Tagovi

Svi smo mi kriminalci - 3.dio

Božo Pendo
20260 Korčula

Sabor Republike Hrvatske
Saborski odbor za nacionalnu sigurnost
za gospodina Ranka Ostojića
Z A G R E B

Poštovani gospodine Ostojić,
prije točno šest godina sam se osobno obratio Vama, kao Ravnatelju policije. Predložili ste mi da Vam pošaljem pisanu predstavku. Na istovjetne predstavke Vama, ministru, gospodinu Lučinu i unutarnjoj kontroli MUP-a lakonski mi je odgovoreno da MUP nije nadležan.

Radilo se o opsežnoj predstavci s više desetaka priloženih dokumenata o neviđenom kriminalu i korupciji u Hrvatskom autoklubu direktno povezanim s masovnim kršenjem ljudskih prava građana i barbarskim ugrožavanjem nacionalne sigurnosti.

U međuvremenu, MUP, Državno odvjetništvo, pravosuđe i izvršna vlast dali su mi u ruke bezbroj neoborivih dokaza i priznanja da Hrvatska nije pravna država. Prošle godine krajem lipnja sam u Saboru predao svim saborskim odborima i oko četrdeset otvorenih pisama pojedinim saborskim zastupnicima. Nitko mi nije odgovorio, što predstavlja kršenje Ustava RH, ali i zakonske obaveze svakog građanina i institucije ove navodne države da svoja saznanja o počinjenju kriminala prijave nadležnima.

Prije tri i po godine sam Ustavnom sudu poslao prijedlog da procijene ustavnost brojnih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama koje se odnose na osposobljavanje kandidata za vozače. Pod utjecajem izvršne vlasti, Ustavni sud nije radio svoj posao i dopustio je masovna pogubljenja građana na cestama. Sadašnja farsa s promjenom Zakona ima za smisao isključivo omogućiti Ustavnom sudu da pravorijek ne mora donijeti i da u Zakonu sve ono što omogućava neustavan i nezakonit položaj MUP-a i HAK-a ostane na snazi.

U posljednjih nekoliko mjeseci MUP i pravosuđe su pojačali svoj teror u odnosu na mene. Zato što sam se 28. siječnja 2008.godine obratio potpredsjednici Vlade gospođi Đurđi Adlešić
s argumentiranom predstavkom o stanju sigurnosti prometa na cestama, a ministru unutarnjih poslova sa zahtjevom da se Hrvatskom autoklubu oduzmu javne ovlasti po odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ponovno sam doživio prijetnju ubojstvom na javnoj površini i pred brojnim svjedocima, a djelatnici policije su me tom prilikom pokušali kriminalizirati optužbom za remećenje javnog reda i mira.

Poštovani gospodine Ostojiću, pozivam Vas da osobno dođete na nastavak glavne rasprave zakazane za dan 9. svibnja 2008. godine u 12,30 sati u Općinski kazneni sud u Zagrebu, Ilica 207 pred sucem Zorislavom Kalebom, pa će te imati priliku uvjeriti se čime se bavi pravosuđe u Hrvatskoj, kako Državno odvjetništvo nasilno hoće ušutkati građane i kako se u režiji hrvatskih vlasti vode staljinistički sudski procesi s unaprijed dogovorenim i režiranim scenarijem. Uopće se ne radi o ugrožavanju mojih ljudskih prava i sloboda, već o rušenju ustavnog i moralnog poretka Republike Hrvatske. Kao hrvatski branitelj ja se znam i mogu sam braniti i u tom smislu mi ne treba Vaša prisutnost. Međutim, uvjeren sam da bi Vama dolazak itekako bio od koristi.

Vaš nedolazak ću biti slobodan tumačiti kao Vašu potporu organiziranom kriminalu i korupciji u Hrvatskoj.

U lipnju i srpnju 2007. godine u sjedištu Vaše stranke u Zagrebu sam dva puta razgovarao o istoj tematici s gospodinom Zlatkom Gareljićem. Što je poduzeo? Naravno da nije poduzeo ništa, jer se u ovoj kriminalnoj priči stalno isprepliću različiti stranački i osobni interesi te je očigledno kako svi znaju za kriminal, ali nitko nema hrabrosti i snage prekinuti ga. Samo zato što su u korupciju uronjeni svi. Od predsjednika države, Vlade, Sabora,Ustavnog suda, Državnog odvjetništva pa nadalje.

Molim Vas gospodine Ostojiću da problem ne shvatite olako te da ne dopustite da Vam ja budem rješenje.

Zahvaljujem Vam se na razumijevanju.Srdačan pozdrav,

Korčula 2. svibnja 2006. godine Božo Pendo

Znao sam da mi Ostojić na ovu predstavku neće odgovoriti, kao što nije odgovorio ni u lipnju 2002.godine, kao Ravnatelj policije. Zato sam ga naveo na tanak led. Poslao sam ovu predstavku, bez dokaza i dokumenata koje imam. I zaista, 14. svibnja je došao faksom zahtjev da priložim dokumente. Uz to, i podsjećanje da nisam dao vlastitu adresu, kako bi mi implicitno dali do znanja da me žele odvratiti od lude ideje da s njima obračunavam.

Do dana današnjeg nisam dobio odgovor. I neću. Ostojić je Sanaderov vrijedan pijun u zaštiti organiziranog kriminala. I dok je bio na vlasti i sada kada je, navodno, u opoziciji. Svi su oni isti, samo je Sanader naručitelj, a SDP lojalan izvršitelj.

http://img519.imageshack.us/my.php?image=doc1py9.jpg

Božo Pendo
20260 Korčula

Hrvatski Sabor
Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost
Predsjednik Odbora gospodin Ranko Ostojić
Zagreb

Poštovani gospodine Ostojić,
Uz zatražene dokumente šaljem Vam vrlo sažete činjenice u svjetlu kojih će te lakše razumjeti u čemu je ugroza nacionalne sigurnosti te zašto je ukupna politika hrvatske države nevjerodostojna i izrazito štetna. Molim Vas da ovu predstavku ni u kojem slučaju ne smatrate zahtjevom za arbitrarno rješavanje ugrožavanja mojih ljudskih prava i sloboda,jer ću o tome govoriti samo radi slikovitosti i boljeg objašnjenja problema.

Još 1996. godine švedska vladina skupina prometnih stručnjaka je na zahtjev Hrvatskog autokluba izradila prometnu studiju sustava vozači-vozila-ceste u Hrvatskoj. Zbog ocjene Šveđana da je potrebna hitna i temeljita promjena sistema osposobljavanja kandidata za vozače, Hrvatski autoklub je studiju sakrio čak i od stručne javnosti. Naime, željeli su zadržati neustavno i nezakonito provođenje javnih ovlasti na način monopola, bez obzira na sva upozorenja da će to biti pogubno za sigurnost prometa na cestama.

U travnju 1999.godine Ministarstvo unutarnjih poslova Odjel za sigurnost prometa na cestama dopisom broj: 511-01-14-5202/99. B.P. skreće pažnju tada nadležnom Ministarstvu prosvjete i sporta RH na rad HAK-a i autoškola te kako je stanje u djelatnosti izrazito loše. MUP je tim dopisom predložio temeljitu reviziju sustava osposobljavanja kandidata za vozače.

Već ovim dopisom MUP je neovlašteno i nezakonito štitio organizirani kriminal, jer o svojim saznanjima nije upoznao Državno odvjetništvo. Naravno da Ministarstvo prosvjete po ovom upozorenju MUP-a nije ništa poduzelo.

Po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama iz kolovoza 2004. godine MUP je na neustavan način postao nadležan za obrazovne poslove u autoškolama i HAK-u. Kako MUP uporno nije odgovarao na moje predstavke iz jeseni 2004.godine, u studenom sam se obratio predsjedniku Vlade, gospodinu Ivu Sanaderu. Na njegovu požurnicu MUP-u i Ministarstvu obrazovanja da mi se odgovori, ministar Primorac nije reagirao, a Odjel za sigurnost cestovnog prometa MUP-a mi je 28. prosinca 2004. godine poslao prijeteće,uvredljivo i ucjenjivačko pismo broj: 511-01-24-94432/1-2004 MP.Tim dopisom MUP nije odgovorio ni na jednu od mojih predstavki, što predstavlja nasilno kršenje ustavne odredbe da svatko ima pravo postavljati zahtjeve, predstavke i pitanja te na njih dobiti odgovore.

Iz dopisa je evidentno da MUP nije mogao argumentirano odgovoriti na moje zahtjeve, te su se poslužili zloupotrebom položaja i ovlasti kako bi me zastrašili i odvratili od traženja istine. Međutim, bez obzira na sve laži i podmetanja iz ovog dopisa na moj račun vrijednost ovog dopisa je u jednoj rečenici,koja je više nego nevjerojatna. Naime, MUP je izričito priznao da je srušio ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske time što je, sada kao nadležno i jedino odgovorno ministarstvo za poslove osposobljavanja kandidata za vozače, u posjedu saznanja tko je i zašto odgovoran za direktan utjecaj na stanje sigurnosti prometa na cestama, ta saznanja odbilo predati Državnom odvjetništvu na sudsko procesuiranje. Štoviše, i pored tih saznanja, MUP je,predvodeći višeresorsku Radnu skupinu za izradu prijedloga Zakona o sigurnosti prometa na cestama, sačuvao monopol HAK-a u obavljanju javnih ovlasti u djelatnosti. Sve to je napravljeno na izrazito nestručan, zlonamjeran, neustavan i krajnje opasan način. Radna skupina je izgovor i paravan za formu bez ikakva smisla i sadržaja.

Koristeći se utjecajem saborskih zastupnika SDP-a, u proljeće 2003.godine je Hrvatski autoklub izigrao saborsku proceduru, čime su onemogućili promjenu Zakona. Pod pritiskom stanja na cestama i javnosti HAK je pristao na promjenu, ali je u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova Saboru predložen doslovce nebulozan nacrt Zakona. U dva čitanja zastupnici su imali više amandmana nego Zakon ima članaka. Tako se,zbog raspuštanja Sabora i parlamentarnih izbora, treće čitanje i usvajanje Zakona nije ni dogodilo, što je gotovo oduševilo zastupnike SDP-a, a naročito zastupnika Koreniku.

U novom sazivu Sabora nekoliko mjeseci nije bilo ni riječi o Zakonu, dok u travnju 2004. Predsjednik Republike gospodin Stjepan Mesić nije od Vlade RH zatražio hitnu izmjenu Zakona. Od njegove inicijative do stupanja na snagu Zakona je prošlo točno četiri mjeseca. Praktično bez rasprave Zakon je usvojen u prijedlogu iz 2003. godine. Jedina svrha promjene Zakona sa stajališta predlagača je bilo očuvanje HAK-ova monopola i bacanje prašine u oči hrvatskoj javnosti. Iako sam upozoravao Radnu skupinu, pojedine njene članove, Vladu RH, Sabor i druge institucije da se promjenom Zakona ne mogu postići željeni rezultati i da će primjena nestručnih i neustavnih zakonskih rješenja izazvati katastrofalno povećanje stradalih i materijalnih šteta na cestama, nitko mi nije ni odgovorio.

Naravno da odgovori kako su moje optužbe nekorektne, proizvoljne, kako ja neistinito, neodgovorno i uvredljivo konstruiram neku svoju istinu te kako sa mnom nema smisla raspravljati nisu odgovori na koja po Ustavu RH imam pravo. „Objašnjenja“ MUP-a su krajnje upitna, jer ni u jednoj od mojih predstavki ja nisam postavljao pitanja na koja oni odgovaraju. Moje predstavke su bile isključivo tvrdnje da će nestručno i koruptivno djelovanje MUP-a dovesti do katastrofe na cestama. Moje predstavke su uvijek bile konstruktivne i sa stručnog stajališta neoborive pa u neku ruku i proročke. Danas su moje predstavke aktualnije nego u vrijeme njihova pisanja. Sva moja predviđanja su se obistinila. Trend grubog i naglog pogoršanja sigurnosti prometa na cestama se već uveliko događa i nitko ga više ne može relativizirati. Međutim, problem je baš u tome što MUP ne želi priznati da je svojim kriminalnim i nestručnim mjerama, nepoštivanjem Zakona o sigurnosti prometa na cestama i neodgovornim odnosom prema problemu najveći krivac što će u predstojećem periodu od nekoliko godina broj stradalih u cestovnom prometu stravično porasti. Svi pokazatelji nedvosmisleno govore da je zloupotreba ovlasti Hrvatskog autokluba poprimila takve razmjere da se slobodno može govoriti o kaznenom djelu organiziranog protudržavnog terorizma s namjerom da se na cestama pobije što više građana. MUP i HAK su u posljednje četiri godine „proizveli“ oko 200 tisuća vozača koji su bez ikakvih znanja i vještina za sigurno upravljanje vozilima. To su vozači koji o prometnim propisima i pravilima sigurnosti ne znaju apsolutno ništa! Jer se s njima nikakva obuka nije ni radila!Od 1992. pa sve do 2004. godine ni jedan vozački ispit u Hrvatskoj nije obavljen na zakonit način pa premda to policija zna i priznaje, za to nitko nije odgovarao!! Naprotiv, sada se ispiti provode navodno po Zakonu, ali suprotno stručnim zakonitostima, što je još gore i opasnije.

U studenom 2004.godine obratio sam se Ustavnom sudu RH sa prijedlogom da procijeni ustavnost brojnih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Do danas nisam dobio odgovor, a i neću. Naime, promjenom Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja je već u saborskoj proceduri, Ustavni sud će i meni i ostalim predlagateljima, odgovoriti da je Zakon promijenjen. Drugim riječima, Ustavni sud RH je srušio ustavni poredak RH!!!! U vremenu od pune četiri godine primjene neustavnog Zakona Ustavni sud je odbijao raditi svoj posao. Na nagovor i po uputama izvršne vlasti Hrvatske. Kojoj nije odgovaralo da Zakon padne, a s njim i lažni kredibilitet Vlade RH. Problem s neustavnim ponašanjem Ustavnog suda je u činjenici što je njegov Predsjednik morao znati i bio dužan postupiti u skladu sa svojim ovlastima te privremeno suspendirati od primjene sve osporene članke Zakona do sudskog pravorijeka, jer je priroda opasnosti po živote i zdravlje građana tih odredbi bila prevelika, a posljedice trajne i nepopravljive za slučaj da su odredbe zaista neustavne. Više je nego očito pogodovanje mafijaškim interesima umjesto poštivanja Ustava i ustavne procedure, a pravdanje izgovorom da se ima previše posla, a premalo sudaca je nevjerojatno. Sam Ustav zabranjuje takve, više razloge, a osim toga Sud ima pravo određivati prioritete, pa ni to ne želi prakticirati.

Ni Saboru nije odgovaralo da se ustanovi kako senzacionalni Zakon, u koji se polagalo tako puno lažnih nada, nije ustavan, a kamoli usklađen s direktivama EU. Uostalom, postavlja se pitanje tko će sada i na temelju čega u saborskoj proceduri tražiti izmjene Zakona koji je tako pompozno najavljivan kao spasonosan, a polučio je kontraefekte? Tko će i na temelju čega utvrditi što je bilo pogrešno, a da se ne bi ponovilo i sa izmjenama Zakona? Tko će odgovarati za nepopravljive posljedice? Odakle predlagaču uopće pada na pamet ideja da se formalnim i nestručnim zahvatima u Zakonu mogu postići željeni rezultati kada je kristalno jasno da recikliranjem dokazano neuspješnih rješenja stvari mogu biti samo gore. Povećanje kazni je proziran način punjenja državnog proračuna po zamisli financijskih neinteligenata, jer štete koje će prouzročiti državnom proračunu su na milijune puta veće od koristi. Kazne nikada nisu bile produktivne u rješavanju bilo kojeg društvenog problema, a kamoli sigurnosti prometa na cestama. Pogledajte primjer Belgije i počnite učiti na primjeru drugih. Kazne nisu i ne mogu biti ni preventiva, a još manje obrazovna i odgojna metoda. Davati mogućnost ovako nesposobnoj policiji naplate ogromnih kazni je više nego upitno. Evo Vam najnoviji dokaz koji sam ovih dana pribavio na Prekršajnom sudu u Dubrovniku. Rješenjem suda ja sam oslobođen odgovornosti od policijske prijave da sam prekršaj u prometu počinio. Sada ću sudskim putem postaviti pitanje državi kako je moguće da je na istom dijelu ceste, za potpuno jednako ponašanje i dopuštenu brzinu Prekršajni sud u Dubrovniku pravomoćno kaznio na tisuće vozača? Kako je moguće da se po istom scenariju vozači diljem Hrvatske kažnjavaju na potpuno jednak način za prekršaje koje nisu počinili? Je li moguće da će se ubuduće vozači kažnjavati još drastičnije, iako nisu krivi?

Godinama sam trpio policijski teror na cesti dokazujući prekršajnim sudovima da prekršaje nisam napravio. Godinama sam dobivao rješenja da je predmet pošao u zastaru, jer mi sudovi nisu htjeli odgovoriti da sam oslobođen odgovornosti i da prekršaj nisam počinio. Kako ne bi bili prisiljeni prekinuti zločinačku suradnju s policijom. Ovoga puta sam od Prekršajnog suda zahtjevao da po službenoj dužnosti i na temelju zakonskih obaveza pokrene kazneni postupak protiv policije i sudstva koji se bave organiziranim kriminalom. Sutkinja se našla između čekića i nakovnja, pa je izabrala kompromis- oslobađajuću presudu. Njen strah da bi zbog neovisnog i samostalnog postupanja po zakonima ove države mogla imati egzistencijalne i karijerne probleme je više nego očit.

Što je ovdje naročito zanimljivo? Činjenica da će zločinačkim manevrima sva tri vida vlasti u Hrvatskoj nastaviti provoditi kriminal i teror nad hrvatskim građanima. Ni jedna, pred Ustavnim sudom osporavanih zakonskih odredbi, se u izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama neće promijeniti! I u izmjenjenom Zakonu će ostati na snazi. Ni činjenica da MUP u posljednje četiri godine nije poštivao odredbe Zakona se neće promijeniti. Dakle, apsolutan kaos i bezakonje će se nastaviti. Posljedice će biti stravične.

Model obavljanja javnih ovlasti HAK-a je vrlo jednostavan – korupcija i kriminal! HAK je udruženje građana za pomoć vozačima na cesti. HAK nije stručna organizacija za osposobljavanje vozača, niti ispunjava zakonom propisane uvjete da bi to mogao biti. Nema kadrovske, prostorne i materijalne uvjete za obavljanje javnih ovlasti. Ministar unutarnjih poslova je u jesen 2004. godine javne ovlasti HAK-u poklonio, bez raspisivanja obaveznog javnog natječaja. Zbog neustavnog dogovora HAK-a i MUP-a, da se vozački ispiti imaju održavati samo u županijskim središtima, morala je svojom uredbom intervenirati Vlada RH i poništiti odluku ministra unutarnjih poslova koju je donio u tom smislu. Naime, HAK-u se činilo lakšim i jeftinijim osigurati dvadesetak ispitnih mjesta u Hrvatskoj, a ne na stotine. Zbog vladine intervencije, HAK je u dogovoru s MUP-om, suprotno Ustavu RH i Zakonu odustao od osiguranja ispitnih mjesta. I dalje nasilno i neovlašteno zahtjeva od autoškola da one osiguravaju besplatne uvjete za ispite, a koje HAK uredno naplaćuje od kandidata. Naravno, autoškole koje se pobune protiv takvog načina rada se redovito zatvaraju, dok podobne i poslušne autoškole mogu nastaviti raditi što god ih je volja.

Ministar unutarnjih poslova svojim arbitrarnim i nestručnim odlukama je u posljednje četiri godine zatvorio ogroman broj autoškola u Hrvatskoj, pod izlikom da ne ispunjavaju uvjete za rad ili da poslovanje nisu uskladili sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Nasilno i suprotno ustavnoj odredbi da su sloboda tržišta i poduzetništva temelji gospodarskog ustroja RH, ministar je iz djelatnosti doslovce istjerao preko tisuću stručnih djelatnika autoškola. U pravilu ljude s dugogodišnjim iskustvom. U sistemu su ostali samo podobni i spremni plaćati reket HAK-u i MUP-u. Rezultat su brojni upravni sporovi koji se vode pred Upravnim sudom RH i za koje odgovorno tvrdim da će RH morati platiti ogromnu štetu. Ja nisam tužio MUP što su mi u veljači 2005.godine bez ikakva rješenja ili obrazloženja nasilno zatvorili autoškolu, na način da su ovlastili HAK da u mojoj autoškoli ne provode javnu ovlast vozačkih ispita za moje kandidate. Međutim, ja se spremam podnijeti tužbu Evropskom sudu za ljudska prava protiv RH i zatražiti ogromno materijalno i moralno obeštećenje.Kroz moju autoškolu je prošlo oko petsto kandidata i u periodu od 9 godina ni jedan jedini u prometu nije stradao, niti moji kandidati uzrokuju prometne nesreće. Neodgovorna država koja misli da može proganjati građane samo zato što se ponašaju odgovorno i svoj posao rade najbolje na svijetu, sasvim sigurno ima dovoljno novca i imovine da svoj barbarizam obilato plati.
Pri tom imam namjeru Sudu dokazati da Hrvatska nije država, već klasična mafija.

Na temelju „stručnih“ prijedloga HAK-a, ministar unutarnjih poslova u Registar autoškola upisuje autoklubove HAK-a iako oni nisu do dana primjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama bili registrirani kao autoškole, pa prema Zakonu nemaju pravo nastavka osposobljavanja kandidata za vozače. Osim toga, Zakon izričito kaže da osposobljavanje kandidata za vozače mogu raditi autoškole. Nikako drugi subjekti! Nije li to kazneno djelo povrede ravnopravnosti u gospodarskom poslovanju? Naravno da jest, ali mafija se može vladati po svojim vlastitim zakonitostima. Zašto bi se ministar uznemiravao zbog mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja da mu je neki Pravilnik ili odluka nezakonita? U vremenu od tri godine ministar se nije očitovao na takvo mišljenje Agencije niti je sporni Pravilnik promijenio. A zašto i bi kada ima arbitrarno pravo sve oko sebe proglasiti lažljivcima? Ali pravi problem je u činjenici da MUP po Ustavu RH ne može biti nadležan za poslove obrazovanja. Iz te neustavnosti nužno proizlaze i nezakonitosti i nepoštivanje Zakona.

Od 1999. godine, kada sam odbio odobrenje za rad autoškole, bio sam izložen neviđenom pritisku i nasilju Hrvatskog autokluba. Na nevjerojatno primitivan način su me htjeli privoliti da im se pridružim ili pokorim te da prestanem raditi kvalitetno i odgovorno osposobljavanje mojih kandidata. Manirom klasičnih terorista su mi ometali obuku kandidata, uznemiravali kandidate i njihove obitelji, zloupotrebljavali javne ovlasti, neosnovano „privremeno“ zatvarali autoškolu ili izdavali zabranu rada pojedinim djelatnicima, suprotno važećim propisima. Nikada nisam mogao planirati obuku kandidata,jer su ispiti zakazivani u posljednji tren, a vrlo često u zakazano vrijeme se ispiti nisu održali. Bez ikakva obrazloženja, a kamoli argumentiranog, temeljenog na propisima. U desetak navrata me nadležno ministarstvo obrazovanja, na prijedlog HAK-a, pokušalo prekršajno prijavljivati, ali me Prekršajni sud nikada nije uspio kazniti, jer su prijave bile neosnovane. Još 2000.godine HAK me prijavio da imam 100% -tnu prolaznost kandidata na dva ispitna roka te da sam pet bivših kandidata njihova autokluba osposobio, dok to njihov autoklub nije mogao!!!

U proljeće 2001. godine sam jedva uspio natjerati Prosvjetnu inspekciju Ministarstva obrazovanja da pođe u Hrvatski autoklub u upravni i inspekcijski nadzor. Odmah su utvrdili „greške i propuste“, ali od tada više nikada nisu pristali raditi svoj posao u odnosu na HAK. Zato što su odgovorni ljudi HAK-a shvatili da imam neoborive argumente i da nije moguće govoriti o greškama i propustima kada se radi o zlonamjernim i trajnim postupcima sračunatim na bezobzirno uništenje, odlučili su se obračunati sa mnom putem te iste inspekcije. Podnosili su tako učestale i prljave prijave, da im je na kraju prosvjetni inspektor gospodin Ratko Giljević iz Ploča odbio poslušnost. Svom ministru je poslao dopis s jednim jedinim pitanjem: Ima li u Hrvatskoj ijedna druga autoškola osim ona Boža Penda?

U međuvremenu, pokrećući prekršajne postupke protiv mene, gospodin Giljević me samoinicijativno izvještavao što mi se sprema i u nekoliko navrata molio da se branim priznanjem da sam učinio greške. Nikada ga nisam poslušao, već sam Sudu priznavao namjeru i objašnjavao mojom ustavnom obavezom da brinem o dobrobiti i sigurnosti mojih kandidata, pa makar to bilo u suprotnosti s Pravilnikom ili Zakonom.

Priznanje policije od 28. prosinca 2004. godine o „izostanku upravnog, inspekcijskog i stručnog nadzora“ se odnosi na nerad i neodgovornost Ministarstva obrazovanja u odnosu na Hrvatski autoklub. To priznanje nije slučajno niti beznačajno, jer takvim nije ni spominjani izostanak. Dugogodišnji pomoćnik ministra obrazovanja za pravne i inspekcijske poslove gospodin Zlatko Ljubić je zbog korupcije s HAK-om potpuno blokirao bilo kakvo inspekcijsko postupanje ministartva prema HAK-u. Bezobzirno je opstruirao činjenice, propise i pritužbe na rad HAK-a. Skrivao je od prosvjetne inspekcije predstavke i žalbe autoškola, kandidata i stručnih djelatnika u autoškolama, a po nalozima iz HAK-a je sistematski dezinformirao institucije pravne države. Direktno je utjecao na neodgovorno ponašanje ministara i ministarstava samog kada je problem sigurnosti prometa na cestama bio u pitanju i zbog njegovih manipulacija ministarstvo se nikada nije očitovalo ni na brojne zahtjeve najviših državnih institucija. Svi ovdje priloženi zahtjevi Vlade, Sabora, Pučkog pravobranitelja, Državnog inspektorata, Predsjednika države i drugih su ostali bez odgovora. Početkom 2004. godine, kada je gospodin Zlatko Ljubić dobio otkaz u Ministarstvu, Hrvatski autoklub ga je zaposlio u svojoj pravnoj službi! Kao nagradu za dugogodišnje nezakonito i neustavno očuvanje HAK-ova monopola!

Djelatnike HAK-a je godinama rukovodio strahoviti bijes u odnosu na mene i moj način rada. Nikako se nisu mogli pomiriti s činjenicom da na svaku njihovu destrukciju imam kvalitetne odgovore i sve bolje rezultate. Zaista mi nikako nisu mogli oboriti kandidate na ispitima. Samo dvojici kandidata sam dopustio da se na provedbu njihovih ispita i ocjenu ovlaštenog ispitivača žale. Stvarno nije imalo smisla upućivati kandidate da se žale istome autoritetu koji im je povredu njihovih prava i napravio Kandidata koji se žalio na nepriznavanje točnog odgovora na ispitu iz Poznavanja propisa i pravila sigurnosti HAK je izigrao u njegovom pravu na žalbu,kako mu ne bi morali priznati da poznaje propise bolje od njihovih ovlaštenih ispitivača, a kandidatkinji koja se žalila na provedbu ispita vožnje HAK je žalbu usvojio. Pri tom je HAK priznao falsifikat svog ovlaštenog ispitivača i brojne nestručne zahvate u ispitnom listu, što nekoliko godina kasnije Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nije bilo dovoljno da prihvati kazneni progon po službenoj dužnosti. Nakon rješenja ODO, HAK za postupke njihova ovlaštenog ispitivača optužuje mene!!! Navodno nije problem što je njihov ispitivač napravio, već što sam ja prekinuo ispit i time zaštitio ostale kandidate od pobješnjelog ispitivača!

U isto vrijeme dok je HAK u suradnji s policijom nezakonito, prijetnjama i ucjenama tjerao iz radnog odnosa moje djelatnike, vrijeđao časne sestre dominikanke iz Korčule, koje su mi iznajmile poslovni prostor, prisiljavao ljude koji su mi iznajmili poslovni prostor da raskinu ugovor o najmu, prijetili ubojstvom u više navrata, fizički me napadali na ispitnim mjestima pred brojnim svjedocima, ni jedna institucija Hrvatske navodne države nije reagirala i radila svoj posao. Nitko nije ni pokušao suprostaviti se mafiji.

Nadležni su šutjeli i pravili se ludi. U stotinu slučajeva nisam dobio odgovore na moje predstavke. U stotinu slučajeva sam dobio odgovore koji to ni po čemu nisu – požurnice, na koje poslije nikada nisu došli odgovori. Nadležna ministarstva šute i tada kada ih požuruju njihov Predsjednik i podpredsjednik Vlade. Pri tom se mafija između sebe tajno dopisuje i iznalaze načine kako bi me oklevetali i onemogućili da ostvarim svoja ljudska prava i slobode. Uvredljive dopise, ali i dopise u kojima su izričita priznanja da sam ja u pravu, Vlada RH je uredno arhivirala, ali ih nije razmatrala.Takva je praksa svih državnih institucija – zatražiti mišljenje i ne reagirati. Ako se mišljenje ne dobije, stvar ide u zaborav, a ako se mišljenje dobije ide u arhivu.

Na stručnom savjetovanju autoškola u Metkoviću u veljači 2005.godine, u organizaciji HAK-a, dva uniformirana i naoružana inspektora MUP-a, su me pred bar tridest svjedoka, među kojima je bio i član Gradskog poglavarstva Korčule gospodin Svemir Vilović, divljački napali da sam kriminalac i lažov, iako apsolutno ništa nisam neprimjerenog na tom skupu napravio. Kada je došlo vrijeme da im postavim pitanje pobjesnili su, jer su znali da su mi par mjeseci ranije svojim dopisom dali priznanje da se ponašaju neustavno i nezakonito te da mi na pitanje ne mogu argumentirano odgovoriti. Osim toga, dobro su znali da sam u stručnom smislu znatno iznad njih. Na moj zahtjev najvišim državnim institucijama RH da me se zaštiti od takva progona nitko nije odgovorio. MUP je zloupotrebio svoje ovlasti i položaj da bi zaštitio svoje inspektore na način da je „informirao“ državne institucije kako sam ja incenirao incident i kako njima nije lako imati posla s očito bolesnim čovjekom.

Poslije tog incidenta HAK i MUP su se dogovorili da se u mojoj autoškoli više neće provoditi vozački ispiti. Bez rješenja. To je bio jedini način da me izbace iz sistema osposobljavanja kandidata za vozače. Ja sam se mogao praviti lud i osposobljavati kandidate, a potom ih slati u druge autoškole da polažu ispite, ali se nisam htio spustiti na nivo zlostavljača kandidata, iako su me sami kandidati molili da tako postupim. Osim toga, kandidati kojima sam dao papire da su uredno osposobljeni u mojoj autoškoli uredno su u drugim autoškolama prihvaćeni od strane HAK-a i ostvarili pravo na ispite. Formalno - pravno mi autoškola nije zatvorena, ali su se poslužili zloupotrebom javnih ovlasti. Umjesto da tako nešto MUP spriječi na temelju svojih nadležnosti, oni su to inicirali i odobrili.

Odgovorno tvrdim da sva moja saznanja i dokazi koje posjedujem ukazuju na činjenicu da su organizirani kriminalci u HAK-u i MUP-u srušili ustavni poredak RH te koristeći svoje informacije, metodom ucjene, korumpirali najviše državne dužnosnike i tako ih onemogućili da na ustavan, zakonit i moralan način obavljaju svoje dužnosti. Predsjednik države gospodin Stjepan Mesić, kao građanin, nije imao novac potreban za predsjedničku kampanju ni prvi ni drugi put. Odakle mu novac? Koliko mu je,nezakonito, poklonio HAK? Od kakvog značaja je da su mu prvi i drugi put predsjednički mandat osigurali bivši čelni ljudi HAK-a – gospodin Karamarko i gospodin Šprem?

Da li zbog činjenice da ne smije iznevjeriti očekivanja HAK-a, predsjednik države meni u pet navrata odgovara da on, povodom mojih predstavki „ne može ništa više učiniti“? Da li to uopće može biti istina?

S koliko HAK-ova krvava novca su financirane političke predizborne kampanje političkih stranaka? Koliko novca je HAK poklonio gospođi Jadranki Kosor za njenu predsjedničku kampanju?
Je li to korupcija na najvišem nivou, o kojem u svojim izvještajima stalno govori Evropska unija? Je li to razlog što moje predstavke ne dolaze do Predsjednika Vlade RH, kako mi je gospodin Sanader rekao 9. svibnja 2008.godine pred zgradom Vlade ili je razlog u tome što gospodin Sanader ne smije, po nalogu mafije, ni promisliti rješavati problem na zakonit i moralan način?

U nemogućnosti da mi odgovori na moje predstavke, ravnatelj policije gospodin Marijan Benko je izdao nalog službenicima policije da me na sve moguće načine pokušaju kriminalizirati, ne bi li me se tako riješio. Pred brojnim svjedocima doživljavam napade na javnim površinama, a policija mene prijavljuje Prekršajnom sudu radi remećenja javnog reda i mira. U policijskoj postaji Korčula doživljavam brutalne i nasilničke napade na mene, bez obzira na prisutne svjedoke. Početkom veljače 2008.godine sam se predstavkama o svemu obratio podpredsjednici Vlade gospođi Đurđi Adlešić, ali u njenom uredu tvrde da imaju jako puno posla, a da se policija u međuvremenu još nije izjasnila povodom mojih optužbi. I neće, jer ne smiju priznati da me krajem siječnja 2008. godine dežurni policijski službenik na centrali MUP-a u Zagrebu, na moju molbu da me telefonski spoji s nadležnom službom, divljački napao, vrijeđao i prijetio da će MUP protiv mene podnijeti kaznenu prijavu, jer navodno svakih petnaest minuta zovem Ministarstvo, „zajebavam ljude“ i ponašam se bolesno.Prijetio mi je audio snimkama svih mojih poziva i tvrdio kako su moji pozivi uvredljivi i kažnjivi. U Općinskom sudu u Korčuli sam smjesta zatražio i dobio sudsku zaštitu mojih ustavnih i ljudskih prava. Naravno da ne očekujem od korumpiranog sudstva bilo kakvu smislenu istragu i kazneni progon Ravnatelja policije, a još manje zaštitu mog života kao i života članova moje obitelji, ali sam i ovaj put došao do vrijednih dokaza o korupcijskoj povezanosti sudova, odvjetništva i policije.

Još 2004. godine sam se predstavkom obratio Ministarstvu pravosuđa. Kao nenadležni, predstavku su proslijedili Državnom odvjetništvu. Ono do danas nije odgovorilo. Nije odgovorilo ni na moju direktno upućenu predstavku. Početkom 2006. godine sam se ponovno obratio Državnom odvjetniku gospodinu Bajiću, ovaj put s uvredljivom tvrdnjom da znam da je gospodin korumpiran i da moju predstavku ne smije rješavati. I opet ništa. Na razgovoru u odvjetništvu u Zagrebu u proljeće 2007.godine službenik odvjetništva mi je otvoreno priznao da predmet ne smije otvoriti i da to ne misli napraviti.

Povodom brojnih prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dobio sam jednak broj rješenja kojima se odbacuju kaznene prijave protiv ovlaštenih ispitivača i djelatnika HAK-a. Odbacuju se kaznene prijave bez razmatranja činjenica i dokaza, pa čak i tada kada je počinitelj kaznenog djela isto priznao pisanom izjavom!

U ožujku 2007.godine sam poslao HAK-u, u dogovoru s glavnim tajnikom gospodinom Tomislavom Družakom, dva zahtjeva. Jedan za naknadu štete koju su mi prouzročili u periodu od 7 godina, i drugi za poslovnu suradnju između mene i HAK-a. Naime, glavni tajnik je nakon našeg razgovora u veljači 2007. godine bio oduševljen mojim prijedlogom da HAK-u u nekoliko godina pomognem smanjiti broj stradalih na cestama.

Dakako, kao nestručnu i političku osobu, njegovi „stručni“ suradnici su ga brzo ohladili od moje lude ideje. Tako nije ni odgovorio na moj prijedlog. Ali je zato poduzeo korake da me u zločinačkoj suradnji s policijom okleveta. Rezultat je lažna kaznena prijava, dogovorena s Odjelom sigurnosti cestovnog prometa MUP-a, da sam gospodinu Družaku telefonskim putem prijetio i da sam u njegov ured došao sa zahtjevom da mi on osobno isplati štetu. Općinski kazneni sud u Zagrebu je u suradnji s Općinskim državnim odvjetništvom postupak protiv mene vodio na kriminalan način. U nedostatku jednog jedinog dokaza i u obilju dokaza da se HAK bavi kriminalom i korupcijom, Sud je našao lažni i nezakoniti dokaz- djelatnike HAK-a koji su dali evidentno lažan iskaz sa zakašnjenjem više od godine dana!

Dokaz za ove tvrdnje su dali djelatnici HAK-a Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Želeći me oklevetati pred sudom, a nemajući potrebne dokaze za pravovaljanu sudsku kaznu, Hrvatski autoklub je kaznenu prijavu za kazneno djelo prijetnje, i to telefonom, „potkrijepio“ svojim dokumentima koji sa prijavljenim kaznenim djelom nemaju veze. Ti dokumenti se odnose na HAK-ov problem sa mnom i mojom autoškolom i pisani su znatno prije moje navodne prijetnje glavnom tajniku. Ustvari su ti dokumenti, pogotovo „Prijedlog mogućeg rješenja u vezi dopisa Pende Bože“ neoboriv dokaz državne urote protiv mene. Dopis o kojem je riječ je moj zahtjev Hrvatskom autoklubu, primljen u HAK-u 10. ožujka 2007.godine, da mi se plati šteta počinjena dugogodišnjim neovlaštenim i nezakonitim teroriziranjem, koje je rezultiralo i doživotnom zabranom bavljenja stručnim poslovima na osposobljavanju kandidata za vozače.

Pogledajte na koji način se HAK odlučio odgovoriti na moj zahtjev. U prvoj točki mogućeg rješenja stoji da je detaljna verzija kronologije dostavljena. Kome? Ministarstvu unutarnjih poslova. Što je MUP s tom kronologijom napravio. Ništa zakonito. Kronologiju su iskoristili da bi blatili moje ime pred državnim institucijama, vrijeđajući i omalovažavajući me i nastojeći što više to sakriti od mene, a s druge strane meni šalju zahvalnice!!! Tipično i poslovično policijski. Prljavo i blesavo.

U drugoj točki HAK „uočava elemente osobne prijetnje glavnom tajniku HAK-a...“. Prijetnje se prijavljuju MUP-u ali, zanimljivo, ne Odjelu kriminaliteta, već Odjelu za sigurnost cestovnog prometa. Stvarno čudno, pogotovo imajući na umu naglašenu bojazan kako se moj način reagiranja ne može predvidjeti. Osim toga, MUP je po službenoj dužnosti bio dužan dostavljene elemente osobne prijetnje i sumnju na moje opasno ponašanje kazneno procesuirati. Zašto to nije učinjeno?

Zato što u mom zahtjevu HAK-u tih elemenata nema, a sam zahtjev nije nikakvo kazneno djelo. Povrh toga, zahtjev sam HAK-u podnio na prijedlog samog glavnog tajnika HAK-a gospodina Tomislava Družaka, a koji mi je dao prilikom razgovora u njegovom uredu u veljači 2007.godine. Taj razgovor je trajao oko sat i po vremena, i bio je nadasve konstruktivan, a nikako prijeteći. Odakle sada ideja da se moj zahtjev tretira kao osobna prijetnja čovjeku koji mi je obećao da će temeljito i odgovorno proučiti moj zahtjev i postupiti na zakonit i moralan način cijeneći obrazloženje zahtjeva i priložene dokaze? Ovdje je vrlo važno istaknuti da je u sudskom postupku protiv mene, ali i policijskim službenicima gospodin Tomislav Družak lažno izjavljivao da sam ja od njega osobno zahtjevao novac i u razgovoru u veljači 2007. i u pisanom zahtjevu od 10. ožujka 2007.

Zašto prijetnju i ucjenu nije prijavio odmah? Prijetnju je kasnije dogovorio s MUP-om, a za ucjenu me nije do danas ni prijavio!

Nadalje, gospodu Orlovića i Zebeca iz Odjela za sigurnost cestovnog prometa MUP-a je Hrvatski autoklub korumpirao i prije nego je MUP postao nadležan za autoškole, jer je gubitak „suradnje“ s gospodinom Zlatkom Ljubićem iz Ministarstva obrazovanja trebalo nadoknaditi jednakim marionetama, putem kojih se može blokirati upravni i inspekcijski nadzor nadležnog ministarstva nad HAK-om. Kada govorim o korumpiranosti pojedinih ljudi, tada ne mislim samo na materijalnu korumpiranost. Da li su gospoda Zebec i Orlović materijalno korumpirani zaista ne znam, ali da su duhovno korumpirani je apsolutno sigurno. Radi se o poluinteligentima u stručnom i moralnom smislu, evidentno rade na štetu zakona i države i uporno štite nezakonito postupanje HAK-a, odbijajući provoditi svoje nadležnosti. Zbog njihova koruptivnog djelovanja, ministar unutarnjih poslova odbija provoditi odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama u odnosu na HAK. U odgovoru na moj zahtjev da se HAK-u, sukladno Zakonu,oduzmu javne ovlasti u djelatnosti osposobljavanja kandidata za vozače, ministar je odgovorio neutemeljeno.. Razlozi zbog kojih smatra moj zahtjev neutemeljenim su zaista čudni. Drži da HAK navodnim usklađivanjem poslovanja s odredbama Zakona ne može u poslovanju kršiti zakone i zbog toga ne može ostati bez javnih ovlasti kako to predviđa Zakon. Ova tvrdnja ministra je čudan način tumačenja zakonskih odredbi. Tvrdnja ministra je apsurdna i zato što sam ja u mom zahtjevu naglasio i dokazao da HAK nije uskladio poslovanje sa Zakonom, da ne ispunjava Zakonom predviđene uvjete da bi mogao biti stručna organizacija te da je javne ovlasti pribavio na nezakonit način, bez obaveznog javnog natječaja i da te ovlasti zloupotrebljava.

Ministar je krajnje neuvjerljiv u svojoj tvrdnji kako njegovi službenici nisu utvrdili propuste niti nepravilnosti u svom radu. Nelogično je da oni na koje se žalite sami provjeravaju svoju odgovornost, a još je gore to što se žalite na njihovu korumpiranost, nestručnost, nezakonitosti u radu i neustavan položaj ministarstva, a ministar Vam odgovara o propustima ili nepravilnostima. Tim više što u ovom slučaju propust obavljanja inspekcijskog i upravnog nadzora izaziva itekako ozbiljne i velike štete. Naravno da sam u svom zahtjevu ministru dostavio pisane dokaze o tome kako MUP radi protuzakonito i HAK-u omogućava zloupotrebu javnih ovlasti. O tim dokazima se ministar ne očituje, jer bi time prekinuo mogućnost koruptivnog, organiziranog kriminalnog djelovanja, kako svog ministarstva tako i HAK-a.

U trećoj točki se predlaže nešto nepojmljivo za civilizirano i pravno uređeno društvo : zajednički nastup prema meni. Bez mog znanja i odobrenja to može biti samo teško kazneno djelo protiv ljudskih prava i sloboda, jer zajednički nastup jednog ministarstva i paradržavne udruge nisu predviđeni Ustavom i zakonima ove nesretne i navodne države.

U točkama 4, 5, i 6 HAK bez ikakva povoda sam sebe demantira i prokazuje kao nelogična i nevjerodostojna. Može se zakazati „kratak i sadržajan“ razgovor, ali ne o sadržaju mog zahtjeva. Pa kakav bi to razgovor onda bio? O mogućnosti otvaranja autoškole? Ni HAK ni MUP nisu ovlašteni da mene prisiljavaju da otvorim autoškolu, niti sam ja to od njih ikada tražio. Konačno, HAK mi je 17. srpnja 2007. i pored uredno ispunjenih uvjeta za polaganje stručnog ispita za voditelja autoškole polaganje onemogućio, osporavajući mi sedmogodišnje radno iskustvo na stručnim poslovima u autoškoli!!!! Tim divljaštvom su me doveli u situaciju da pobjesnim i jedino što me spasilo jest činjenica da sam ja karakter koji nije sklon nasilju i počinjenju kaznenih djela. Točno je da sam telefonski vrijeđao glavnog tajnika HAK-a, ali i dalje tvrdim da je imao puku sreću što je zločin učinio meni, a ne nekom drugom. Jer mu na mom mjestu nitko ne bi oprostio.

U skladu s ovim nebulozama Općinski kazneni sud u Zagrebu je po prijavi od 17. srpnja 2007. godine protiv mene u prvostupanjskom postupku vodio sudski kazneni proces na klasičan staljinistički način. Sud nisu zanimali dokazi, činjenice, lažni iskazi svjedoka, dogovorena osuda i nezakoniti utjecaji na sud. Sud je zakazivao ročišta sve do momemta, kada je u suradnji s Općinskim državnim odvjetništvom i HAK-om pribavio „dokaz“ i lažno svjedočenje dvaju djelatnika HAK-a. Budući da su ODO i Sud cijelo vrijeme postupka bili svjesni da nemaju potreban dokaz za osuđujuću presudu, ODO je na dan izricanja prvostupanjske presude promijenio optužni prijedlog na način da su novi svjedoci mene teretili da su se naknadno sjetili da sam ja njima osobno prijetio. Štoviše, bilo ih je zbog toga izuzetno strah, ali nisu mogli odgovoriti ni Sudu ni meni zašto to odmah, u veljači i srpnju 2007.godine nisu prijavili nadležnim institucijama. Zastupati izmjenjenu optužnicu na ročište 9. svibnja 2008. ODO se nije udostojalo doći, a Sud je odbio dopustiti mi da se o izmjenjenoj optužnici očitujem. Time je grubo povrijeđeno moje ustavno pravo na pravedno suđenje. Osuđen sam za nešto što zaista nisam počinio i osuđen sam samo zato što uporno i dosljedno tražim svoja prava i slobode.

Indikativno je da na nekoliko zakazanih ročišta pozvani i navodno oštećeni svjedoci nisu došli na glavnu raspravu, te nikako nisu mogli znati kakav je tok suđenja i s kakvim problemima se bore Sud i odvjetništvo. Nalog da me proglase krivim nisu mogli izvršiti, bez zakonitih i valjanih dokaza. Zato su između ročišta u ožujku 2008. i svibnju 2008.godine vanraspravno i nezakonito kontaktirali svjedoke iz HAK-a i s njima dogovorili promjenu optužnog prijedloga i njihovih iskaza.

Kako je sudac dao garancije glavnom tajniku HAK-a gospodinu Tomislavu Družaku da neće, na moj zahtjev, postupiti po službenoj dužnosti i zakonskoj obavezi Suda te protiv istoga pokrenuti kazneni postupak po službenoj dužnosti, isti je 9.svibnja došao svjedočiti na Sud. Drugi navodni svjedok uopće nije došao, pa ga je sudac telefonski zvao i čekao da dođe.

Već sam naglasio da ovo nije predstavka kojom zahtjevam bilo što osobno,a najmanje miješanje u tok sudskih postupaka koji se vode protiv mene, ali je ovo samo jedan od primjera nedopustivo kriminalne sudske prakse, kojom se građanima čak i brutalno ugrožavaju ustavna i ljudska prava. Ne radi se o slučajnostima i greškama, već o organiziranom kriminalu između sudova, policije i odvjetništava. Postupci policije prema građanima su prešli svaku mjeru životinjskog ponašanja. Policija se ponaša na način da građane nekažnjeno zlostavlja, tuče, ubija, nezakonito hapsi, hapsi njihovu maloljetnu djecu ( pet i sedam godina starosti!!!) i nezakonito ispituju takvu djecu uz prijetnje da se za laž ide u zatvor ili da se za laž ide u pakao!!!! Sudovi po svojim saznanjima o nezakonitim postupcima policije nikada ne reagira zakonski predviđenim kaznenim progonom. Šutke se prelazi preko bezakonja! Pa je li moguće da Vi koji sjedite u mnogobrojnim nadzornim institucijama društva zaista nemate ni mrve mozga i morala da se takvom stanju suprostavite? Je li moguće da ste toliko izgubili osjećaj za mjeru što je normalno a što je bolesno? Kako mislite zaštititi vlastitu djecu od ovog bezumlja i terora? Mislite li da će Vam Evropa osigurati pristojnu budućnost? Kako mislite da će Vam sveprisutna korupcija, pljačka, nerad i bezakonje sami sebe iskorjeniti?

Korupcija u pravosuđu je dosegla nivo nevjerojatnog. Bez dvojbe su svi suci,odvjetnici i pravosudni organi više nego uvjereni kako su nedodirljivi i iznad svih zakona ove zemlje. S tim uvjerenjem, koje je očito ispravno, sebi dopuštaju ponašanje i rad nezamislive u običnoj, svakodnevnoj ljudskoj komunikaciji. Meni se sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, za vrijeme vođenja sudskog postupka, smijao da imam posla s tajnim službama. Kada sam mu odgovorio da sam mu u dokumentima spomenuo gospodina Karamarka, šefa SOE, on se nastavio smijati govoreći mi kako je i gospodin glavni tajnik HAK-a, koji me prijavio, bivši tajni agent. Nevjerojatno, sudac mi je dao na znanje da postupak vodi po nalozima tajne službe!!! Na objede i laži na moj račun, sudac mi nije dopuštao da odgovorim i da se obranim, jer navodno nema vremena ni potrebe vraćati se u prošlost!A vremena za lažne iskaze i iskonstruirane kronologije ima napretek! Sudac mi je zabranjivao postaviti određena pitanja svjedocima, ne zato što su ona zabranjena ili uvredljiva, nego zato što su svjedocima bila nemoguća za istinit odgovor. Čak me požurivao s pitanjima, kako bi svjedoci mogli poći na posao! Pa što ih je uopće pozivao?

Vozačima koji su u prometu skrivili prometne nesreće s teškim posljedicama u Hrvatskoj se ne osigurava pravedan sudski postupak. Bez obzira na zakonsku odredbu da nitko nije kriv za ono što nije učinio, sudovi bez izuzetka kažnjavaju takve vozače i u onom dijelu odgovornosti koju oni nemaju. Nitko osobno nije odgovoran zato što ga u autoškoli nisu naučili potrebnim znanjima i vještinama za sigurno upravljanje motornim vozilima. Zato što te činjenice vozači u pravilu nisu svjesni, nisu je u stanju predočiti sudu i u tom dijelu smanjiti vlastitu odgovornost. Kada sam nedavno Općinskim sudovima u Zadru i Karlovcu poslao dopise u smislu da sam pred njima spreman svjedočiti o ovim okolnostima ni jedan od sudova mi nije odgovorio. Zašto? Zato što je interes sudova da ova istina ne dospije u javnost. Suđenje vozaču Miljenku Stričku, koji je u tunelu Ledenik, u prometnoj nesreći ubio četvoro ljudi, je njegov odvjetnik uspio proglasiti tajnim. Potom je ODO Sudu predložilo tajnog svjedoka! Zašto? Zato što policiji, istražnom sucu, sudu, vlasniku teretnjaka i odvjetniku optuženog ne odgovara da dokumenti i dokazi kojima bi se optuženi mogao kvalitetno braniti, a koje sam mu ja dostavio, ne bi postali dostupni svima. Jer teško i istinito optužuju društvo.

Suđenje u Karlovcu nema zadarski tok, jer je vozač autobusa gospodin Olivari odmah priznao i prihvatio svoju krivnju, pa ga Sud vjerojatno nije htio uznemiravati mojim tričarijama i glupostima. Odrezali su mu kaznu i svi su izgleda zadovoljni. Iz javnosti poznatih činjenica, proizlazi da sudovi vode kaznene postupke protiv vozača na temelju zahtjeva medija, javnosti i rodbine stradalih, a ne činjenica i propisa. Tako je slučaj Žužić iz Velike Gorice vođen na način krvne osvete, a kazna odmjerena tako da se osuđenom ne dopusti izlazak iz zatvora do pravomoćnosti presude. Javno ponižavanje, privođenje u lisicama na rukama i nogama, kao oblik sprečavanja bijega najokorjelijih kriminalaca je u potpunosti degradiralo hrvatsko pravosuđe i hrvatske vlasti. Jednostavna istina je to da mlađi Žužić u autoškoli nije naučen vještom i sigurnom upravljanju vozilom. Posljedice njegova neznanja su i alkoholiziranost i obijest i neodgovornost u ponašanju. Uzrok same nesreće je nedvojbeno neznanje, a on za njega nije kriv!

Ne mogu da se ne osvrnem na univerzalno zločinački odnos hrvatskih vlasti i politike općenito prema svim građanima Hrvatske. Dovoljno je da se netko rodi ovdje i da mu se život pretvori u crnu kroniku. Slobodno može zaboraviti da će uživati ljudska prava i slobode, dosegnuti maksimum svojih potencijala i živjeti životom dostojnim čovjeka. Ne zato što je rođen nesposoban ili s manjkom mogućnosti. Ne zato. Baš obrnuto. Zato što je rođen s ogromnim potencijalima, ono što se zove sistemom će sve poduzeti da te potencijale i mogućnosti ukalupi u što siromašniji duh i način razmišljanja. A opravdanje će tražiti u nezamislivo jadnim izgovorima. Kako nismo društvo visokog standarda i razvoja. Naravno, na ovako primitivan način nikada nećemo ni biti.

Sistem odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj je tragično poguban i za građane i za opstanak Hrvatske. Djeca i omladina se ničemu vrijednom ne uče, posebno ne duhovnim vrijednostima. Umjesto smislenog i sadržajnog rada sistem mladima nudi apsolutnu besperpektivnost, beznađe i očaj. Posljedice su zaista tragične i ostavljaju neizbrisiv trag na psihi svih mladih. Samoubojstva, droga, alkohol, nasilje i kriminal su tragične posljedice neodgovornosti i nestručnosti obrazovnog sistema.Mlade se neljudski terorizira ocjenama, mehaničkim učenjem napamet, bez razumijevanja te znanjem koje je potpuno neupotrebljivo u današnjem globaliziranom svijetu. Uči se podobnost, poslušnost i nemoral svake vrste. Mladi itekako dobro osjećaju da nešto nije u redu, ali po prirodi stvari ne mogu i ne znaju se suprostaviti. Kada još ostanu bez razumijevanja i podrške obitelji, što je najčešći slučaj, katastrofa je neminovna. Svakodnevno smo svjedoci kako se ljudi žale da je sve poludjelo – ljudi i priroda. Da li je to zaista tako? Naravno da nije. Sve je isto kao što je uvijek i bilo, ali izgleda da nitko ne želi priznati i uvidjeti da se osobno ne ponaša u skladu s prirodnim zakonima. Jer ih ljudi niti poznavaju niti koriste u životu. Što rezultira apsolutnim nerazumijevanjem života, vrijednosti, prioriteta, sebe i drugih. Odatle do životinjskog ponašanja se ispriječio samo slučaj.

Prije četiri godine sam ministru obrazovanja,gospodinu Primorcu, poslao priloženo pismo, na koje mi nije odgovorio. Mogao je tada isčitati što će mu se na kraju dogoditi bude li provodio besmislene i formalne reforme obrazovanja. Današnji prosvjedi srednjoškolaca su samo uvod u kaos koji slijedi kada počnu prosvjedi osnovnoškolaca, roditelja, studenata te kada svi zajedno shvate u kojoj mjeri su prevareni. Toliko je napora i novca utrošeno na još jednu reformu školstva da je to već postalo suludo. Vrlo je predvidljivo da će se zbog straha od protesta još jednom odustati od reforme. Što ne znači da će se pristupiti jedinom spasonosnom rješenju – promjeni svih odnosa u školstvu. Strah od promjene odnosa u školstvu je noćna mora prosvjetnih vlasti, jer bi s tom promjenom bili ugroženi njihovi lažni autoriteti, pokazala se posvemašnja nesposobnost i nestručnost te izgubila apsolutna kontrola svega i svačega.

Državna matura, izvanjsko mjerenje znanja i slične floskule su čini se neizlječive zablude obrazovnog sistema. Standardiziranim testovima i ispitima uopće nije moguće mjeriti vrijednosti usvojene u obrazovnom procesu. To su samo nekritički usvojeni oblici zastarjelih obrazovnih sistema od prije par stotina godina. Koje se može lako i masovno primjenjivati, a da nitko ne razmišlja o tome koja je svrha i kakve posljedice proizvodi. Uostalom, ove tvrdnje svatko može provjeriti na primjeru američkog stručnjaka Deminga,koji je poslije Drugog svjetskog rata stvorio Japan, kao najjaču gospodarsku silu svijeta. Najveći problem u sistemu obrazovanja vozača stvaraju upravo vozački ispiti. Njihova nestručna i primitivna provedba je najveći uzročnik prometnih nesreća.

Korijen strašnog porasta nasilja i kriminala je u samoj državnoj vlasti. Licemjerna državotvorna logika se pretvorila u totalitarizam, a društvenu stvarnost oblikuju kriminalni centri moći u izvršnoj vlasti. Neustavnim uzurpacijama, izvršna vlast je zakonodavnu i sudsku stavila u svoju službu, umjesto da bude obrnuto. Istovremeno, izvršna vlast je u službi najtežih oblika kriminala. Radi se o otvorenom promoviranju bezakonja i nasilja. U Hrvatskoj je kriminal legalna i legitimna društvena djelatnost i što je većih razmjera to je sigurniji da neće doći pod udar pravosuđa.

Kako za kriminalne aktivnosti nisu potrebni ni edukacija ni natprosječna inteligencija, već malo logike, poslušnosti, podobnosti i beskarakternosti, to se izvršna vlast u Hrvatskoj silno trudi, putem obrazovnog sustava, ali i putem bezbrojnih promašenih „politika“, stvoriti „kvalitetan“ kriminalni podmladak. Primitivan strah i otvorena odbojnost izvršne vlasti prema znanju i etici karaktera učinili su od Hrvatske ustajalu baruštinu, a od ogromnog broja građana materijalne i duhovne invalide. Znam da su moje ocjene za Vas uvredljive, ali i to govori koliko su u nas politički akteri izgubili kompas i kontakt s društvenim životom.

Vidite, za objašnjenje negative nikada nema dovoljno slikovitih riječi i argumenata. Sve iznijeto je samo djelić onoga što sam iskustvom i radom spoznao. S obzirom da sam se puno puta uvjerio da nema malih stvari,jer obično upravo takve stvari upravljaju našim životima, mislim da Vam nisam gotovo ništa ni rekao. Koliko god je Vama izrečeno bilo suvišno i dosadno. Zato sam na kraju ostavio malo pozitivnog razmišljanja.

Odgovorno tvrdim da Hrvatska za dvije godine može postići da na našim cestama nema poginulih sudionika u prometu. Znam da me ova tvrdnja i u stručnim krugovima diskvalificira kao luđaka, ali Vas molim da provjerite da li Šveđani i Švicarci provode programe sigurnosti u cestovnom prometu pod nazivom „Vizija Nula“, da li ta nula podrazumijeva samo poginule ili i teško ozlijeđene te da li oni tu nulu znaju postići, bez obzira na ogromne napore i materijalna ulaganja. Jesu li oni ludi? Poslije provjere slobodno me možete etiketirati kako god hoćete, jer meni to ni najmanje ne smeta. Za razliku od Vas, ja vjerujem u ostvarivost moje tvrdnje, što bi značilo nevjerojatnu uštedu novca, ljudskih života i zdravlja građana. Nažalost, znajući kome nudim ovu besplatnu uslugu apsolutno sam siguran da neću dobiti priliku da ideju ostvarim u praksi. Osim toga, nikada nisam bio politički opredijeljen i hrvatski sam branitelj. Previše je to kontraindikacija za suradnju s jednom takvom budalom, zar ne?

Gospodine Ostojiću, priložene dokumente, a i ovo dodatno objašnjenje moje predstavke, Vam šaljem na Vašu molbu, kako bi se o mojoj predstavci mogli očitovati. Molim Vas da me poštedite odgovora prepunog fraza, izgovora, pojašnjenja kako su stvari sistemski postavljene, tko je za što nadležan a tko je odgovoran ili bi trebao biti.Ova predstavka nije zahtjev za ponovno odlučivanje. Smisao priloženih dokumenata je stjecanje uvida u organiziranu šutnju administracije, koja nije ni slučajna ni zanemariva. Molim Vas da mi odgovorite što je Odbor kojem ste na čelu spreman napraviti da bi se nacionalna sigurnost povećala , a kriminal u unutarnjoj politici smanjio. U kojim rokovima i s kakvim rezultatima. Unaprijed Vam najavljujem da odgovor kako Odbor moje tvrdnje drži neutemeljenima neću priznati kao valjan. Prvi srpnja 2008. godine ovu predstavku, u neizmjenjenom obliku i sa svim prilozima koje sam poslao Vama, postaviti ću na Internetu i poslati Evropskoj delegaciji u Zagrebu, s dodatkom jednog pitanja Evropskoj uniji. Poslije toga ću svaki dan hrvatskim i evropskim vlastima javno postavljati po jedno pitanje. Uporno ću vršiti pritisak i tražiti argumentirane odgovore. Sasvim sam siguran da se više neće moći dogoditi da u Saboru predam pedesetak otvorenih pisama zastupnicima i saborskim odborima,uključujući i Predsjednika Sabora i da ne dobijem ni jedan odgovor. Bilo je to u lipnju 2007. godine.

Zahvaljujem se na Vašoj molbi. S poštovanjem,

Božo Pendo

Korčula 26 svibnja 2008.

Prilozi: 55 dokumenata

Na znanje : Predsjedniku Vlade RH Ivu Sanaderu
Predsjedniku Ustavnog suda RH Željku Potočnjaku

Kako sam znao da mi nitko od ove sramotne trojke neće odgovoriti? Odgovor je u slijedećem "odgovoru".

http://img519.imageshack.us/my.php?image=doc2uk9.jpg

U čemu je štos? U tome što mi na moj zahtjev Đurđi Adlešić, sasvim usput i neovlašteno odgovara ministar na čije nezakonito i neustavno ponašanje sam se i žalio potpredsjednici Vlade. Dakako, ona na tri predstavke nije odgovorila.

Drugo, bivši ministar laprda o Hrvatskom autoklubu, ali ne odgovara na moj zahtjev, utemeljen na odredbi članka 213. stavak 2. bivšeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prema kojem MUP MORA ODUZETI JAVNE OVLASTI, kada se radi o obavljanju javnih ovlasti suprotno Zakonu. O nezakonitom poslovanju HAK-a sam ministru, između ostalih dokumenata, priložio i dva dokumenta iz njegova ministarstva, u kojima se priznaje da je HAK "direktno odgovoran za stanje sigurnosti prometa na cestama": čak je i napisano zašto je direktno odgovoran.

Da bi stvari bile još tragičnije, kao da nisu dovoljno, bivši ministar laže kada tvrdi da je HAK uskladio poslovanje s Zakonom iz 2004. godine, jer to HAK nikada nije učinio. HAK ni danas nema prostorne, materijalne i kadrovske pretpostavke za obavljanje javnih ovlasti.

Tako stvari funkcioniraju u banana državama. Pišeš o Pipinu Malom, a oni odgovaraju o Karlu Velikom. Ako previše pitaš, pošalju ti plaćenog ubojicu.

Komentari

Ako previše pitaš,

Ako previše pitaš, pošalju ti plaćenog ubojicu.

ili željeznu šipku...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. u povodu ratovanja daleko oko nas od aluzija komentara 0
  2. Dezinfekcija i čišćenje za laži poraženih i frustriranih od ppetra komentara 13
  3. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 9
  4. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 18
  5. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 14
  6. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 15
  7. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 64
  8. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 15
  9. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  10. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  11. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  12. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  13. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  14. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  15. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  16. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7
  17. Pet socijalističkih mitova od Tko je John Galt komentara 53
  18. Politika NE normalno prestvara u normalno (osvježeno) od aluzija komentara 0
  19. "Bezukus" - zadnja faza postmoderne od lunoprof komentara 111
  20. Stranputice liberalnog tržišta i demokracije - Ima li izlaza? od bet komentara 58
  21. Zakoni, zakoni jeftino dam samo da prodam. od bosancero komentara 1
  22. Matematika 101 od Tko je John Galt komentara 24
  23. I poslije dr. Dejana Jovića, dr. Dejan Jović od vkrsnik komentara 17
  24. EBOLA! Iako je Hrvatska u Europi, Europa nije u njoj! od ppetra komentara 239
  25. Bajka o dampingu od katkapital komentara 32

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Argus
  • bosancero
  • indian
  • janus
  • lignja
  • Mirtaflora
  • Mucke
  • ppetra
  • vladimirar
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 10
  • Gostiju: 28

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko