Neovisni, ali ne i neutralni

Božo Pendo
20260 Korčula

Vlada Republike Hrvatske
Podpredsjednica gospođa Đurđa Adlešić
1 0 0 0 0 Z A G R E B

Poštovana gospođo,
nerado Vam se obraćam, ali to radim isključivo zbog toga što znam da sam i zakonski i moralno dužan informirati Vas o vrlo ozbiljnim problemima u funkcioniranju Ministarstva unutarnjih poslova. Veseli me jedino spoznaja da nećete nikada više biti u mogućnosti tvrditi da niste znali.

Stupanjem na snagu Zakona o sigurnosti prometa na cestama, 20. kolovoza 2004.godine, Ministarstvo unutarnjih poslova je postalo nadležno za poslove osposobljavanja kandidata za vozače. Suprotno ustavnoj odredbi, prema kojoj je „...svaki ministar u Vladi RH osobno odgovoran za svoje područje rada“. Drugim riječima, ministar unutarnjih poslova je dobio odgovornost nad izrazito obrazovnim poslovima, a u isto vrijeme, ministar obrazovanja se jednim dijelom oslobodio odgovornosti za svoje područje rada.

Naravno da je takvim zakonskim „rješenjem“ problem sigurnosti prometa na cestama stupio na put posvemašnjeg kaosa i katastrofe.

Na cestama Hrvatske od 1996 godine do 2003. godine poginulo je ukupno 5.373 građanina. Ozlijeđeno je 161.307 građana, od čega 36.380 teško i 124.927 lako. U tom vremenu je ukupan broj prometnih nesreća bio 591.836! Pri tom se mora naglasiti da u periodu od 8 godina, iako su svi podaci stalno ukazivali na trend pogoršanja situacije, NITKO u državi nije prstom mrdnuo. Štoviše, malobrojni stručnjaci, koji su se usudili i pokušali ukazati na problem, brutalno su ušutkani.

Švedska vladina stručna skupina je 1996. godine,na poziv Hrvatskog autokluba izradila prometnu studiju stanja vozača, vozila i cesta Hrvatske. U ocjeni stanja vozača dali su preporuku:Hitno i temeljito promijenite sistem osposobljavanja kandidata za vozače!
Hrvatski autoklub je studiju sakrio čak i od stručne javnosti.Punih osam godina ništa se nije mijenjalo, jer to nije bio interes Hrvatskog autokluba!!! Promjena Zakona 2004.godine je izvršena na krajnje kriminalan način, tako da i nije mogla proizvesti željene rezultate. Štoviše!

Dopisom Broj: 511-01-14-5202/99.B.P. od 14 travnja 1999.godine MUP je upozorilo Ministarstvo prosvjete na neodrživu situaciju u djelatnosti osposobljavanja kandidata za vozače i provedbe vozačkih ispita. Na kraju tog dopisa MUP zaključuje:“...cijenimo da je potrebno izvršiti temeljitu reviziju sustava osposobljavanja kandidata za vozače“. Punih pet godina na ovo upozorenje nitko nije reagirao, a kamoli izvršio temeljitu reviziju.

Premda sam u vrijeme donošenja novog Zakona o sigurnosti prometa na cestama vrlo energično i argumentirano upozoravao sve nadležne i odgovorne institucije da je vrlo izvjesno pogoršanje stanja na cestama, i zbog načina donošenja tog Zakona, i zbog nesuvislih i nestručnih rješenja u prijedlogu Zakona, nitko mi nije meritorno i argumentirano odgovorio na moje zahtjeve. Uostalom, tako je bilo godinama, prije i poslije donošenja Zakona.

Krajem 2004. godine Ministarstvo unutarnjih poslova mi je na nevjerojatno primitivan, nasilnički,uvredljiv i izrazito nestručan način „odgovorilo“ dopisom Broj:511-01-24-9443271-2004 MP. Kao prvo, ovaj dopis se ni u kojem slučaju ne može smatrati odgovorom na brojne zahtjeve upućene direktno MUP-u ili Vladi RH. Radi se o proizvoljnom odgovaranju na pitanja koja ja uopće nisam postavio,pa je ovaj dopis u direktnoj suprotnosti s ustavnom odredbom da svatko ima pravo postavljati zahtjeve i NA NJIH dobiti odgovore. Kako bilo, vrijeme od stupanja na snagu Zakona do danas je nedvojbeno pokazalo da su sve tvrdnje, navodi,“objašnjenja“ i uvrede na moj račun iz ovog dopisa bila potpuno pogrešna, neodgovorna i krajnje zlonamjerna.

Statistički podaci o stanju sigurnosti cestovnog prometa za 2007. godinu su katastrofalni i ukazuju na trend porasta broja prometnih nesreća i stradalih sudionika u prometu. Međutim, službeni statistički podaci skrivaju stvarno činjenično stanje. Naime, određene zakonske odredbe su omogućile MUP-u da broj poginulih u prometu umanje za one koji su, navodno, poginuli u radnim nesrećama na cestama. Također, samo umrli u roku od 30 dana poslije prometne nesreće se smatraju poginulima od posljedica te nesreće. Isto tako, vozači više nisu obavezni prijavljivati policiji prometne nesreće s manjom materijalnom štetom, pa je svako uspoređivanje podataka prometnih nesreća po godinama, prije i poslije donošenja Zakona postalo potpuno besmisleno. Tako je ukupan broj prometnih nesreća 2003.godine bio 92.102 , a 2007.godine 60.977. Kratko rečeno,svi statistički pokazatelji ukazuju na pogoršano stanje.

Jedan pokazatelj vrlo jasno ukazuje na postojanje svijesti u MUP-u o vlastitoj odgovornosti i nemoći kada je sigurnost prometa na cestama u pitanju. Iako u MUP-ovom odjelu za analitiku vode sve potrebne evidencije i statistiku i prometnih i radnih nesreća, nije moguće saznati koliko je poginulih i ozlijeđenih, u nesrećama koje su se dogodile s radnim strojevima u prometu na nerazvrstanim cestama. Time se na besmisleno zlonamjeran način „uljepšava“ statistika prometnih nesreća i problem na umjetan način spušta na niži nivo. Također, u Hrvatskoj nije moguće saznati kolike su ukupne materijalne štete nastale kao posljedica prometnih nesreća.Nedavno je objavljen podatak da su troškovi zbrinjavanja stradalih u prometnim nesrećama dosegli četvrtinu proračuna zdravstvenog sustava, ali zbog nekih pokazatelja po svoj prilici ni taj podatak nije točan.

Postavlja se pitanje tko je odgovoran? Vlada Republike Hrvatske je u Nacionalnom programu sigurnosti cestovnog prometa zacrtala cilj da se do kraja 2005 godine broj poginulih na cestama dovede u okvire prosjeka poginulih u zemljama Evropske unije, ali podaci govore da smo podbacili oko 40 %. Zakon o sigurnosti prometa na cestama je neustavan,a Ministarstvo unutarnjih poslova odredbe Zakona primjenjuje selektivno, arbitrarno i nestručno, pa su se velika očekivanja od promjene Zakona pokazala iluzornima.U čemu je problem?

Svi putovi u Hrvatskoj vode korupciji. Stoga nije čudno da je najveći društveni problem Hrvatske, korupcija, i ovdje jedini uzrok narastanja problema. A korumpirani su praktično svi- političari, institucije, struka, sudstvo i mediji. Čini se nevjerojatnim, ali je stvarno tako.

Predsjednik Vlade RH gospodin Ivo Sanader je po ovom pitanju sigurnosti prometa na cestama direktno odgovoran i osoba, koju je Hrvatski autoklub potkupio i ucjenio tom činjenicom. Neporecivo je da Hrvatski autoklub financira političke kampanje i ljude, pogotovo većih političkih stranaka. Njima uopće nije bitno tko će biti na vlasti, a tko u opoziciji, jer sistematski korumpiraju sve koji su relevantni za opstanak njihova neustavnog monopola. Zbog luđačke zloupotrebe zakonom uspostavljenog, i potpuno nepotrebnog, monopola, Hrvatski autoklub se ni malo ne brine, jer znaju da im nitko ništa ne može.

U Vladi RH postoje brojne i argumentirane predstavke koje sam godinama slao, ali na njih nikada nisam dobio meritorne odgovore,osim požurnica, na koje nitko nije odgovorio.

U pogledu korumpiranosti u odnosu na Hrvatski autoklub nije u ništa boljoj poziciji ni predsjednik države, gospodin Stjepan Mesić. Njegove predsjedničke izborne kampanje su omogućili bivši ljudi Hrvatskog autokluba, gospoda Tomislav Karamarko i Boris Šprem. Zato predsjednik nije u stanju ni suvislo odgovoriti na upozorenja niti poduzeti išta smisleno da se problem razmotri, a kamoli nešto konkretno poduzme.

Zbog korumpiranosti vrha političkog vodstva izvršne vlasti, nije za očekivati da će se dopustiti zakonodavnim i sudskim vlastima RH da neovisno i pošteno rade svoj posao. Državno odvjetništvo godinama ne želi ni u ludilu posegnuti za argumentiranim prijavama za teška i dokazana kaznena djela protiv sigurnosti prometa na cestama. Očito je da će onaj tko otvori taj dosje, istog trenutka dobiti otkaz,pa makar to bio i glavni državni odvjetnik. U proljeće prošle godine saborska zastupnica gospođa Ruža Tomašić je USKOK-u predala dokumente koje nije moguće relativizirati, a koji nedvosmisleno dokazuju da se zaista radi o organiziranom kriminalu nesagledivih posljedica i razmjera. I opet ništa.

Ustavni sud RH od studenog 2004.godine nije bio u stanju odgovoriti na osam prijedloga za ocjenu suglasnosti s Ustavom RH Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Ono što teško optužuje predsjednika Ustavnog suda jesu činjenice da nije smio spomenuti Zakon staviti na dnevni red kao prioritet ili predložene odredbe Zakona suspendirati do okončanja postupka. Naime, predsjednik Suda je morao znati da će neustavne odredbe izazvati teške i nepopravljive posljedice po živote i zdravlje građana. Pa ipak nije reagirao.

Ipak je najstrašnije ono što godinama radi Ministarstvo unutarnjih poslova. Poslovično glupi, osioni, bahati, primitivni i neškolovani policajci su do kolovoza 2004. godine tvrdili da nisu nadležni za djelatnost osposobljavanja kandidata za vozače. Međutim,prema vlastitom dopisu iz travnja 1999.godine nadležnom Ministarstvu prosvjete, priznaju da imaju saznanja o kriminalu u djelatnosti,ali o tome nisu izvjestili Državno odvjetništvo,iako su bili dužni. Taj dopis Vam prilažem.

U dopisu od 28.prosinca 2004.godine MUP izričito priznaje da su Hrvatski autoklub i Ministarstvo obrazovanja direktno odgovorni za stanje sigurnosti prometa na cestama. Ne pada im na pamet da to prijave Državnom odvjetništvu ili USKOK-u, već „direktno odgovorne“aboliraju, jer su odlučili s Hrvatskim autoklubom razvijati korupcijske odnose, a iz „igre“izbaciti Ministarstvo obrazovanja. Ono što je u posljednjih tri i po godine Ministarstvo unutarnjih poslova,u suradnji s Hrvatskim autoklubom, napravilo autoškolama i njihovim stručnim djelatnicima je apsolutno van pameti te predstavlja veleizdaju nacionalnih interesa.

Ministar unutarnjih poslova nije raspisao zakonom predviđeni i obavezni javni natječaj za dodjelu javnih ovlasti stručnoj organizaciji u djelatnosti osposobljavanja kandidata za vozače. Javne ovlasti su povjerene, u obliku monopola, Hrvatskom autoklubu. Hrvatski autoklub pak ne ispunjava ni jedan uvjet da bi mogao biti stručna organizacija. Najveći problem i HAK-a i MUP-a je što nemaju potreban stručan kadar za kontrolu obrazovnog procesa u autoškolama, pa se u „radu“ oslanjaju isključivo na teror i nasilje. U tome su pošli toliko daleko da su prepolovili broj stručnih djelatnika u autoškolama, iz struke su nasilno istjerali sve što je iole bilo kvalitetno,a ostavili su nesposoban ološ. Naravno, da bi se u struci opstalo, mora se plaćati reket. Posljednjih dana čujemo vijesti da autoškolama nedostaje stručan kadar. Što mislite,hoće li se stručni ljudi s dugogodišnjim iskustvom vratiti u struku i opet se podvrgnuti teroru HAK-a i nemogućim uvjetima za rad? Odgovorno Vam tvrdim da u Hrvatskoj ni jedna jedina autoškola pod sadašnjim propisima i uvjetima ne može ni teoretski raditi osposobljavanje kandidata ni u minimalno propisanom fondu sati,a kamoli prema zakonitostima struke. A tako je, nažalost, punih šesnaest godina.

Ministar unutarnjih poslova je u procesu osposobljavanja kandidata ostavio autoklubove HAK-a, iako ih u Zakonu nema. Premda ne ispunjavaju propisane uvjete za rad, Hrvatski autoklub svojim autoklubovima utvrđuje ispunjenost uvjeta i predlaže MUP-u upis u Registar autoškola!!! U isto vrijeme, brojne autoškole koje su zaista ispunjavale uvjete su zatvorene i to bez ikakva obrazloženja!! MUP ima saznanja čime se HAK bavi, ali ne vrši upravni nadzor niti postupa u skladu sa zakonskim odredbama. Kada se svemu doda nepobitna činjenica da su u posljednje četiri godine ministri unutarnjih poslova bila dva arlekina u ulozi marioneta, tada je svako čuđenje suvišno. Jedino što bi se moglo dodati je nesuvislo ponašanje ravnatelja policije gospodina Benka. Dok mu dva odjela šalju dijametralno suprotne dopise istoj osobi i istim povodom, po onoj narodnoj:Ne zna ljevica što joj radi desnica, dotle ravnatelj zahvaljuje na dostavljenim podacima(kao da ih nije znao i prije) i istovremeno-odbija raditi svoj posao.

Način na koji Hrvatski autoklub i Ministarstvo unutarnjih poslova zabranjuju stručnim osobama rad u autoškolama je nevjerojatan. Uopće nema dileme o tome da se radi o čistom staljinizmu i fašizmu.O tome je u ožujku 2005.godine svoje mišljenje,nerado i vrlo oprezno, dala Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Ni nakon toga se zločinačka praksa nije promijenila. Meni osobno je u srpnju 2007.godine Hrvatski autoklub onemogućio polaganje ispita za voditelja autoškole,iako sam na njihovo traženje ispunio sve potrebne uvjete.

Proteklih nekoliko godina sam pratio putem medija ponašanje državnog tajnika za promet u Ministarstvu prometa gospodina Dražena Bregleca. Umjesto da se bavi jedinom nadležnošću iz područja sigurnosti cestovnog prometa, a to je dužina vremena upravljanja motornim vozilima C i D kategorije (kamioni i autobusi), gospodin je htio zaštititi monopol Hrvatskih pošta. Mala je utjeha da nije uspio, jer je umor profesionalnih vozača kroničan problem, a koji nitko, pa ni državni tajnik ne želi i ne zna riješiti. Državni tajnik je u predizbornom zanosu 2007. godine htio na cestama spasiti 300 ljudi u idućih pet godina. Ne znam što je bilo na kraju s tom idejom, ali se postavlja pitanje zašto ne spasiti 3000 ljudi, ili možda sve?

Na sigurnosti u cestovnom prometu slamaju se sve Vaše dogovorene i usvojene politike antikorpcijska, natalitetna, gospodarska, socijalna, obrazovna, zdravstvena, ljudskih prava i sloboda i sve ostale. Masovnim i namjernim pogubljenjima građana na cestama Hrvatska se svrstala među najnesigurnije zemlje Evrope. Stoga nije za čuđenje što smo crna rupa na karti Evrope, što nas svi tretiraju kao neodgovorne, dvolične prevarante.

Strašno je ono što u posljednje vrijeme rade sudovi po nalogu gore spomenutih predstavnika izvršne vlasti. To je jednostavno rečeno linč i osveta nad mladim ljudima koji su žrtve Vaše luđačke politike. U Zadru se vodi, čak i staljinističkim standardima mjereno, nevjerojatan sudski postupak protiv optuženog Miljenka Strička. Njegov odvjetnik je tražio i od suda dobio tajan postupak, a potom je Općinsko državno odvjetništvo predložilo zaštićenog svjedoka!!! Očita je namjera da se spriječi objavljivanje dokumenata, koje je Stričak predao svome odvjetniku, a koji teško optužuju policiju, vlasnika kamiona, Hrvatski autoklub, Hrvatske autoceste, Državno odvjetništvo, istražnog suca, sudstvo i Hrvatsku državu u cjelini. Umjesto da koristi te dokumente u obrani svoga štićenika, odvjetnik štiti „autoritete“i doprinosi da izrečena kazna bude što drastičnija. Točno u skladu s potrebama, najavama i željama medija.

Znam kako će te sasvim sigurno posegnuti za otrcanim izgovorom da Vi ne želite utjecati na sudske postupke, ali se ovdje ne radi o neovisnosti suda, već o teškim zloupotrebama i praksi koja je odavno nadživjela mjeru svoje korisnosti i svrsishodnosti. Proglasiti nekoga masovnim ubojicom zato što je zbog premorenosti zaspao za upravljačem, proglašavati neuračunljivim i psihički bolesnim,pa tako i liječiti nekoga u toj situaciji, a ne pomoći mu na stručan način da točno osvijesti svoj dio odgovornosti je strašna i zlonamjerna manipulacija. Kolika je odgovornost vozača što ga u vrijeme osposobljavanja netko nije naučio sve ono što je, prema propisima i nastavnom programu i planu bio dužan? Je li vozač odgovoran što je u školskom sistemu temeljito prevaren i onemogućen da u životu postigne pristojno i pošteno ljudsko iskustvo? Da li je zaista odgovoran u mjeri da mu je potrebno uništiti život?

Sve su ovo pitanja koja vrijede i u slučaju Žužić. Razlika između ova dva slučaja je u tome što je Stričak ove dokumente koje Vama prilažem imao na vrijeme,a Žužićevi roditelji su ih dobili dan nakon izricanja drastične prvostupanjske presude. Razlika u postupanju sudova je fantastična. Žužić je u ekspresnom roku osuđen, jer je prihvatio odgovornost, a Stričku se suđenje bezrazložno odgađa i proglašava tajnim, od trenutka kada se argumentirano mogao dobrim dijelom obraniti. Razlog za odgodu suđenja je bio navod Stričkova odvjetnika da njegov branjenik nije u psihičkom stanju pratiti proces, što je notorna laž.Mladić je izuzetno priseban i čak upravlja motornim vozilom, jer mu vozačka dozvola nije oduzeta.Odvjetniku i sudu je naprosto trebalo vremena da smisle kako spriječiti curenje informacija u javnost.

Poštovana gospođo Adlešić, uopće me ne zanima kako će te protumačiti ovu prijavu.Iz iskustva znam kako se ovakvi dopisi tretiraju kao uvredljivi. I na njih se u pravilu ne odgovara.
Dobro mi je poznato da, kada se ne želi nešto poduzeti nalaze izgovori. Izgovori čak izgledaju uvjerljivo. Međutim, Vaš problem je u tome što prema Zakonu o USKOK-u (članak 21 a) i Zakonu o kaznenom postupku (članak 173.) morate podnijeti kaznenu prijavu ili obavijestiti Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala već i u slučaju dobivanja naznaka organiziranog kriminaliteta. Dokumenti koje Vam šaljem su znatno više i od osnovane sumnje. Ovi dokumenti su neoboriv DOKAZ organiziranja korupcije i kriminala na najvišoj državnoj razini.

Sa zanimanjem ću čekati da mi odgovorite na ovaj zahtjev.Usput Vas molim da mi odgovorite što ste odlučili promijeniti u svom osobnom radu, kao i u radu Vlade RH, kako bi ste postigli željene rezultate. Naime, dobro nam je svima poznato da,ako smo nešto radili desetljećima, sigurno postoji bolji način. Definicija ljudske ludosti kaže da je nemoguće nastaviti raditi iste stvari i očekivati bolji rezultat. Kako ne volim pretpostavljati ni čitati između redaka Vašeg koalicionog ugovora i programa, još jednom Vas molim da mi kažete što je Vaša garancija da će nam za nekoliko godina krenuti bolje. Podsjetio bih Vas da dobra retorika, dobre namjere, promjene propisa i promjene ljudi na funkcijama sami po sebi nisu nikakva garancija. Uvjerili smo se, zar ne? Čim dobijem Vaš odgovor, poslati ću Vam preciznu prognozu Vaših rezultata.

Unaprijed Vam se zahvaljujem

Korčula 28.siječnja 2008. Božo Pendo

Priloga: 17 fotokopija dokumenata

Pogađate, za ne? Nisam dobio odgovor? Varate se, po običaju! Odgovoreno mi je za dva dana!