
Sve aktivnosti MUP-a i ministra osobno, u proteklih gotovo tri godine, koliko je Zakon na snazi, išle su u doslovce luđačkom smjeru. Odlučeno je da se broj stručnih osoba i autoškola prepolovi. Ministar je donio Pravilnik o mreži i kriterijima o dovoljnom broju autoškola(N. N. broj 186/ 04.) u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja. To je službeno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Klasa: 031-02/2005-01/18 Urbroj: 580- 05- 05- 45- 2 od 23. ožujka 2005. Ministar se o mišljenje Agencije oglušio, premda je morao znati da je i u sukobu s odredbom Ustava RH, prema kojoj je „temelj gospodarskog ustroja RH sloboda poduzetništva i tržišta“.
Ministar unutarnjih poslova u Registar autoškola upisuje autoklubove HAK-a, suprotno odredbi članka 201. stavaka 1. i 2. Zakona koji izričito kaže da: „Osposobljavanje kandidata za vozače izvode autoškole, koje za to ovlasti i upiše u registar autoškola ministarstvo nadležno za unutarnje poslove,...“ U članku 200. stavak 2. Zakon opet i isključivo govori o autoškolama, a ne autoklubovima, isto kao i članak 304. stavak 5., prema kojem je danom stupanja na snagu Zakona bezuvjetno morao prestati rad na osposobljavanju kandidata za vozače svih subjekata osim autoškola, osnovanih do 20.kolovoza 2004.
Istovremeno, ministar iz registra autoškola briše autoškole koje ispunjavaju uvjete za rad, a upisuje autoklubove koji ne ispunjavaju uvjete, jer postupa po zlonamjernim i nestručnim prijedlozima Hrvatskog autokluba. Tako autoklubovi “Korčula“ i „Vela Luka“, osim što nisu autoškole, nemaju potrebne i propisane uvjete za osposobljavanje kandidata, a ipak su dobili ovlaštenje za rad, dok je moja autoškola zatvorena na čudan način- bez odgovarajućeg rješenja i na način da je Hrvatski autoklub, u dogovoru s Ministarstvom unutarnjih poslova, odbio provoditi vozačke ispite osposobljenim kandidatima u mojoj autoškoli. U autoklubovima su moji kandidati, s urednim papirima, bez problema mogli ostvariti pravo na ispit!
Ovo nije najgori oblik nasilja i terora koji je Hrvatski autoklub godinama prakticirao na meni, mojoj autoškoli i kandidatima. Zaista nisu birali sredstva ne bi li me onemogućili da kvalitetno i pošteno radim svoj posao. Prijetilo mi se ubojstvom u pokušaju, fizički se nasrtalo na mene u dva navrata na ispitnim mjestima HAK-a pred brojnim svjedocima. Uniformirani inspektori Ministarstva unutarnjih poslova su me, bez ikakva povoda, divljački napali, vrijeđali i prijetili mi na stručnom savjetovanju autoškola u Metkoviću 23. veljače 2005. , opet pred bar trideset svjedoka. Godinama se na sve moguće načine pokušavalo isprovocirati bilo kakvu neprimjerenu reakciju s moje strane, kako bi me se moglo izbaciti iz igre. Zabranjivan je rad mojoj autoškoli, meni i mojim djelatnicima, moji kandidati su proganjani i zlostavljani, najčešće zloupotrebom provedbe vozačkih ispita. Nikada nisam mogao planirati nastavu s kandidatima, jer nikada nisam mogao znati kada će i da li će ispit uopće biti održan. Kako sam već u početku rada uspio postići 100-postotnu prolaznost kandidata i u strašnim uvjetima je održavao cijelo vrijeme, držao sam djelatnike Hrvatskog autokluba u stalnom stanju šoka i nevjerice. Zato su, u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, brojne odredbe o obuci kandidata za vozače suprotne i Ustavu RH i zdravoj pameti, jer su djelatnici HAK-a praktično ozakonili sve zloupotrebe monopola na kojima su se opekli u sukobu sa mnom. Jedino nisu mogli zabraniti 100-postotnu prolaznost kandidata, iako su još 1999. godine podnijeli prijavu protiv mene i moje autoškole Prekršajnom sudu u Korčuli, s prijedlogom da me se kazni,a autoškola zatvori, jer sam na ispitima u rujnu i listopadu „praktički postigao prolaznost od 100%!“.
Kako sam bio prisiljen na pritiske i podmetanja odgovarati sve većom kvalitetom rada iskoristio sam naizgled strašne okolnosti u sjajne mogućnosti osobnog i stručnog razvoja. Rezultat je više nego iznenađujući- ja znam kako, u roku od nekoliko godina, potpuno eliminirati stradavanja na hrvatskim cestama! Isto tako pouzdano znam da ću kad- tad doći u priliku tu ideju ostvariti. U suradnji sa svim djelatnicima u sistemu i samim kandidatima.
Hrvatski autoklub je u proteklih 15 godina uspio na neviđeno primitivan i nemoralan način instrumentalizirati sve državne institucije i pojedince na položajima s namjerom postizanja i očuvanja vlastite nedodirljivosti. Hrvatski autoklub ne preže od potkupljivanja najviših državnih dužnosnika preko kojih vrlo lako može kontrolirati i institucije i situacije važne za svoj opstanak. U toj bezumnoj korupciji izuzetak nisu ni Vaš Sabor, ni Vlada RH ni institucija Predsjednika Republike, ni Ustavni sud, Državno odvjetništvo, relevantna ministarstva. Ništa manje opasnu korupciju HAK je organizirao u odnosu na sve medije u Hrvatskoj, kako bi potpuno onemogućio objavljivanje bilo kakve kompromitirajuće informacije o svom zločinačkom djelovanju. Molim Vas da odmah odustanete od bilo kakve zgražajuće reakcije na ove tvrdnje, jer je riječ o dokazivim činjenicama, a ne konstruiranim pretpostavkama.
Ustavni sud RH od 22.studenog 2004. ne nalazi vremena procijeniti ustavnost Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naravno da je riječ o namjernoj opstrukciji vlastite društvene uloge i besramnoj neodgovornosti za živote i zdravlje građana. Izgovor da se ima previše posla je besmislen, jer bi u takvoj situaciji Sud morao cijeniti prioritete sa stajališta možebitnih štetnih posljedica eventualne neustavnosti predloženih zakona. Što se mene tiče uopće ne dopuštam mogućnost da su odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama u skladu s Ustavom RH, i to iz dva razloga. Da je Zakon ustavan, Ustavni sud bi promptno i bez oklijevanja to utvrdio, a s druge strane Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je već, istina posredno preko Pravilnika o mreži i kriterijima o dovoljnom broju autoškola, utvrdila da se radi nezakonito. Dakako, kada je Pravilnik suprotan Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja, neminovno je suprotan i Ustavu RH.
Isto tako, Ministarstvo unutarnjih poslova, preko Odjela za sigurnost cestovnog prometa, dopisom broj: 511- 01- 24- 94432/ 1- 2004 MP od 28. prosinca 2004. godine nedvosmisleno, vrlo izravno i precizno priznaje vlastitu neustavnu i nemoralnu poziciju, jer svoja saznanja o tome tko je i na koji način direktno utjecao na stanje sigurnosti prometa na cestama, krije od Državnog odvjetništva. Ovaj dopis je dostavljen Vladi RH, ali ni Vlada ne drži da se treba baviti činjenicama i svakodnevnim pogoršanjem stanja sigurnosti prometa na cestama. U ovom dopisu je vrlo zanimljiva činjenica da se prvo oštro i neosnovano vrijeđa i napada mene osobno, zatim se priznaje da između nas apsolutno ne postoji razlika u stavovima, a potom se pismo završava nevjerojatnim ocjenama potpisnika.
Prije svega, potpisnik pisma nije ovlašten pozivati bilo koga na poštivanje zakona i istovremeno odbijati argumentirano i meritorno odgovoriti na brojne pisane zahtjeve, primjedbe i pritužbe. Ovaj dopis nije odgovor na tri moja zahtjeva upućena ministarstvu u jesen 2004. godine. Ovdje mi se odgovara na nešto što ja uopće nisam tražio, a ne odgovara na konkretna pitanja. Stoga ovaj dopis teško optužuje ministra osobno. U nemogućnosti da mi se odgovori u skladu s moralom i propisima, daju se lažna obećanja i zloupotrebljava položaj i ovlasti na način da se nasilno „završava naša prepiska o svemu prošlom,...“ Znači li to da je MUP nadležan abolirati odgovorne za smrt ogromnog broja građana? Naravno da nije, ali upravo to se radi ovim dopisom!
Točno 45 dana nakon ovog bezumnog priznanja i zato što nisam pristao na „završetak prepiske“, Ministarstvo mi je bez ikakva rješenja zatvorilo autoškolu i oduzelo zakonom utvrđeno pravo da u propisanom roku rad moje autoškole uskladim s novim propisima.
O napadu i vrijeđanju od strane inspektora MUP-a u Metkoviću sam odmah obavijestio Ured Predsjednika Republike, Predsjednika Vlade RH, Predsjednika Ustavnog suda, Državno odvjetništvo i ministra unutarnjih poslova. Nitko se nije udostojao odgovoriti na moj zahtjev da me se zaštiti od evidentnog nasilja.
Dopisima Vladi RH 12. rujna 2004, 14. rujna 2004, 16. rujna 2004. i 28 rujna 2004. sam vrlo kategorički i precizno predvidio pogoršanje stanja sigurnosti na cestama i nisam mogao pri tom pogriješiti. Upozoravao sam predsjednika Vlade na predstojeću katastrofu, ali nikada nisam dobio odgovore. Na brojna ustupanja predstavki nadležnom ministarstvu Vlada nikada nije uspjela ishoditi smislen i argumentiran odgovor. U pravilu odgovora nikada nije ni bilo.
Da nije riječ o nesporazumu ili slučajnosti govore brojne činjenice. U lipnju 2002. godine podnio sam tadašnjem ministru unutarnjih poslova gospodinu Lučinu predstavku s preko 100 priloženih dokumenata o dokazanom kriminalu i korupciji u sistemu osposobljavanja kandidata za vozače. Potpuno istu predstavku sam podnio i tadašnjem ravnatelju policije gospodinu Ostojiću. Odgovori su bili više nego kriminalni: Nismo nadležni za rad autoškola!!! Ali ja sam im dokumentirao kriminal, što bi značilo da MUP ni tada nije bio nadležan za istraživanje i procesuiranje odgovornosti za dokazano ugrožavanje sigurnosti prometa na cestama! Kako je to moguće?
Dopisom broj: 511- 01- 14- 5202/ 99 B. P. Ministarstvo unutarnjih poslova 14. travnja 1999. godine nadležnom Ministarstvu prosvjete kratko i vrlo dojmljivo dostavlja svoja saznanja o stanju u djelatnosti osposobljavanja kandidata za vozače s prijedlogom da se hitno i temeljito izvrši revizija sistema. Punih pet godina ministarstvo nije reagiralo, a kamoli hitno i temeljito. Očito je da, bez obzira koja politička opcija je na vlasti, MUP je dosljedan u nastojanju da Državno odvjetništvo poštedi svojih provjerenih informacija!!!
Jednako kao što se u Ministarstvu unutarnjih poslova panično boje primiti na znanje bilo kakvu informaciju u vezi sistema osposobljavanja kandidata za vozače, tako se u Državnom odvjetništvu silno trude odugovlačiti rješavanje mojih predstavki. Postupak je vrlo jednostavan i predvidljiv: policija zaprimi kaznenu prijavu, vrlo površno, ponekad i na način zloupotrebe svojih ovlasti, obradi prijavu i time omogućuje Općinskom državnom odvjetništvu da prijavu, bez ikakva razmatranja činjenica, jednostavno odbaci. Dakako, takav postupak traje bar dvije godine. Ako se na Rješenje žalite Državnom odvjetništvu, tada ono upućuje prijavu na nadležno Županijsko državno odvjetništvo. I opet prolaze godine, a da nemate nikakvu garanciju da će sada prijava biti iole ozbiljnije razmatrana i riješena u skladu s propisima, činjenicama i podnesenim dokazima. Čak imam u dva navrata pisana priznanja Hrvatskog autokluba i jednog ovlaštenog ispitivača HAK-a da su kaznena djela počinili, a Općinsko državno odvjetništvo zanemaruje priznanja i počiniteljima poklanja povjerenje!
U siječnju 2006.godine sam u podnesku Glavnom državnom odvjetniku istog optužio za korumpiranost, jer se ne usuđuje baviti problemom sigurnosti prometa na cestama, a samo i isključivo zbog toga što zna da bi, istog trenutka kada bi predmet uzeo u ruke, izgubio radno mjesto i funkciju. Ni na tako nešto nije bilo reakcije.
Dana 19. lipnja 2007.godine sam Ravnateljstvu policije, osobno gospodinu Benku, poslao brojne dokaze o koruptivnoj vezi njegovih djelatnika s Hrvatskim autoklubom. Ne postoji ni teoretska šansa da mi gospodin Benko ikada odgovori na postavljena pitanja, jer je u vrlo teškom položaju: ne smije priznati osnovanost mojih tvrdnji,a ne želi postati dio problema!
Dakle, najmudrije je šutjeti i čekati kraj mandata! Isto su, prije gospodina Benka, zaključili mnogi „odgovorni“, zanemarujući čak i osobnu odgovornost za svoje područje rada. Zanimljivo je da nadležni uporno i sistematski ignoriraju i upite drugih institucija sistema, poput Državnog inspektorata, Pučkog pravobranitelja i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Potrebno je imati gotovo nadnaravnu upornost i vještinu da se te institucije natjera da rade svoj posao, ali u konačnici ni njihovo mišljenje se ne uvažava. Mnogi uredi, odbori, povjerenstva, klubovi, pa čak i nevladine udruge, uopće ni ne pokušavaju raditi nešto smisleno u području svojih ovlasti i interesa. Jednostavno su shvatili da ne postoje do li zato da daju privid "snažnog" razvoja demokracije.
Svjestan sam da je potpuno besmisleno unedogled dokazivati nešto što ni Vi ne želite primiti na znanje. Ipak ću Vam izdiktirati brojeve nekih dopisa, pa će te moći od rečenih institucija tražiti moje predstavke i odgovore na njih. Napravite li to, nije moguće da ne ustanovite činjenicu : nadležni izbjegavaju odgovoriti, a nenadležni se prave ludi.
Ured Predsjednika Republike dopisom broj: 07- 071- 00- 1744/5- MK od 7. travnja 2004. godine vrijeđa zdravu pamet i instituciju Predsjednika Republike. U trećoj predstavci Uredu izričito ukazujem na katastrofalnu blokadu državnog sistema kada je sistem osposobljavanja kandidata za vozače u pitanju. Ured mi cinično predlaže“ da se po tome problemu dalje obraćam rečenom Ministarstvu“, jer “više od toga nismo u mogućnosti učiniti“. Mislite li da je Uredu Predsjednika Republike ministarstvo obrazovanja odgovorilo? Iako u žalbi ističem i dokazujem činjenicu da sam o svojim saznanjima izvjestio Državno odvjetništvo, te od Ureda tražim da mi omogući status svjedoka pred Državnim odvjetništvom, jer odvjetništvo ne želi raditi svoj posao, opet me se podučava kako se imam pravo obratiti Državnom odvjetništvu.
Sve ovo postaje nepodnošljivo prljavo i bijedno kada znate da je svega nekoliko dana poslije ovakvog dopisa gospodin Stipe Mesić osobno naložio Vladi RH da hitno Saboru RH predloži promjenu Zakona o sigurnosti prometa na cestama!
Na dopis Vlade RH Urbroj: 5030108- 04- 1 od 1. srpnja 2004. Ministarstvo obrazovanja nije odgovorilo. Na dopis Urbroj: 5030121- 04- 1 od 9. ožujka 2004. potpredsjednice Vlade RH gospođe Jadranke Kosor ministar obrazovanja nije odgovorio. Na dopis Hrvatskog sabora, Odbora za obrazovanje Ur.broj: 612/ 16- 04- 01 od 6. travnja 2004. ministar obrazovanja nije odgovorio. Na moj ponovljeni dopis od 7. 6. 2004. Vaš Odbor za obrazovanje mi nije odgovorio, ali je dopustio da u saborskoj proceduri bude usvojen neustavan Zakon o sigurnosti prometa na cestama. Neustavan upravo u dijelu koji se tiče osposobljavanja kandidata za vozače. Na dopis Pučkog pravobranitelja Broj: P. P.- 1104/ 02 od 1. rujna 2003. Uprava za pravne i inspekcijske poslove ministarstva prosvjete nije odgovorila. Niti je pučki pravobranitelj o tome izvjestio Hrvatski Sabor. Na dopis Pučkog pravobranitelja od 20. listopada 2003. Vladi RH, opet nije došao odgovor. Na požurnicu Potpredsjednice Vlade RH gospođe Jadranke Kosor od 14. siječnja 2004. ministar obrazovanja nije odgovorio. Na dopis Državnog inspektorata od 17. veljače 2004. upućenog Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu obrazovanja ni jedno od prozvanih ministarstava se nije očitovalo.
U svjetlu gore navedenih činjenica da su mi se sustavno uskraćivali odgovori, a ovo su samo neki primjeri, te da se izbjegavalo odgovarati i najvišim institucijama hrvatske države, djeluje nestvarnom rečenica iz dopisa MUP-a, Odjela za sigurnost cestovnog prometa Broj: 511- 01-24- 27964/ 2007. Ž. E. od 16. travnja 2007. upućenom Vladinom uredu za ljudska prava:
„Glede naprijed navedenog, dostavljamo Vam cjelokupnu prepisku sa imenovanim te moramo istaknuti da je Božo Pendo sklon pisanju neosnovanih predstavki iz nama nepoznatih razloga“. Opet laž i gruba kleveta! Laž zato što cjelokupna prepiska sa mnom mora sadržavati i dopis Broj: 511- 01- 07- 3952/ 1- 06 od 19. svibnja 2006. MUP-ova Odjela za unutarnju kontrolu u kojemu stoji: “Koristimo prigodu zahvaliti se na dosadašnjim dostavljenim obavijestima o nepravilnostima u procesu osposobljavanja kandidata za vozače, a koje će se koristiti u daljnjem radu ovog Ministarstva“. Iz svega je više nego očita maksimalna zbunjenost djelatnika ministarstava i posezanje za uvredama i lažima, kada se ne može odgovarati u skladu s činjenicama i propisima. Nije li čudno da mi se na dostavljenim obavijestima zahvaljuje Odjel koji bi po svojoj funkciji u ministarstvu i na temelju konkretnih prijava trebao istraživati zakonitost rada djelatnika MUP-a, dok Odjel za sigurnost cestovnog prometa umjesto da provjerava i koristi dostavljene obavijesti, to odbija činiti baveći se mojim sklonostima. Sve u stilu: Ne zna ljevica što joj radi desnica!
Poštovana gospodo zastupnici, sve nabrojeno u ovom pismu je direktna posljedica Vaše strašne neodgovornosti. Nepromišljeno ste dopustili da kriminalci manipuliraju Vama i životima Vaše djece, rodbine, prijatelja i građana. Nitko, pa ni Vi, nemate mogućnost u cestovnom prometu zaštititi bilo koga. Prepustili ste se slučaju i sreći, poput ovaca spremnih za klanje, jer se nemate hrabrosti i mozga suprostaviti. Naivni ste kada sebe uvjeravate da Vi i Vaši nećete doći na red za plaćanje cijene postojećeg kaosa na cestama, jer očito ne poznajete brojne životne, prirodne zakone, koji neumoljivo djeluju, koliko god ih Vi pokušavali izigrati. Svima Vama je stranačka stega bijedan izgovor za ovisnost o drugim ljudima i okolnostima. A to je krajnje ponižavajući položaj za svakog čovjeka, a kamoli za saborske zastupnike.
Život je, po prirodi, pun međuovisnosti. To je najviši stupanj djelotvornosti čovjeka. A Vi niste čak ni neovisni. Samo neovisno razmišljanje nije dovoljno u međuovisnoj stvarnosti. Pokušati postići maksimalnu djelotvornost preko neovisnosti slično je kao pokušati igrati tenis palicom za golf- sredstvo nije primjereno stvarnosti. Zato što je međuovisnost izbor koji mogu napraviti samo neovisni ljudi, Vi nikada nećete moći napraviti taj izbor. Ovisni ljudi ne mogu izabrati da postanu međuovisni. Oni nemaju za to potreban karakter, ne posjeduju dovoljno sebe. To ste Vi.
Nažalost, zbog ovih činjenica, svjestan sam da je i ovaj pokušaj da Vam probudim savjest uzaludan. Ipak sam bio dužan poduzeti ovaj korak. Kao hrvatski branitelj zaista osjećam duboku potrebu braniti interese ove nesretne zemlje i njenih jadnih građana, bez kompromisa i energično, u skladu s mojim mogućnostima i sposobnostima. Baš me briga hoće li se to Vama svidjeti ili ne.
Pozivam sve Vas, kao i Predsjednika Sabora gospodina Šeksa, da hitno i bez odlaganja utvrdite činjenično stanje u sistemu osposobljavanja kandidata za vozače i stvarne posljedice takvog stanja na cestama te na temelju toga poduzmete preventivne mjere iz Vaše nadležnosti. U suprotnom, ako to ne napravite, biti će te odgovorni za izrazito velik i nekontroliran porast stradavanja na cestama. Situacija je toliko dramatična da nemate doslovce ni jedan jedini dan za oklijevanje.
S poštovanjem Božo Pendo
Korčula 12.srpnja 2007.
Na ovo otvoreno pismo, osobno predano u pisarnici Sabora, u četrdesetak primjeraka, na imena i prezimena saborskih zastupnika te poslano faksom svim saborskim odborima kao i predsjedniku Sabora, u to vrijeme gospodinu Šeksu, NITKO NIJE NI NA KOJI NAČIN REAGIRAO.
U članku 89. stavku 23. Kaznenog zakona je definirana zločinačka organizacija. Koga interesira neka pogleda kako definicija glasi. Zatim je slobodno može primjeniti na najviše zakonodavno tijelo Hrvatske.
"Svi smo mi organizirani
"Svi smo mi organizirani kriminalci".
Gledano po onoj narodnoj da je lopov i onaj koji drži lojtru ova tvoja tvrdnja bi odgovarala istini, uz blagi protest, da večina nas na politiki. com, ako ništa drugo, ali makar verbalno napadamo, izražavamo kritiku i osuđujemo to zlo.
Druga je priča dali je to dovoljno, ili ovakvim načinom djelovanja sami sebe lažemo i obmanjujemo se da nešto činimo protiv nemorala i pokvarenosti društva i okoline u kojoj živimo.
"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMožda, kao i većina toga,
Možda, kao i većina toga, ama baš ništa nije namjerno nego se jednostavno ne stigne od raznih bavljenja.
Svih tih zadnjih godina uz sve uobičajene (ljetovanja, zimovanja, rođendani, pokloni, domjenci, slava ova slava ona, moraš nešto sređivati i nekretnine ...), još ta stalna EU. Razvuklo se, svi su mislili i to EU ćemo tren srediti pa idemo dalje, kad ono razvlači se, ni sama EU stenje, mijenja, ne zna šta bi.
Ali ni tu nije kraj, nego je počelo izbijati sve i svašta. Te video uradak sa Severinom, te ovo i ono oko nogometa, te snažni razvitak ... te sada ova čuda da bi čak moglo biti blagih problema oko milijardi, čak možda do estetsko-modnih promjena (možda u modu dođu punašnije i žene na kojima nema cca 100.000 EUR-a frankenštajnskih intervencija, a kod kuća već 3 polusrušena zida prastare obične kamene kuće više vrijede nego neka 20x veća do jučer neodoljiva kuća ljepotica, sa puno lukova, raznih ograda i svačega).
Tako da nikome nije lako i jako puno toga je nepoželjni višak, boli glava, i to baš kada su razne stvari bile skoro pa posluži se sa švedskog stola.
A to sa paragrafima ni drugu Titu nije najbolje sjedalo na želudac i većina se je odavno navikla da je naprosto izbacuje iz takta kada bilo tko oko bilo čega tupi po paragrafima. Svi iskreno jedva mogu i uhodano "rekla kazala" a sve oko paragrafa ih automatski izbacuje iz takta, a sada sa tim EU paragrafima i svime da ne spominjemo.
Po provjerenim kuharskim iskustvima treba neko vrijeme, nešto je žilavo i treba se malo pacati, krčkati, moraju se primjeniti razne vještine i trikovi, začini ... Iz uz sva iskustva se stalno nanovo eksperimentira, izmišlja ...
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao