Tagovi

Svetost Domovinskog rata i neuspješno obredno istjerivanje Kletog

Stalno se spominje Domovinski rat kao "svetinja". Mnogi ljudi to tako doživljavaju, iako, ako ih pitate, vjerojatno će reći da su protiv rata kao takvog. (Google za "Domovinski rat svetinja" daje 26.800 rezultata.)

Simboli Domovinskog rata (izložba 2013)Ali ipak, ne slavi se naprosto uspješan otpor ili pobjeda, nego sam rat kao takav; kao događaj, koji se uzdiže u mitologiju. Kao mitski događaj u prošlosti, "na početku vremena", događaj koji nas je stvorio. To je osnova svake kolektivne mitologije (plemenske, narodne, nacionalne, religijske, političke...).

Ovih dana čitam, ponovo i sada vrlo pažljivo, knjigu francuskog filozofa Renéa Girarda "Nasilje i sveto". Ranije se nisam mogao u taj misaoni svijet uživjeti; sad možda imam više znanja da ga shvatim. Mislim da tu ima važnih teza koje su primjenljive u analizi naše situacije. Mada mi još fale precizne formulacije nekih međustupnjeva. Nabacujem par teza, nadovezujući se na Girarda, ali ima tu i drugih utjecaja i mojih osobnih uvida u nasilje i sveto (i u suprotnost - kleto).

Rat kao temelj države?

"Domovinski rat je temelj Republike Hrvatske". Ako to razmatrate sa stajališta fakata, ne zvuči logično. Da ne idemo dalje u prošlost, temelj današnje samostalne RH jest odluka Sabora od 25. lipnja 1991.. Nakon toga je trebalo ratovati da se ta odluka realizira - ali taj rat (na razini faktičnoga) nije temelj. Da su JNA i Srbija mirno prihvatili tu odluku, Republika Hrvatska bi bila neutemeljena?

Kad se u beskonačnost apelira na "obranu Istine o Domovinskom ratu", onda pojam istine dolazi s velikim "I". Obraniti treba mitsku Istinu, a ne puno pojedinačnih činjeničnih istina. Mitska Istina je jedna jedina, ona je temelj Identiteta, jednaka je sama sebi i ne podnosi nikakve diferencijacije. Otuda npr. teza, da se u obrambenom ratu ne može počiniti ratni zločin. Ona ne stoji u dimenziji pravnog fakticiteta (prema međunarodnom pravu, ali i prema pravu same RH), ali stoji u mitskoj dimenziji i mitotvoračkom diskursu.

Kako se to biva "za Domovinski rat"?

U okviru toga diskursa, neki dan je aktualna predsjednica Republike Hrvatske izjavila: »Strašno je da se danas pokušava proizvesti podjela na antifašiste i one koji su za Domovinski rat. To je potpuno umjetna podjela.«

Deklaracija o Domovinskom ratuIma puno zanimljivih formulacija u dve rečenice, koje uključuju Simbole. Npr. pojam "umjetnog". Pa upotreba neodređenog "se", čime se izbjegava nezgodno pitanje o tome tko to pokušava (je li samo jedan?). Pa onda također: da li se samo pokušava, ili i uspijeva? Pa ono "danas": to pokušavanje je počelo... kada? Prije par dana?

Jedna se pak moja fb prijateljica upitala: »kak se tocno biva za Domovinski rat? To je ono kad prizeljkujes da domovina bude u ratu? Ili da krene u rat?«

Predsjednica je u opoziciju (za koju tvrdi da je "umjetna") stavila s jedne strane "antifašiste", tj. jednu od strana u Drugom svjetskom ratu, a s druge - "Domovinski rat". Logično konzekventno bilo bi reći "Drugi svjetski rat i Domovinski rat", ili pak "antifašisti (ili, da budemo precizni za naš slučaj: partizani) i branitelji". Ali riječ je o mitosu, ne o logosu.

Ne biva se za rat kao određeno faktičko zbivanje, nego za Domovinski Rat kao Istinu. Time se, po tom mitskom utemeljenju zajednice, biva u Istini. (A ta Istina, ne podnoseći diferencijacije, isključuje komunizam. Zato se u diskursu, kojem pripada i ova predsjedničina naracija, neminovno preskače preko povijesnoga fakta, da je antifašističku borbu u Hrvatskoj gotovo stopostotno vodila Komunistička partija. Tu se, pokušavajući rastočiti konkurentski mitotvorački diskurs, poziva na fakticitet, da nisu svi borci i borkinje NOVJ bili komunisti. Nisu, naravno, ali vrlo mnogi su tijekom rata ili nepsoredno nakon njega postali članovi i članice KPH i KPJ, i prihvatili to kao priznanje i dostignuće. Tu se presjecaju narativne linije, oko čega se u beskonačnost ponovo spotičemo. Podjela je možda umjetna, ali je stvarna.)

Jednodušno nasilje obrednog žrtvovanja

Svaka zajednica, kaže Girard, mora imati žrtvene obrede, u kojima svi jednodušno iskaljuju nasilnost na nekom "griješnom jarcu" i tako "isprazne" potrebu za nasiljem, koja inače može razoriti zajednicu. To je katarzični događaj, koji se mora periodički ponavljati, kao što se na parnom kotlu povremeno otvara ispušni ventil za snižavanje tlaka. Ako katarza ne uspije , nasilnost ostaje prisutna, stalno prijeteći eskalacijom pa i eksplozijom. Može se onda pokušavati stalnim ponavljanjem obreda, koji ugušuju svakodnevlje.

Ne mora biti stvarno nasilje, nego simbolsko; sjećanje i obnova sjećanja na neki utemeljujući nasilni čin, kojim je iz zajednice istjeran grijeh. Ne "simbolično" nego "simbolsko": odnosi se na Simbole, koji nas fundamentalno određuju - npr. amblemi kao križ, zvijezda, šahovnica, trobojka isl.. Sjećanje na nasilje iz prošlosti, npr. juriš na Bastilju (faktički minoran događaj, ali simbolski moćan). "Nije dostatno reći da živimo u svijetu simbola - svijet simbola živi u nama".

Kad nema takvog koncenzusnog obreda, zajednica zapada u žrtvenu krizu. Traga (se) za svojim Simbolima i negiraju konkurentski. To je borba za diskurzivnu hegemoniju. U Hrvatskoj, ona je u tijeku posljednjih četvrt stoljeća, i nema naznaka da smo se približili razriješenju.

Uz "Domovinski rat" vezani su brojni simboli, ali i sama ta sintagma je simbol. Ima međutim problema u percepciji i razumijevanju, npr,, kako je rekao Josip Faričić, prorektor Sveučilišta u Zadru, kad ga »neprikladno korištenje izvan konteksta (...) semantički izobličuje«. Taj kon-tekst pak stvara se uvelike zahvaljujući, kako je rekao na istom skupu Željko Heimer, predsjednik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva, »svojevrsnom zakonu asocijacije, pri čemu se simboli povezuju s emocionalno jakim događajima, koje članovi društva povezuju s ponosom, radosti i ushitom, ali i drugim snažnim emocijama kao što su patnja, bol i sućut«. Taj kontekst se zato bne može naprosto logički rasčlanjivati - on je mitološki i vezan za obrede.

Borba za mitski Jasenovac

"Jasenovac" se javlja u prostoru mita kao višestruki Simbol, oko kojeg se vodi borba za diskurzivnu hegemoniju.

Mene je npr. stalno zbunjivalo da srpski bojovnici, s kojima sam godinama vojevao po Svemrežju, 99% govore samo o logoru Jasenovac, iako je zapravo izvan njega pobijeno znatno više Srba u doba tzv. NDH. Jasenovac je Simbol, a to je važnije od stvarno pobijenih.

A s druge strane, opsesija tezom da je logor radio sve do 1951.. Ne osniva se ni na čemu, kad se radi o fakticitetu (pogrešno se tumače neka svjedočenja da su ratni zarobljenici radili na raščišćavanju ruševina). Nova vlast je 1945. poubijala sto tisuća ili više zarobljenika i političkiih protivnika (računajući sve u Jugoslaviji), ali ne u Jasenovcu.

To je borba za vlast nad Simbolom: i opet, stvarne žrtve same po sebi zapravo nisu važne.

Mit i obred, sveto i kleto

Uspješna zajednica održava povremene simbolske obrede u kojima manifestira svoju povezanost sa Svetim. A među najvažnije takve obrede spada ponavljanje simbolskog nasilja, kojim se jednodušno istjeruje griješni jarac iz zajednice i tako obnavlja zajednička "jedna duša".

Vidi o tome Uzorna filozofija, poglavlje 12. »Obred fiksira realnost mita u stvarnosti. Ovdje i sada, svijet postaje svet. (...) Smisao obreda je u njemu samome: povezivanje sa svetim, suzbijanje kletog. (...) Mit bez obreda sveo bi se na bajku: neučinkovit kao libreto bez glazbe. (...) Mit i obred oduševljavaju i oduševljuju: duša se širi na grupu, zajednicu, svijet. Prazne napetost, suzbijaju nemir i tjeskobu. (...) Zanos za vrijeme obreda postaje trajni stav, koji upravlja životima ljudi.«

Zajednica je u problemima, kad iz bilo kojeg razloga ne može ostvariti jednodušje u dimenziji mitsko-obredne sinteze. (Ovdje međutim i Girard i ja u UF govorimo tek o "prirodnoj religiji". Girard, kao katolički vjernik, pridaje bitan značaj obratu, kojeg donosi Kristova žrtva na križu - proklamacija da je žrtva zapravo nevina - na mjesto "griješnog jarca" dolazi "jaganjac Božji". Iako sam ateist, mislim da je taj uvid bitan za zarumijevanje specifičnosti kršćanske religije. Očito međutim, nakon 2000 godina, ideja još ne funkcionira, te kršćanske zajednice ovise i danas o obredima jednodušnog nasilja. U hrvatskom slučaju, možemo uočiti snažno paganstvo u nastupima visokog katoličkog klera: u svojim najvažnijim - simbolskim - govorima, puno više spominju naciju nego Krista. Kod Srba je slično.)

Borba oko ćirilice kao simbola u Vukovaru

Šator iz Savske u VukovaruPrimjer borbe oko Simbola u Vukovaru. Već godinama, puno strasti i činovi nasilja oko par tabli s natpisom (i) na ćirilici.

Ono što privlači pažnju: sve ove godine nema iole značajnih vijesti da je došlo do fizičkog nasilja između tamošnjih Srba i Hrvata. Ništa slično npr. Sjevernoj Irskoj.

To je čudna situacija. Prošlo je skoro 20 godina od ponovne integracije tog područja u RH, cijela jedna nova generacija je odrasla, ljudi žive, Srbi i Hrvati... pa, jedni kraj drugih, i kako izgleda, nema su-života ali su u svakodnenvoj praksi izgleda dovoljno tolerantni, podnose se.

Čirilica je simbol srpstva, koje u mitskoj dimenziji ugrožava hrvatstvo. To se doživljava kao ugroza, a ne Srbi kao obični tjelesni ljudi. Za mitsku je dimenziju posve nevažan povijesni fakt, da je ćirilica također i hrvatsko pismo.

U mentalnoj ekonomiji borbe oko Simbola, čini mi se da je jedan važan čimbenik i to, da su za ljude u istočnoj Slavoniji te ploče simbol otuđene vlasti Zagreba, a ne samo Srba odnosno srpstva.

Tako gledano, možemo čak pomisliti da je, i razini faktičnoga, dobro da se iskaljuju na par tabli. Table, među inim, ne uzvraćaju, pa ne prijeti opasnost eskalacije.

Pa bi ih možda trebalo i dalje postavljati i ne živcirati se kad ju razbiju, makak i jednom tjedno - sitan trošak za održanje mira. Kao u nekim japanskim poduzećima, gdje postoji prostorija u kojoj možete povremeno bezpol palicom premlatiti lutku s likom vašeg šefa.

Rascjepljena nacija

Kao kolektiv, kao nacija (kolektiv koji nije "pri-rođen", postoji u mislima, u ideji - "imagined community") Hrvati su neuspješni. Nacija je rascjepljena, ne uspijeva integrirati razne elemente svojeg doživljaja svijeta i sebe samih.

Nismo jedini; rascjep uistinu uvijek bar latentno postoji u svakoj naciji. Kaos uvijek prijeti redu. Ipak, uspješnije nacije uspijevaju i s time opstojati i napredovati. (Ali tu dolazim do točke, spomenute gore, gdje mi počinju nedostajati pojmovi kojim bih artikulirao intuitivni uvid.)

Hrvatska pati od sistemskih blokada i mentalne paralize. Puki pozivi na "nacionalno jedinstvo" očito nisu dovoljni. A pozivi na jedinstvo uvijek uključuju poziv na stalnu budnost i borbu protiv onih koji jedinstvo ugrožavaju; to je "kvaka 22", preokretanje u suprotnost.

Kad nema djelotvornih obreda jednodušnog simbolskog nasilja, apelira se da istjerivanje žrtvenih jaraca bude permanentna aktivnost. Isto kao u komunistističkoj Hrvatskoj, sa stalnim kampanjama protiv tehnomenadžera, nacionalista, anarholiberala, dekadentnih utjecaja sa Zapada idr.. Nacija je ostala rascjepljena, kao što je i bila, iako je izašla iz jugoslavenske zajednice. (Možda imamo - ovdje aludiram na Lacana - probleme s "Imenom Oca", praznim mjestom koje treba popuniti, zato jer Otac nije bio na vrijeme umro.)

Izvorno objavljeno na blogu "Mudroljublje"

Komentari

Potpuno nevezano za temu:

Dolje u diskusiji sam spomenuo Aurelija Augustina. To me potaklo da pogledam svoje bilješke o njegovim "Ispovijedima" iz 2005.. Malo sam sredio, te stavio na Svemrežje, na sajt Academia.edu na kojem su neki moji radovi i skice. Ako nekoga slučajno zanima (nemojte se zamarati ako nemate afiniteta za takve teme):

Aurelije Augustin (Sveti Augustin): Ispovijesti (Biljeske uz knjigu)

Tko je glasao

Novi prilozi krivovjerju

Jučerašnja afera s novom političkom filipikom visokog klerika pokazuje aktualnost ovih razmatranja, zasnovanih na, naizgled, apstraktno teorijskim postavkama jednog katoličkog filozofa. Napisao sam da »U hrvatskom slučaju, možemo uočiti snažno paganstvo u nastupima visokog katoličkog klera: u svojim najvažnijim – simbolskim – govorima, puno više spominju naciju nego Krista. Kod Srba je slično.«

Luka Prcela : Samo sam propovijedao evanđelje

Čovjek, prior samostana, na neki način zaslužuje priznanje, jer je u svojoj blasfemiji, pljuvanju na Kristovu poruku, posve otvoren. Njegovo stado dobro prima njegove političke poruke i njemu je to važno, a predsjednica države, provincijal njegovog reda i drugi nezadovoljnici su "lijevo orijentirani i ne vide dalje dva prsta od nosa".

Pa vidimo, priore. vidimo da su to dva prsta, Krist i Nacija, i vidimo koji je vama jedini važan. :-(

Tko je glasao

Klerik tipa popa Grubišića: radi što nam šteti!

U Splitu ima previše klerika tipa popa Grubišića- koji odrađuju po notama Crvene Crkve!

Tko je glasao

Ti nisi najbolje zdravušan

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

pa kaže viktor

Rat koji se vodi, prvo u Hrvatskoj, a potom u Bosni, vodi u stvari predsednik Srbije uz pomoć bandi koje su nastale raspadom Jugoslavije. Ratni zločini u užem smislu, kao što su masakri, raseljavanja stanovništva, bombardovanja gradova, ubistva civila, genocid nad Muslimanima, samo su posledica tog osnovnog zločina, zločina protiv mira.

Srbija je postala nezavisna i suverena država po svom ustavu donesenom 28. rujna 1990., godinu dana prije proglašenja neovisnosti Slovenije i Hrvatske. Njime se ona praktički izuzima iz pravnog sistema SFRJ, proglašava potpunu autonomiju u političko-administrativnom, vojno-sigurnosnom i financijskom smislu, uključujući vlastitu carinsku politiku, te si uzima za pravo – prema klauzuli poznatoj kao si volam – da poštuje savezne zakone samo onda kada joj je to u interesu. Ova činjenica zamagljivana je Miloševićevom propagandom, prema kojoj je uzrok rata bio borba protiv hrvatskog separatizma. Ta činjenica je zamagljivana iz straha od strane intervencije, pa je Milošević tobože čuvao teritorijalni integritet SFRJ, a nije vršio agresiju na tuđu teritoriju.

Smisao podvale, odnosno ustavne konstatacije kako je Srbija i dalje „u sastavu SFRJ“, bio je u tome da se utaji vlastiti separatizam, da se Srbija pred međunarodnom javnošću krije iza imena Jugoslavije dok tobože štiti njenu teritorijalnu cjelovitost od separatističkih namjera drugih i na taj način zamaskira stvarne motive započinjanja rata. Milošević je želio silom, bez ikakvih pravnih osnova, zadržati prava koja je Srbija imala u Jugoslaviji dok nije iz nje istupila. To je prije svega značilo sudjelovati u radu Predsjedništva SFRJ i dirigirati njegovim odlukama uz pomoć svojih satelita – marionetskih političkih garnitura iz Vojvodine, Crne Gore i sa Kosova – preko toga uspostaviti čvrstu kontrolu nad JNA, a također i polagati pravo na dio savezne blagajne: tako je Srbija 28. prosinca 1990. upala u monetarni sistem SFRJ – u monetarni sistem druge zemlje – i svojevoljno se „zadužila“ iz njene primarne emisije sumom od 1,4 milijarde dolara.

rat je započet i vođen zato da bi Slobodan Milošević, nakon političkog poraza u okviru jednopartijski ustrojene Jugoslavije, po svaku cijenu zadržao svoju vlast. Sinopsis je izgledao ovako:

Jugoslavija se dakle raspada donošenjem separatističkog ustava Srbije 28. rujna 1990. i od tada realno ne postoji; Milošević zaključuje da će moć uspjeti zadržati jedino ako pod svojim nadzorom ima JNA, indoktriniranu „zaštitom Jugoslavije“ i vjernošću Titu; da bi to postigao mora uzurpirati rad i odluke Predsjedništva SFRJ koje je i vrhovni zapovjednik vojske; da bi mu to pošlo za rukom treba se riješiti jednoga „glasa“, jedne republike, pa gura Slovence iz savezne države, što ovi sa sebičnim olakšanjem prihvaćaju;

Milošević zna da će Hrvati poletjeti za njima, no on sada dirigira igrom preko zavjereničke klike u vaninstitucionalnom „krnjem Predsjedništvu“ države koja faktično ne postoji, a time i upravlja „saveznom“ vojnom silom, četvrtom po snazi u Europi, kojoj se nudi kao alternativni Tito; izdvajanje Hrvatske iz Jugoslavije povod je da se krene u oružanu obranu „ugrožene srpske manjine“, s parolom da „svi Srbi moraju živjeti u istoj državi“; utvrđuju se granice unutar kojih se neće ratovati i koje će obilježiti teritorij nove srpske države; JNA se transformira u vojsku „onih koji žele ostati u Jugoslaviji“, mijenja svoj etnički sastav i postaje srpska vojska, potpomognuta paravojnim skupinama koje mobilizira i šalje na frontu srbijanski politički vrh; započinje rat koji se razbuktava u svojoj punoj raskoši, pa u sljedećoj fazi zadobiva i svojstva građanskoga rata…

luka

Tko je glasao

...samo treba biti

...samo treba biti preciznije,
ovo je dio pravne analize Srđe Popovića otprije nekih više od desetljeća
...a koju vjerojatno Ivančić tek citira.
Uostalom, vidi se prostim okom,
Srđa Popović je drugi, viši, kalibar mislioca,

Tko je glasao

gdje je počeo nered

indiane

jest, to je analiza srđe popovića,
zanimljiva jer jugoslavenski orijentiranima kao što je viktor služi kao osnova, temelje za kritiku 90-ih
zanimljivo je pratiti gdje dolazi do otklona od građanskog
u točci kršenja ustava

drugim riječima
koja je razlika između poštovatelja jugoslavije i poštovatelja skandinavije
jugoslavija kao mogućnost, kao prostor koji čine narodi koji se razumiju bez prevoditelja i prema kojem su dijelom okrenuti njima bliski susjedi
ima solidan geografski, kulturni, povijesni temelj kao skandinavija
ali nema ni približno snažno priznati identitet

jer je svojaju nasljednici terorista, totalitarista
jer je sva demokratska jugoslavija ugurana u nedemokratsku strategiju jedan čovjek, jedan glas

skandinavizacija jugoslavenskog prostora se već dogodila
agresijom i obranom

ono što nedostaje je rasprava o tome gdje je počeo nered

luka

Tko je glasao

ono što nedostaje je rasprava

ono što nedostaje je rasprava o tome gdje je počeo nered...mislim da uopće ne nedostaje rasprave gdje je počeo nered, upravo suprotno,
Rasprave u sveopćem eteru je i previše, i kontraproduktivna je.
Rasprave nedostaje, istina, među povjesničarima po pozivu, profesionalne rasprave, one bazirane na činjenicama i dokumentima koji se logično i vremenski nastavljaju jedni na druge
...rasprave kvalificiranih ljudi odavdje i odandje, i južno i sjeverno...
...ne onih politologa, sociologa, inteligenata opće prakse, polupismenih kolumnista, etnobiznismena i novokomponiranih boraca za bolju prošlost i socijalnu i svaku drugu pravdu.
Vidim da su se i cajke uključile u opći pičvajz. Super.
To što je bilo je povijest. Vrijeme je da se njome bave povjesničari.

Tko je glasao

To što je bilo je povijest. Vrijeme je da se njome bave povjesni

To što je bilo je povijest. Vrijeme je da se njome bave povjesničari.

Točno!!!

No kako da se povjesničari bave poviješću ako je propisano da je povijest takva i takva i da se od toga ne odstupa bez obzira na sve dokaze svijeta, kako onda raspravljati, o čemu?

Mislim jasno je da nisu svi isti, da postoje povjesničari i "povjesničari", da će jedni bez obzira inkriminira li to njihovu naciju, narod ili nazor, prihvatiti povijest onakvu kakva se donekle može dokazati, za razliku od "povjesničara" kojima nitko, čitav svijet, ali baš nitko ne može promijeniti niti jedan zarez u mišljenju koje im je propisao neki drug sa četverogodišnjim kursom.

I opet dolazimo do toga da argumentirane rsprave nema jer nazadne sile tame (a koje bi druge bile) ne žele prihvatiti niti jedan argument nego samo tupe propisano.

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

...ja ipak vjerujem da se u

...ja ipak vjerujem da se u društvu iste struke, s otprilike istim tehnikama naučeni ljudi ipak teže jedan drugome prodavati muda pod bubrege (stručno rečeno) kao okolo kada se peskače s teme na temu, kada se koriste argumenti bez veze s mozgom i prezentirane bez elementarne pristojnosti,
...da si neće dozvoliti niti ovako vulgarne ideološke mistifikacije koje se mogu naći po medijima...jer ne da si neće dozvoliti zbog svoje dobrote, poštenja, neovisnosti,...ne,
nego će ispred sebe imati kolege koje su otprilike iste knjige čitali, pregledali otprilike iste arhive, pohađali iste seminare, kreću se u istom društvu...zaštićeniom i moralno i materijalno,
...i svakako da će dolaziti do izraza indoktrinacije, i osobne preferencije,
ali nisu to "tarabe" i nisu vjerojatno potpuni diletanti poput nestručnjaka, u tom povjesničarskom fahu. Nešto znaju.
...a uostalom, i njima je jasno da do sada svoj posao nisu u globalu dobro odradili, da u stvari nisu kurcem mrdnuli...jer ako je toliko toga nerazjašnjeno i ako se toliko konfabulacija vrti po javnosti, onda je jasno da povjesničari do sada nisu odradili svoj posao.
I da bi ga bome već jednom trebali odraditi. Da mi to ne moramo umjesto njih...
Nigdje nisam rekao da je to lako. Niti da to ne nosi određene rizike.
...ali će se to morati odraditi. Mislim da što prije, to bolje.
Jer činjenice koje su se već dogodile se neće promjeniti. Možda ćemo u okviru odnosa snaga moći ih pokriiti tu i tamo ponekom laži, i bit će time nekome nešto endorfina povećano...ali Hrvatskoj to neće koristiti. Ali bi joj koristilo, joj još kako, da nepromjenjive činjenice dokumentira i stavi ad acta.
A da one činjenice koje upravo može mjenjati, a ima ih, počne mjenjati na bolje.

Tko je glasao

...ja ipak vjerujem da se u

...ja ipak vjerujem da se u društvu iste struke, s otprilike istim tehnikama naučeni ljudi ipak teže jedan drugome prodavati muda pod bubrege (stručno rečeno) kao okolo kada se peskače s teme na temu, kada se koriste argumenti bez veze s mozgom i prezentirane bez elementarne pristojnosti,
...da si neće dozvoliti niti ovako vulgarne ideološke mistifikacije koje se mogu naći po medijima...jer ne da si neće dozvoliti zbog svoje dobrote, poštenja, neovisnosti,...ne,
nego će ispred sebe imati kolege koje su otprilike iste knjige čitali, pregledali otprilike iste arhive, pohađali iste seminare, kreću se u istom društvu...zaštićeniom i moralno i materijalno,

Lijepo je to što ti vjeruješ i pohvalno, no ima samo jedan mali problem. Naime, od ww2 je prošlo nešto više od 70 godina, čovjek bi rekao da je to dosta vremena da povjesničari poslože neke stvari i slože nekakvu približno zajedničku priču, no ja bih rekao da priča još nije ozbiljno ni započela, a kamoli da je kraj blizu?

A zašto je tomu tako ako postoje ljudi, povjesničari, koje ti opisuješ i vjeruješ u njih?

Zato, dragi moj Indian, što takvi ljudi ne postoje, a najtragičnije od svega je što bi se uistinu našlo čak i zagriženih desničara povjesničara koji bi pristali na objektivnu istragu, ali se ne može naći niti jedan tobože antifa ljevičar povjesničar koji će prihvatiti bilo koji argument, pa da čitav svijet reče "čovječe otvori oči" on to neće učiniti nego će i dalje tupiti da su "naši" pokolji nevinih opravdani jer smo mi klali njih, drugi narod, one koji drukčije misle, koji se nisu aktivno borili s nama, radi pljačke imovine, iz čiste mržnje koja seže daleko u prošlost prije ubijanja..., dok su "njihovi" pokolji uvijek neporavdani ma koliko bili minorniji od "naših".

Realan si čovjek uvijek bio, no ovdje te očigledno malo povukla želja da živiš u boljem svijetu pa si sam sebi iskontruirao mogućnost koja uopće ne postoje su stvarnom svijetu, a nitko sretniji i od mene da je ta mogućnost ostvariva, ali nažalost nije.

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

heh, znao sam da će te moj

heh, znao sam da će te moj odgovor nasmijati iz upravo tih razloga koje si naveo.
...a nasmijalo je to vjerojatno još kojekoga ovdje. S time računam. Neće mi kruna s glave pasti...
ali, ipak,
gledajokosebe, i vidjeti ćeš...niti jedan profesionalni povjesničar nije u javnosti nikad izričito potporio laž ili očiti falsifikat. Sto posto.
ali tehnika ide tako da sami selektivno koriste sebi poželjne istine.
...i tako i oni uvjetno rečeno lijevi, i tako oni uvjetno rečeno desnih uvjerenja
i tako izolirani jedni od drugih ne komuniciraju niti ulaze jedni drugima"u zelje ni u djetelinu".
Tako veselo svatko ima svoju priču, ne polemiziraju jedni s drugima, i imaju sveti cehovski mir. Činjenice ostaju izrečene svaka na svojem listu papira, sve je formalno dokumentirano, ali bez stručne ovjere i koncenzusa. Ali svaka od njih formalno negdje postoji....
ali zato laička javnost iz svega napabirči ono što kome odgovara, i igre bez granica mogu ići.
a onda tu lijepo profesionalni političari ureduju, sekundiraju,
...i zanimljivo, dobar dio njih su pravnici, ako nisu liječnici i psihijatri...
e, pravnik, ...kada se friški pojavi kod iskusnog, ovaj iskusni mu da dobar savjet, otprilike 'vaki:
"kad ti činjenice idu u prilog, koristi ćinjenice, ako ti činjenice ne idu u prilog, a ti koristi zakon, ako ti ni činjenice ni zakon ne idu u prilog...a ti prevrni stol i kriči na sve prisutne" (u slobodnom prijevodu: napravi im pakao)
...e. to svaki pravnik zna, i to jedan pred drugim ne može iskoristiti, samo ispadne smiješan. To se koristi samo da se fascinira necehovska publika. Velike tajne malog zanata, znaš,
Tako otprilike i povjesničari. Znaju oni sve. No gurat' će tako tu svoju cehovsku anarhiju dok mogu. I osjećati se prosvjećeno među neprosvjećenima koji ne vide da je svatko od njih nešto ispravno ustanovio, samo, eto, ništa se od toga ne može naći na istom stolu, ili na istom disku potpisano i odsuglašeno od svih njih zajedno.
Ali je sada vrijeme prevrnutog stola. I fascinirana je samo publika-javnost. Ne ona sponzorirana javnost, nego stvarna javnost.
...a ne bi trebala biti. To je samo showbusiness. Iluzija.

Tko je glasao

izgleda da ne pratiš @indian, pa nisi u toku

"niti jedan profesionalni povjesničar nije u javnosti nikad izričito potporio laž ili očiti falsifikat."

Moj zemljak povjesničar Hrvoje Klasić, rođak Mike Špiljka ( i njegovog prebogatog sina naftaša isto ) je tipični falsifikator i lažljivac.

Dokaz: govoriti o danu ustanka 22.lipnju kad se grupa sisačkih komunista odmetnula u šumu, a prešutjeti da su baš taj dan dojučerašnji prijatelji Hitler i Stalin postali neprijatelji..je čisti falsifikat.

Naravno, muvali su se par dana u šumi Brezovica i onda su prešli Kupu i otišli kod Srba, pravoslavaca četnika i "dizali ustanak" koji je već uvelike trajao, samo četnički. Četnici i komunisti su zajedno rušili tadašnju hrvatsku državu, a onda su ih ustaše tamanili u čemu su naravno i pretjerivali.

Prešutjeti da su hrvatski komunisti podržavali ustaše u rušenju Jugoslavije tj. kralja, je čisti falsifikat. Sve dok se nisu stjecajem okolnosti našli na suprotnim stranama.

Naši antife s lijeva imaju problem kako da djeci u školama objasne da su se njihovi pređi izborili za Titovu diktaturu i Jugoslaviju- četnikoslaviju , a tek smo MI to rasturili baštineći ideju ovih koje se eto proglašava najvećim zlom u povijesti čovječanstva.

Mene je moj najmlađi (gimnazijalac, fakultetlija) pitao oko ovog rata, pa se čudio kako su i nas nazivali ustašama a mi smo bili "na pravoj strani". Onda sam im morao objasniti da su ustaše prekoračili nužnu obranu u uvjetima velikog rata.

Nije trebalo ubijati Židove i Cigane, ali knjiga žalbe kako rekoh nalazi se u Berlinu.

Srbe kao remetilački faktor bilo kakvoj državi za Hrvate se moralo rastjerati. Lijepo im je rečeno da se ili priklone ili uklone. Digli su se na oružje samouvjereni kao i devedesetih. Sada kmeče.

Teško je to objasniti, zato histerija potaknuta od jugošljamera.

sve dobro...

Tko je glasao

...možda je taj Špiljkov rođo

...možda je taj Špiljkov rođo povjesnićar-falsifikator, ne znam,
možda,
a možda je dio prešutio, i na taj naćin manipulirao,kao što veliš za ove dolje, i kao što velim i ja gore...prešućivanje, parcijalno referiranje,
a to opet uz prešutno toleriranje kolega, i onih drugih uvjerenja, cehovsko nenapadanje
polovična lojalnost svom pozivu, pola svom komforu,
ali, gurni ih za zajedničke stolove, daj im zadatak da napokon zarade stvarno svoj kruh u konkurenciji oči u oči kao mi pikzibneri oći u oči svatko sa svojim konkurentom,
pa'š vidit konstruktivnosti, kad stave jedan pred drugog ustanovljene činjenice, i rasprave što, kada, kako, zašto,
trebalo je to biti,već...to je stvarni njihov posao.
jasno, neće toga biti uskoro
jer jednima to izbija laku političku pogaču bez nekog truda,
drugima izbija dnevnu zabavu na netu,
a nekima treba sanjana osobna pobjeda nad mrskim neprijateljem, s paradom i fanfarama
ali, istina, nije na meni da ocjenjujem motive. Ja pravog nemam. Samo tako neobavezno primjećujem.

Tko je glasao

tragedija viktorova

indiane

jer naše neskandinavsko jugoslovenstvo jest u korijenu nasilno, totalitarno,
i nije u stanju prihvatiti samostalnost norveške ili danske
pardon hrvatske i slovenije
tko brani domovinu norvešku mora da je kvisling?

takvo je i viktorovo
i u tome i jest tragedija viktorova
da je nakon sve silne borbe za pravdu i slobodu
povijesno
na strani fašizma/totalitarizma

luka

Tko je glasao

da rat je temelj

da rat je temelj drzave............... svih drzava na svjetu dobrujutro

Tko je glasao

Lako je biti za ili protiv?

Meni se čini da "biti za Domovinski Rat", iako je užasno nespretan izraz, znači smatrati da je u trenutku sukoba Hrvatska bila neovisna, zbog rezultata referenduma: Na referendum je izašlo 83,56% građana Hrvatske. Njih 94,17% odgovorilo je potvrdno na prvo pitanje. Za ostajanje Republike Hrvatske u sklopu Jugoslavije kao jedinstvene savezne države, što je bila druga ponuđena opcija, glasalo je tek 1,2% birača.(19.5.1991.)
Dana 15. siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo svih 12 tadašnjih članica Europske Unije, te još i Austrija, Kanada, Bugarska, Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska. Sljedećeg dana uslijedilo je priznanje još zemalja, a do kraja siječnja Hrvatsku su priznale 44 države.

E sad, ta je priznata država, dakle, nastavila biti napadnuta iznutra, od strane nepriznate SAO Krajine te od strane JNA, koja od siječnja 1992. zapravo nastupa kao strana vojska na teritoriju međunarodno priznate države koja nije Jugoslavija.

Dalje ne ću u detalje, ali onaj tko je "za DR" ne misli pod time da je za "rat" već smatra da je razložno i opravdano bilo boriti se za međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku u današnjim granicama protiv gore navedenih agresora koji su protiv volje naroda izražene na referendumu izravnom demokracijom nastavili s pokušajem da, pogonjeni srpskim nacionalizmom (!!), očuvaju Jugoslaviju s dominantnim položajem srpske politike.

Oni koji su "protiv Domovinskog rata" ne moraju nužno biti protiv "rata", već su, ili bili zadovoljniji situacijom (geopolitičkom, unutarnje-političkom itd.) u Jugoslaviji, s njom se identificirali itd, ili nisu zadovoljni HDZ-om i njegovom politikom kao takvom (a takvih ima sve više, s obzirom na gospodarske posljedice...). Neki imaju izravan prigovor na gore navedena priznanja itd. Dakle, širok spektar prigovora.

E sad, ova podjela je dosegla kultni status, mogu se složiti. Samo bih podsjetio da nisu svi koji su ZA Hrvatsku (a ne rat) Hrvati, Katolici ili Kapitalisti, niti su svi koji su protiv ovakvog raspleta i koji imaju prigovor automatski Srbi, Pravoslavci, "komunjare" i "ateisti".

Treba definirati nacionalno jedinstvo u smislu pozitivnih ciljeva i ideala za budućnost. Prošlost treba isključivo znanstveno proučavati i prestati je instrumentalizirati. Istina je važna, ali ne smijemo zaboraviti ići u budućnost dok je saznajemo. To vjerojatno najteže pada političarima koji ne znaju ponuditi pozitivne ciljeve, ideale i načine djelovanja za budućnost.

čovjek iza gomile

Tko je glasao

@čovjek iza gomile:

To što pišeš je pokušaj logičke analize i vrijedan je napor. Ne može međutim objasniti emotivni naboji i identitetsko uživljavanje koje je tu u pitanju.

onaj tko je "za DR" ne misli pod time da je za "rat" već smatra da je razložno i opravdano bilo boriti se za međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku
To zapravo i nije predmet spora i identitetskog povezivanja ("oni koji su za 2SR" i "oni koji su za DR"). Kako i sam navodiš, Hrvatska još nije bila međunarodno priznata dok je rat bio najžešći. Bilo je razložno i opravdano boriti se protiv agresora. Nije to uvijek bilo za "državu", nego naprosto protiv onih koji otimaju, protjeruju, pljačkaju, siluju, ubijaju. Bilo bi opravdano i da RH do danas nije priznata. Ponašanje JNA bilo je neprihvatljivo od samog početka, po mom tadašnjem sudu, i prema Ustavu SFRJ. (A također smatram da je ponašanje tzv. NDH od samog početka u travnju 1941. bilo neprihvatljivo, pa je borba protiv nje bila opravdana Režim je bio neprihvatljivi zbog bespravnosti, totalitarizma, terora i genocida, a država jer je ovisila o tome hoće li Njemačka i Italija dobiti rat.)

Tako je velika većina mislila u vrijeme DR, pa i danas. Oni pak koji dovode u pitanje opravdanost tog ratovanja, često su ogorčeni paralelnim događajima za vrijeme rata (privatizacija, neki potezi kao povlačenje iz Bosanske Posavine, neki ratnih zločini počinjeni s hrvatske strane, pogibija vođa HOS-a idr.) i onim što je uslijedilo. do danas (ne živimo bolje, čemu smo se nadali). Takva je ogorčenost kod nekih veterana postajala još dok se rat vodio.

E sad, ova podjela je dosegla kultni status, mogu se složiti.
U tome i jest stvar, da je to predmet "kulta" (i mita). Kako pak kultovi i mitovi nastaju, ne može se logički rasčlaniti. Zato sam posegao za Reneom Girardom.

Treba definirati nacionalno jedinstvo u smislu pozitivnih ciljeva i ideala za budućnost.
Slažem se s tvojom intencijom, ali ni to se ne može logički "definirati". Raskol jest stvaran, iako je umjetan. Nije stvar samo u definiciji, nego u emotivnom povezivanju, do tog stupnja da postane osnova identiteta.

Ja mogu reći "nacionalni interes Hrvatske je očuvanje okoliša i prirode" i skoro svatko će se složiti (izuzetak su neki slobodnotržišni fundamentalisti - jedan od njih je sada savjetni predsjednice Republike - koji smatraju da profit uvijek treba biti na prvom mjestu). Meni to jest jako važno i zato kažem da sam ideološki opredjeljen kao ekologist. Ali, otkad sam počeo s ekološkim aktivizmom (prije 30 godina), stalno sam se sukobljavao s time da to ljudi ne doživljavaju kao nešto stvarno važno. Kimnu glavom, kažu "da, da, svakako!" i onda zaborave. Više se uzbude i aktiviraju kad postoji neki konkretni lokalni problem, a kad se riješi, opet zaborave začas. Kao kad im u Crkvi drže provijed o ljubavi za neprijatelje, davanju košulje s leđa i okretanju i drugog obraza. Nitko ne misli da je to ozbiljno za svakodnevni život (recimo, da Hrvati izgrade Crkvu srpskih mučenika i obrnuto. da se iu spominajnje bana Jelačiča djeci u školi osežno citiraju dokumenti o teroru hrvatskih trupa 1848.-1849. protiv naroda u Mađarskoj, Beču i Sjeverjnoj Italiji isl.). S druge strane, ekologističke ideje su u najnaprednijim zemljama postale stvar najviše politike i često i nacionalnog konsenzusa (Njemačka sa "Energiewende", Kina sa "beautiful China", a najviše unutarnjih sukoba i otpora ima u SAD).

Girard analizira kako se jedinstvo naroda održava uprava na negativnosti, istjerivanjem "griješnog jarca", isključenjem iz zajednice onh koji je ugrožavaju, odnosno žrtve koja simbolički nosi sve grijehe unutarnjeg nasilja. U tim obredima dapače vidi začetak ljudske kulture. Ako pak ne uspijevaju periodički obredi da se nasilje protjera, onda ostaje permanentno pozivanje na budnost i obračun. Ima i fizičkog nasilja, iako relativno malo, a stalno postoji opasnost da eruptira. Analogno onome što Girard prikazuje, recimo da svake godine jednu osobu označimo kao "Jugoslavena" i u nekom lijepom obredu je spalimo, pa onda godinu dana živimo mirno.

Girard kaže, kako postoje dva druga načina razriješavanja i prevazilaženja opasnosti eskalacije nasilja: pravni sustav, koji je iznikao iz krvne osvete ali kad se jednom učvrsti i provede monopol na legitimno nasilje postaje nezavisan ("neka institucije rade svoj posao"), i kršćanska religija ("nasljedovanje Krista" - vidi njegovu knjigu "Promatrah Sotonu kako se neba kao munja pade").

U Hrvatskoj, međutim, aktualni vrh Rimokatoličke crkve smišljeno i kontinuirano radi na raspirivanju raskola i sukoba. U njihovim govorima ima puno više Nacije nego Krista. Od jeseni 2012. HDZ, pod vodstvom (opusdeovca?) Karamarka i HBK s "katoličkim udrugama" krenuli su u ofanzivu, forsirajući razdore na nekoliko tema, tražeći i istjerujući "žrtvene jarce" (jugoslavene, pedere, feministice, Srbe...).

Hrvartska se rescijepila na dvije jednake polovice, što pokazuju rezultati izbora (za razliku od spomenutog referenduma i rezultata izbora 1992.-1997.). Nema na vidiku neke treće snage koja bi mogla ponijeti promjene - Most (zapravo osobno Božo Petrov) je vrlo brzo razočaroa one koji su u njemu vidjeli takvu pojavu (i ja sam se bar malo nadao). Formalni, samo na riječima pokušaji ujedinjenja (da smo "protiv svih totalitarizama" isl.) nisu iskreni. Druga strana je i dalje u defanzivi (stalno se mora nešto dokazivati i ispričavati). Nacionallno-klerikalna sinteza ima ideološku/diskurzivnu hegemoniju (Gramsci/Foucoult). Ali ipak su njihovi uspjesi u mobilizaciji ograničeni. Sukob je nerazriješen.

Tko je glasao

@Zoran Oštrić

Mislim da je u Hrvatskoj relativno jako razvijena ideja ekologije i održivog razvoja, posebno zbog vrlo jakog sektora turizma. Hrvatska ima 37% površine pod zaštitom Nature 2000 (http://www.dzzp.hr/ekoloska-mreza/natura-2000/ekoloska-mreza-rh-natura-2...). Relativno je lako zaustavljen loše pripremljen projekt istraživanja eksploatacije ugljikovodika u Jadranu na većoj skali. Mnogi drugi projekti su također pod kontrolom ekoloških udruga i one su stvarna snaga u Hrvatskoj koju se pita i na koju se računa kad se bilo što pokreće. Međutim, ne vidim ništa loše da svi upravljači imaju savjetnike različitih mišljenja, kako predsjednica, tako i ministri. To se čini normalno i poželjno.

"Evanđelje" o unutarnjem neprijatelju i vanjskom neprijatelju je naročito popularno u zadnjih 70 godina na ovim prostorima, pa nije čudo da se koristi sa svih strana ("mi ili oni", "zlo" u suparničkom taboru).

Girardova dva rješenja, da bi zaista bila primjenjiva, moraju se preklapati. Naime, da bi zakon, koji se donosi za čovjeka, jer čovjek postoji i postoje interakcije između postojećih ljudi, bio zaista pravedan, mora jednako vrednovati svakog čovjeka i vrednovati ljudsko biće iznad same njegove biologije, civilizacijski i integralno. A u tom slučaju će se pravni sustav sudariti i početi preklapati s "nasljedovanjem Krista" u pogledu te vrijednosti ljudske osobe, velike ljudske obitelji kojoj svi pripadaju i ljubavi prema bližnjemu kao samom sebi.

U nastavku ste iznijeli više pretpostavki, za koje bih morao imati apsolutno znanje da ih komentiram.
Jedino što mogu komentirati je da mi se čini da nitko (značajan, osim ekstremista ne istjeruje ove koje ste naveli kao "žrtvene jarce". Drugim riječima, na primjeru ljudi drugačije spolne orijentacije, nitko (značajan, osim nekoliko neozbiljnih "ubij pedera", koji bi vikali bilo što - lako je biti protiv!) ne misli uskratiti ljudima život u zajednici, ali se mnogi protive dodjeli proširenih prava zbog kojih bi trebalo redefinirati zajednicu i njene temelje. Ne mislim da je diskusija o argumentima za i protiv na ikoji način anticivilizacijska, naprotiv, bez diskusije civilizacija se degradira u diktaturu.
Treba imati na umu da se ne može (bar ne pravedno) okriviti neku stranu (npr KC + 900 000 ljudi u Hrvatskoj) za raspirivanje podjela i sukoba, ako se pokušava redefinirati nešto njima važno i pokušava uskratiti pravo da se izjasne o tome kako oni žele. Kad se nekoga tapša po ramenu i uređuje zakonski okvir suprotno željama većine, to jasno provocira i hrani daljnje djelovanje u suprotnom smjeru, kao kad vam netko sagradi elektranu na ugljen s tehnologijom iz 57.' unatoč tome što smo svi potpisali protiv toga.

Tako nešto ne može izliječiti druge zavade i raskrinkati mitove koji zapravo more hrvatsko društvo. Samo eventualno otvara još jednu frontu da izvršimo neki oblik nasilja jedni nad drugima.
Zaista, borba protiv svih totalitarizama treba biti svima nama iskrena i živa, uz ljudsko biće kao cilj borbe, a ne sredstvo.

"Nacionalno-klerikalna sinteza" je buknula kao usuglašeni odgovor dvije strane koje su prije 25 godina doživjele oslobođenje iz zajedničkog položaja totalitarne supresije.
To što naše društvo nije uspjelo još uvijek krenuti dalje u nove sinteze oko zajedničkog dobra ( prepoznati ga, postaviti na prvo mjesto i na osnovu njega dobivati izbore i pokazivati rezultate), jest hod po trnju mlade demokracije u kojoj se na vlast dolazi na temelju davne i nažalost očito nerazriješene prošlosti.

Mlade generacije su ipak kreativne i donijet će promjene kao i uvijek u povijesti, pa će, nadam se, i naše društvo krenuti naprijed većim koracima.

čovjek iza gomile

Tko je glasao

@čovjek iza gomile:

Mislim da je u Hrvatskoj relativno jako razvijena ideja ekologije i održivog razvoja
Mislim da krivo misliš. Time se bavim 30 godina, pa BUNS [Bez Uvrede Nadam Se] o tome više znam.

Girardova dva rješenja, da bi zaista bila primjenjiva, moraju se preklapati.
To nisu "Girardova rješenja", nego njegov opis onoga što vidi u suvremenom društvu. To nisu preskripcije (što bi trebalo ili moralo biti) nego preskripcije. Ona jesu "primjenljiva", odnosno primjenjuju se. Suvremeno društvo uspjeva se održavati u stalnoj "žrtvenoj krizi", piše Girard. Nisam još dovoljno proučio njegove kasnije spise, kao i spise onih koji se na njega nadovezuju, s detaljnijim analizama onoga što imamo danas. (Gdje namsvakako Girard sam više nije dovoljan. Tu su neki drugi značajni francuski mislioci, npr. Foucoult i Lacan. Teško je pak spajati razne teorisjke diskurse.)

da bi zakon, koji se donosi za čovjeka, jer čovjek postoji i postoje interakcije između postojećih ljudi, bio zaista pravedan, mora jednako vrednovati svakog čovjeka
Ne mora, zašto bi? Girardova je teorija točno suprotna - naglasak je na razlikama. Primitivna društva zasnivaju se na razlikovanju člana zajednice i svih ostalih ljudi, muškaraca i žena, roditelja i djece idr., a to se uvelike prenosi i do danas.

Jedino što mogu komentirati je da mi se čini da nitko (značajan, osim ekstremista ne istjeruje ove koje ste naveli kao "žrtvene jarce".
Skoro da se slažem. Nevolja je samo, da su ekstremisti sada na vlasti. :-(

Povika na pedere itekako je prisutna, puno više od nevinog "ma nedajmo im proširena prava". Mene su recimo napali i slomili mi rebro udarcem s leđa nakon prvog Gay Pridea u Zagrebu 2003.. Ta mržnja itekako traje i danas, a vrh katoličke crkve ju podgrijava i potiče. Tu se krene i na "pedofile", koji su kao "žrtveni jarac" u naprednijim zemljama zamijenili pedere. Napadi na "rodnu ideologiju" među osnovnim su temama Rimokatoličke crkve u svijetu posljednjih 20-ak godina. Ofanziva konzervativnih snaga, koja i danas traje, u Hrvatskoj, započela je ujesen 2012. napadom na "spolni odgoj" - vrlo benigni program, uz direktno angažiranje same Hrvatske biskupske konferencije i sirove laži (uzmu rečenicu iz jedne teorijske knjige, koja je u spisku priručen literature za nastavnike, pa se to prikaže kao da je dio onog što će se govoriti djeci.)

Stalna je povika na "komuniste", zaziva se "lustracija" (pri čemu pojam gubi vezanost s pravnim institutom, koji se koristio u nekim bivšim komunističkim zemljama u posljednjih 25 godina - ponovo dobiva mitsko značenje, upravo "zadušne žrtve", kako kaže Girard, "pročišćenja", odnosno obračuna sa svima koji su akterima antipatični). To je svakodnevno prisutno. Imamo predsjednicu države koja mirno kaže da treba paziti što govorite da ne biste popili batine, itd..

Samo pitanje "homoseksulanog braka" je nametnula konzervativna desnica, jer nije ni postojala ideja da se "životno partnerstvo" nazove brakom. To je simbolski važno pitanje, a ne praktično, jer nakon što je istospolno životno partnerstvo uvedeno, to je iskoristilo tek stotinjak parova, bilo je jasno da ih neće biti puno, par stotina možda. Zašto bi sve druge bilo briga, zovu li oni svoju zajednicu "brak" (a to neformalno čine)? Imaju i djecu i odgajaju ih.

Zatim je tu povika na "komunjare", pa na "nasljeđe totalitarnog režima" (uvijek samo jednog), pa na "jugoslavene" itd.. To se povezuje, i kako rekoh, čini mi se značajnim da je govor hrvatskih biskupa puno više nacionalistički nego kršćanski (iako su naravno i kršćani puno puta, s posve vjerskog polazišta, poticali histeriju i nasilje protiv heretika).

okriviti neku stranu (npr KC + 900 000 ljudi u Hrvatskoj) za raspirivanje podjela i sukoba
ja ih okrivljujem i mislim da je to pravedno, odnosno adekvatno stvarnosti. Smišljeno raspiruju podjele, sukobe i mržnju. Nisu, međutim, posve uspjeli, što je pokazala slaba izlaznost na referendum.

Zaista, borba protiv svih totalitarizama treba biti svima nama iskrena i živa,
A što ako nije? Evo meni nije neki poseban interes "borba protiv totalitarizama". Čak i ako zanemarimo, da je to danas u hrvatskoj floskula, koju je npr. nedavno iskoristio potpredsjednik vlade, da ne bi morao izreći jasnu osudu režima tzv. Nezavisne države Hrvatske.

Mlade generacije su ipak kreativne i donijet će promjene kao i uvijek u povijesti, pa će, nadam se, i naše društvo krenuti naprijed većim koracima.
A evo, ovih danas sam opet malo čitao o davnoj prošlosti i onoj generaciji mladeži, koja je s velikim oduševljenjem i nadama stupila na političku scenu 1903.. U to je vrijeme pak hrvatsku i Slavoniju i Dalmaciju napuštalo puno ljudi - samo ih Hrvatske i Slavonije otišlo je od 1901. do 1910. oko 150.000 ljudi, tj. 6% stanovništva. Danas je slično.

Tko je glasao

Poduku molim

Mislim da krivo misliš. Time se bavim 30 godina, pa BUNS [Bez Uvrede Nadam Se] o tome više znam.

Super, pa možete reći nešto više, npr. što vas muči na tom polju, što bi još trebalo napraviti da budete zadovoljni stanjem. Svjestan sam da je ORaH u rasulu, ali civilno društvo i akademija postoje i djeluju. Iako državne kompanije nisu još doživjele smjenu generacija i pomak u razmišljanju, doći će i to. To nije samo globalni problem, nego vrlo brzo postaje gorući lokalni problem i zato će cijela agenda ići dalje. TO je postignuće generacija koje su zadnjih 30 godina radile na senzibilizaciji ljudi za cijelu ovu priču i tu se zahvaljujemo.

Dalje, da ne citiram sad rečenicu po rečenicu, ja nisam afirmirao Girarda, da bih se morao držati njegovih rečenica. Ja sam samo izjavio da bi ljudi trebali biti jednakovrijedni pred zakonom i da je žrtvena kriza trebala završiti prije 2000 godina. Istjerivanje jarca iz sela, "unutarnjeg neprijatelja potpomognutog belosvetskom reakcijom" nije nešto što vidim pozitivnom perspektivom.

Ne mora, zašto bi? Girardova je teorija točno suprotna - naglasak je na razlikama.

Pazite, ukoliko ne mislite da bi zakon koji je za čovjeka i društvo, trebao svakoga promatrati jednako vrijednim, na kojoj osnovi pišete bilo što dalje?

Meni je žao zbog vašeg iskustva iz 2003., nikad nisam za bilo što slično. Ja takve postupke s gnušanjem osuđujem. Ne mogu uopće zamisliti personu koja bi izašla iz Crkve u 12 i oko 15-22h tog dana nekog napala s leđa, čak ni ako je vani stvarno jako vruće. Dakle, svakog napadača treba identificirati, ne može se tvrditi da ja napadač biskup tek tako.

"spolni odgoj" - vrlo benigni program

Mislim da je problem u tome što ove sve snage koje prozivate misle da "spolni odgoj" manje liči na spolni, a više na rodni. Misle da će se tu afirmirati stvari suprotne od onih koje oni već afirmiraju kod kuće (osim onih koji vas napadaju fizički i ozlijeđuju) - integralni odgoj za fizički, psihički, emocionalni i duhovni rast čovjeka.
Pedofilija je ilegalna, zašto društvo ne bi trebalo provoditi zakone? Da ih ne uznemiri? Da ne bude prema njima nepristojno? Što ako su pedofili iz klera? Onda nije problem da ih, recimo, izložimo na trgu?

Mislim da je izjava bila iz priopćenja Ministarstva kulture povodom napada na Antu Tomića, izvorno. A "pazite što govorite" je djelomično nespretan pokušaj da se kaže da, ako glasno vičete nešto što znate sa sigurnošću da će mnogima smetati, prije ili kasnije će vas netko politi vodom, ali to nije fašizam niti nacionalno pitanje, to je ljudsko društvo u kojem nismo svi jednako dobrih živaca niti smo mazohisti, pa da uživamo slušajući suprotno mišljenje stalno. Ja to ne vidim kao poruku o cenzuri s vrha, nego upozorenje da izvikivač nije štićena osoba 1. kategorije i da neće dobiti policijsku pratnju da bi mogao vikati što god hoće i dalje. Uostalom, što kad bi on vikao nešto, a svi bi dolazili i tapšali ga? Bi li mu i onda bio gušt? Najbolji mi je tu Oliver Frljić, koji pripremi puške i rajčice i čeka publiku da ga gađaju, pa kad ga pogode, onda mu nije pravo. E pa brate mili, ne daj ljudima rajčice onda. JA bih volio da vas nitko nikad ne napadne zbog slobode govora, ali nemam tu moć.

Na pollitici svakodnevno vidim da ljudima jest gušt vrijeđati i nabacivati se s etiketama i lijepim epitetima, pogotovo su popularni komunjara, četnik, ustaša, klero-fašist, fašist svake vrste, štogodbilo-fob i tako dalje.
Pitam se kome je u interesu da se s etiketiranja pređe na argumentirane rasprave? Vjerojatno bi rješenje ovih stvari u par rečenica zaslužilo Nobelovu nagradu? (Za kemiju?)

Ako borba protiv totalitarizama nije još iskrena i živa, znači da treba nastaviti afirmirati ljudsko dostojanstvo i vrijednost svakog ljudskog bića. Ne može magičnim štapićem. Totalitarizmi su upravo bili posvećeni zatiranju toga dostojanstva i ljudskosti. Suprotno od toga meni zvuči dobro.

čovjek iza gomile

Tko je glasao

Civilno društvo, to sam ja! :-)

Super, pa možete reći nešto više, npr. što vas muči na tom polju, što bi još trebalo napraviti da budete zadovoljni stanjem. Svjestan sam da je ORaH u rasulu, ali civilno društvo i akademija postoje i djeluju.
Pa ne moraš mene tome podučavat. :-) Bio sam u stotine akcija i napisao gomile tekstova na tu temu, kao društveni aktivist tijekom 27 godina radnog staža (1985.-2012.), a nakon toga iz mirovine, iako se hrvatskom manje bavim.

Ja sam samo izjavio da bi ljudi trebali biti jednakovrijedni pred zakonom i da je žrtvena kriza trebala završiti prije 2000 godina. Istjerivanje jarca iz sela, "unutarnjeg neprijatelja potpomognutog belosvetskom reakcijom" nije nešto što vidim pozitivnom perspektivom.
ne moraš se naravno držati Girardovih rečenica, pa i ja se ne držim toga kao pijan plota :-) nego ih koristim za vlastite analize. Razlika je međutim u tome da Girard ovdje i u nizu drugih tekstova i nastupa analizira ono što jest. a ti pišeš o onom što bi trebalo biti. Naravno da ja ne smatram ovo što proživljavamo pozitivnim.

Pazite, ukoliko ne mislite da bi zakon koji je za čovjeka i društvo, trebao svakoga promatrati jednako vrijednim, na kojoj osnovi pišete bilo što dalje?
Ne treba svoje mišljenje o tome što treba biti postavljati kao temelj analize.

Oko tvoje obrane biskupa od ogovosrnosti za javnu riječ, ne zamjeri - ne da mi se.

Da, napadi na "rodnu ideologiju" su mi dobro poznati i o tome sam pisao. I jedna časna sestra franjevka iz Zagreba, dr.sc. Jadranka Rebeka Anić, je napisala knjigu, u kojoj se protivi toj primitivnoj fundamentalističkoj kampanji, koja su uostalom izvorno pokrenuli radikalni protestantksi propovjednici iz SAD, a onda to prihvatili i katolici, pa papa Ivan Pavao II ustanovio kao jednu od glavnih djelatnosti RKC. (Anić pak, iako katolkinja, predaj na protestantskom Teološkom fakultetu Matija Vlačić-Ilirik kolegij "Nasilje nad ženama u obitelji – pastoralno-teološki izazov". Značajna je i njena suradnja sa islamskim feministicama.).

Pedofilija je ilegalna, zašto društvo ne bi trebalo provoditi zakone?
Ovdje sam se izgubio... Zašto to spominješ? Nekako ti se čini da se ja za to zalažem? :-/

A "pazite što govorite" je djelomično nespretan pokušaj da se kaže da, ako glasno vičete nešto što znate sa sigurnošću da će mnogima smetati, prije ili kasnije će vas netko politi vodom, ali to nije fašizam niti nacionalno pitanje, to je ljudsko društvo u kojem nismo svi jednako dobrih živaca niti smo mazohisti, pa da uživamo slušajući suprotno mišljenje stalno.
aha. Hvala na očitovanju. Ne čini mi se da je tvoje obrazločenje da treba "paziti što govoriš" jer "oni koji suprotno misle ne uživaju slušati te" naročito spretno. :-(

Tko je glasao

Znam...

...a može biti sam pogrešno shvaćen, ne podučavam ja o zelenom aktivizmu. Za to uglavnom palac gore.

Ne treba svoje mišljenje o tome što treba biti postavljati kao temelj analize.

Samo izjavljujem da je osnovna premisa uočavanja teorije i prakse "žrtvenih jaraca" kao problema to da se društvo sastoji od ljudskih bića koja imaju jednako dostojanstvo iz kojeg izviru njihova prava. Hoćete li premisu označiti kao moje osobno mišljenje ili ne, mislim da nema smisla raspravljati.

Tu se krene i na "pedofile", koji su kao "žrtveni jarac" u naprednijim zemljama zamijenili pedere.
Dakle, obzirom da :

Pedofilija je ilegalna, zašto društvo ne bi trebalo provoditi zakone?

Ovdje sam se izgubio... Zašto to spominješ? Nekako ti se čini da se ja za to zalažem? :-/

znači da nije riječ o žrtvenim jarcima nego prijestupnicima, tako da mislim da to ne bi trebalo stavljati u isti kontekst.

Shvaćam na koji način dr. Anić pristupa temi roda, ali ne vidim to kao argument koji bi potvrdio da je bilo kakav prigovor rodnoj ideologiji "primitivna fundamentalistička kampanja".

@izgovorene riječi
aha. Hvala na očitovanju. Ne čini mi se da je tvoje obrazločenje da treba "paziti što govoriš" jer "oni koji suprotno misle ne uživaju slušati te" naročito spretno. :-(

To je konstatacija o žalosnoj stvarnosti u kojoj se događaju fizički napadi na neistomišljenike, da. Kako već rekoh, takvi me napadi žaloste, ali to ne znači da se treba forsirati provociranje. Spretnost ovisi o tome kako odlučite shvatiti, dobrohotno ili pak zločesto.
Srećom Pollitika.com je očito mjesto gdje svi baš volimo suprotno mišljenje čitati. Ono...više od svega.

čovjek iza gomile

Tko je glasao

znači da nije riječ o

znači da nije riječ o žrtvenim jarcima nego prijestupnicima, tako da mislim da to ne bi trebalo stavljati u isti kontekst.
Oh, konteksti su različiti, ali obje pojave su itekako istovremeno prisutne. Pedofilija izaziva histeriju, pozive na linč, žigosanje prijestupnika kao neizlječivih i vječno krivih. Ima npr. mnogo više zločina u kojima muškarci siluju odrasle žene, ali to ne izaziva ni približno toliko emocija. Važno je u tom mahanizmu nalaženja žrtve (demona, sotone) i to, da se izjednačava psihološko stanje (seksualna žudnja za predpubertetskom djecom, koja je pretežna, središnja za spolni nagon - dakle, ne samo povremeni osjećaj, jer po tome bi - psihijatri su naučili takve stvari postepeno - većina ljudi bili pedofili), što može biti samo psihijatrijski tretirano a zakonski nije prijestup, i sam čin spolnog odnosa s djetetom (što, pak, ne mora biti manifestacija stvarne pedofilije kao dijagnoze).

A pritom je zanimljivo da se radi o novoj pojavi, dapače, i novom zakonski sankcioniranom prestupu. Do prije 30-ak godina pojam "pedofilija" bio je gotovo nepoznat van uskog kruga psihijatara, koji su je smatrali (i danas je tako) rijetkim poremećejem. Nisam našao nijedan tekst prije 20 stoljeća u kojem se spolni akt s dječakom ili djevojčicom prije puberteta smatra nečim posebno lošim (jedino u konteksu opće osude bluda). Sveti Augustin je o svojoj spolnoj žudnji prema desetgodišnjakinji (njegovoj zaručnici) pisao kao o sasvim običnoj stvari; bilo mu je krivo što po zakonu treba čekati da ona navrši 12 godina, da se sklopi brak. On je kasnije osuđivao svaki seksualni odnos i glavni je oslnoac za tu osudu tjelesne ljubavi u zapadnoj civilizaciji, ali u splnom odnosu odraslog muškarca i djevojčice nije vidio ništa posebno loše. A pedofilija se ne spominje ni u aktualnom Katehizmu RKC (donesenom 1993.). Masturbacija je težak grijeh, ali pedofilija nije navedena (osim u okviru bluda općenito, kao i pornografije).

Histerija i "moralna panika" protiv pedofila pojačavala se, kako se smanjivala ona protiv homoseksualaca.

Nasuprot frazama, upravo su "libertini" (oni koji su za osobnu slobodu, uključujući spolno ponašanje) doveli do uočavanja kao problem i zakonskog kažnjavanja spolnog odnosa s djecom i maloljetnicima. Zato jer polaze od načela "sve je dozvoljeno što odrasli ljudi međusobno čine uz informirani i neprisiljeni pristanak". "Neprisiljeni" znači da nema ne samo direktne primjene sile (silovanje) nego ni druge prisile, ucjene isl.. "Informirani" znači svjesnost o pravom značenju i mogućim posljedicama čina. A dijete, po definiciji, nije kadro dati informirani i neprisiljeni pristanak. (Slično, kako se nekad smatralo da tvorničari mogu primiti na rad djecu od osam godina, jer ona eto dobrovoljno pristaju raditi.)

Dakle, "žrtveni jarac", naravno, može biti i stvarni prijestupnik. Samo je mehanizam taj, da on kao grešnik, a ne samo prekršitelj zakona, treba sa sobom odnijeti sve grijehe zajednice.

Kako već rekoh, takvi me napadi žaloste, ali (...)
Ovdje koristiš poznatu govornu figuru "isključivo ALI". Naime, kada iza neke proklamacije stoji zarez pa "ali", stvarno je značenje: ono ispred zareza može se slobodno zanemariti.

Kako god, hvala na trezvenoj diskusiji, za razliku od uobičajene ekipe ovdje koja samo demonstrira mehanizam o kojem pišem!

Tko je glasao

Samo jedna stvar

Sveti Augustin u prvoj fazi života, prije obraćenja, bio je progonitelj kršćana kao jedna vrsta "novog anti-teiste", nakon obraćenja, naravno da je pisao sasvim drugačije. Isto tako biste mogli ustvrditi da Savao (anti-kršćanin, židovski fundamentalist) nije imao ništa protiv da pobije kršćane, dok je Pavao umro kao jedan od njih. Ista osoba, a ipak sasvim drugačija.
Osuda tjelesne ljubavi ne postoji, već osuda požude kao degradirane verzije kad je sebična (barem iz perspektive RKC). Kada voliš cvijet, onda ga zalijevaš, kad ga samo želiš, onda ga ubereš. Nitko ne jede jastoga jer ga voli, nego jer mu je fin.

Bez "ali" ne bi bilo trevezne diskusije, "ali" je izraz nastojanja da se neka pojava sagleda iz obije perspektive. Pri čemu shvaćam da postoje ljudi koji svim srcem vjeruju u nešto i to nešto zagovaraju svom energijom koji mogu izdvojiti za to, a da drugi ljudi misle suprotno. Samo što jasno osuđujem reakciju jednih (fizičko nasilje), dok se s drugima mogu slagati ili ne slagati, poštujući njihovo pravo da kažu to s čim se ne slažem. "Ali" možete koristiti da zanemarujete kontekst samo ako si želite olakšati.

Završavam i zahvaljujem na diskusiji, vidim da ima puno zainteresiranih za nastavak.

čovjek iza gomile

Tko je glasao

O toj jednoj stvari:

Nema više veze s temom, ali kad smo već prešli na drugu temu, iz povijesti....

Sveti Augustin u prvoj fazi života, prije obraćenja, bio je progonitelj kršćana kao jedna vrsta "novog anti-teiste", nakon obraćenja, naravno da je pisao sasvim drugačije.
Koliko ja znam (a čitao sam i spominjem gore njegove "Ispovijesti", koje je naravno pisao nakon obraženja) on nije bio nikakav progonitelj kršćana. Nije ni mogao biti - oni su već bili na vlasti, oni su progonili druge (ubojstvo Hipatije u to doba).

Oveje je on govorio o svojoj zaručnici, koju mu je našla majka, koja je bila kršćanka, pa je i zaručnica vjerojatno bila iz kršćanske obitelji. Nedugo nakon toga se obratio. E sad, kod njega je čudno, a ni u "Ispovijedima" nema objašnjenja: zašto se on cijelo vrijeme ponaša, kao da prihvaćanje kršćastvan znači obavezu da mora odustati od spolnih odnosa i od braka? Odmah nakon što je doživio viziju nakon koje se obratio, raskinuo je zaruke. Zašto? Ne objašnjava. To očito nema veze s kršćaskim učenjem - tada su i biskupi mogli biti oženjeni.

Osuda tjelesne ljubavi ne postoji, već osuda požude
Kod Augustina je ta osuda sasvim eksplicitna i naturalistička: prvotni grijeh se prenosi špricanjem sperme, svejedno u kakvim uvjetima. Zato on podrazumijeva da treba prekinuti to raditi kao kršćanin, ali ne objašnjava kako je došao na tu ideju.

Tko je glasao

A mogao je i sam tako odabrati

... zar ne?

Njegovo djelovanje je bilo anti-kršćansko prije obraćenja.

U ostale detalje komentara s kojima se ne slažem mi se jednostavno ne da ulaziti. Ukoliko napišem u budućnosti dnevnik o tome, vjerujem da se nećete libiti komentirati. Ali taj dnevnik mi se ne piše u komentarima na vaš dnevnik :)

čovjek iza gomile

Tko je glasao

Njegovo djelovanje je bilo

Njegovo djelovanje je bilo anti-kršćansko prije obraćenja.
Bilo je ne-kršćansko, ali nije bilo ANTI-kršćansko. Nije on mrzio kršćane niti poduzimao protiv njih nikakve aktivne mjere. Evo pogledao sam svoje, prilično opsežne, bilješke uz "Ispovijedi", pa ih možda sredim i stavim na Svemrežje.

Tko je glasao

Heraklit odavno reče nešto što za tebe važi

"Oči i uši su zli svjedoci onima kojima su duše barbarske", otprilike.

LIjepo je da radiš i trudiš se, vjeruj mi da taj dio cijenim, lijepo je da razmišljaš, i taj dio cijenim, ali problem je u sljedećem.

Čak znam i da nisam prvi koji će ti to reći, tvoji su ti učitelji to odavno zasigurno rekli: robuješ predrasudama, robuješ svom superegu koji ti ne dozvoli da se ikad upitaš jesi li u pravu, što ako druga strana ima isto pravo na život, mišljenje, ne možeš se ni zamisliti u situaciji da si odrastao u nekoj drukčijoj,normalnijoj sredini, jednostavno si previše skučen i sve što pročitaš podređuješ svojim davno izgrađenim skučenim stavovima, a ono što ne možeš prilagoditi odbacuješ kao nemoguće.

Probaj čitati na način da sebe postaviš kao nulu, ti si u sredini, znanje je oko tebe, život je oko tebe, probaj o činjenicama i teorijama razmišljati bez mržnje i predrasuda, kao da TI ne postojiš i vidjet ćeš kako se proširuju vidici, vidjet ćeš koliko si puta bio i u krivu što si razmišljao opterećen ograničenjima predrasuda i još stravičnijim ograničenjem svoje svijesti da si ti mjerilo, a sve ostalo se mora uklopiti ili umrijeti, jer ovako si kao mislioc mrtav.

Nema napretka bez odbacivanja starog Zorane, nema napretka ako si prepun kao ona šalica čaja, nema napretka ako misliš da si ti Bog koji sve zna, čak dapače, što više misliš da si nepogrešiv to si skučeniji i to ti je lakše biti u krivu.

Znanje nije nešto u čemu bi ja ili ti trebali biti pobjednici, trebali bi pomagati jedan drugome i biti sretni kad u tome uspijemo, no dosta o višim stanjima svijesti ipak je ovo pollitika.com, a ovdje, duboko dolje, ukopani smo u blatne i krvave rovove svojih ograničenja.

Utapamo se u informacijama, i gladujemo za znanjem. Rutheford

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

...veli lik...

...koji ne diže glavu iz leševa i i cijeli dan brije na to kako bi krvavu prošlost učinio još krvavijom, a smisao života mu je oživotvoriti ustašku prošlost i slaviti Nekrofilnu Državu Hrvatsku...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

nema se tu što slaviti @Bigi

sve dobro...

Tko je glasao

Pa daj nam Bigulice pojasni što znači to "Nekrofilnu državu"

Jel to ono kad ta država desetkuje svoje civile pa vođa te države završi kao jedan od deset najvećih zločinaca svijeta ili pod "Nekrofilnu državu" smatraš svaku koja nije Velika Srbija aka Jugoslavija?

A što se tičepovijesti, kako bih ja mogao povijest učiniti još krvavijom? Zar je to što na veličanje pokolja Zagrepčana objavim popis preko stotinu masovnih grobnica gore od toga što manijakalni ubojica veliča te iste pokolje?

Dakle, ti tvrdiš da su zli oni koji upozoravaju na masovne grobnice, a ne koji ih veličaju ili su ih napunili desecima tisuća civila?

Zar stavrno ne shvaćaš da si na strani zla?

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

Hvala, ovo me je nasmijalo!

Ne znam odakle si kopipejstao, ali ovo je jadno. De te fabula narratur! ti si sebe ukopao u blatne i krvave rovove, pa se nabacuješ blatom na nas druge - to je tvoj izbor.

Možda ti čak malo pomogne kritičko čitanje Aurelija Augistina? Stavit ću svoje zapise na Svemrežje, nekome možda budu korisni.

Tko je glasao

Odluči se

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

ajd Zorane ne budi prepotentan

sve dobro...

Tko je glasao

evo ga, mi o vuku...a oštrić

Tko je glasao

Dakle skinuo si masku Zorane Oštriću

Pedofilija je po tebi u redu, a jel se to odnosi i na tvoje djete kad ga napadne netko sa stavovima poput tvojih?

Veliš, većina ljudi su pedofili? To bi isto bilo kao da ubojica djece kaže "većina ljudi žele ubijati djecu", a općevažeći zakon uspostavlja na temelju svoje osobno poremećene duše.

Ne Zorane Oštriću, većina ljudi nisu pedofili, niti imaju pedofilske želje, to je bolesno, bolesni su svi koji tako misle. Isto kao što većina ljudi nisu ni ubojice, no oni koji to misle i propagiraju zasigurno jesu, ali su bolesni i tu svoju bolest ne prepoznaju kao devijaciju nego je naturaju kao opće stanje duha, kao što se rodna ideologija natura kao nešto općenito a ne poremećaj, a što je nego poremećaj mrziti sebe zato što si rođena kao žensko pa odrezati sise, začepiti vaginu, valjda :) i namontirati Frankenstein plastični qrac, i sad je takva osoba normalna, a oni koji se čude tom masakru nad duhom i tijelom su kao nenormalni.

Bolesnici.

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

ostavljam ovaj laganinijev upis...

... jer je dokaz poremećenosti, o kojoj pričamo. Histrično suženje svijesti blokira sposobnost bilo kakve dsuvisle diskusije, pa i pukog razumijevanja jednostavnih rečenica. Ja pišem o tome kako je tek posljednjih desetljeća spolni odnos sa djetetom postao zločin, a on intepretira "dakle po tebi je pedofilija u redu". Itd..

Mi "rodni ideolozi" smo doveli do osude pedofilije. Oni koji dreče da je "Bog stvorio muškarca i ženu i šlus" nisu osudili pedofiliju, čak ni u Katehizmu iz 1993..

Kurac, koji si namontiraju žene koje naprave operaciju promjene spola, nije plastični. Plastični ili kožnati može se koristiti i bez operacije. 3:)

Tko je glasao

Rodni ideolozi uglavnom i u većini su deklarirani pedofili.

"Fašisti budućnosti sami će sebe nazivati antifašistima!!!" Mudra proročanstva prošlosti.

Tko je glasao

Pedofili su psihopati i

Pedofili su psihopati i nasilnici.

Oni kojima je dokazano djelo, doživotni zatvor, a ulovljenima sa dječjom pornografijom, sterilizacija.

Tko je glasao

neće biti Zorane

sve dobro...

Tko je glasao

Oštrić kao ljubitelj Načertanija i propale SFRJ

Tko je glasao

Pobjeda i 15 000 ljudi posvetilo je DR svojom žrtvom

Tko je glasao

lakoća odbacivanja...

Tko je glasao

Za Domovinu ! Spremni!, Za Hrvatsk!. Spremni!

Tko je glasao

Za pričanje pizdarija iz podruma...

Tko je glasao

cijela poznata povijest

ide od rata do rata, države i carstva su nastajali i nestajali, narodi su postajali veći ili nestajali izumirali zbog ratova, a ti se čudiš ko pura dreku što je eto i kod nas rat tema, poglavito Domovinski oslobodilački kad smo se oslobodili em komunističke jugoslavenske diktature em srbijanske agresije.

Kukavice i dezerteri rado propagiraju pacifizam, prigovore savjesti i dr.

sve dobro...

Tko je glasao

@drvojek:

Posebna je naravno tema, da iz povijesti najviše pamtimo ratove i druga nasilja i nevolje (iako je velik dio ljudi velik dio vremena živio u miru). Kao i da mediji izvještavaju o nasilju, ratu i drugim nevoljama. Preširoka tema za promišljanje ovdje.

Naravno da se ne čutim što je rat tema. Čak se ni ne čudim da se proglašava svetim, iako je to rjeđe - imali smo nešto slično. Obrasci doživljaja svijeta, koje sam upoznavao i koji su me nervirali kad sam bio adoloscent i u svojim dvadesetim, 1970-ih i 1980-ih, uvelike se ponavljaju. To je bilo vidljivo već 1990. g., u bitnom isti diskurs samo je bilo promijenjeno nekoliko temeljnih pojmova: umjesto Jugoslavije Hrvatska, umjesto SKH HDZ, umjesto radničke klase hrvatski narod, umjesto Tita Tuđman. Vjerujem da je u tom kontinuitetu i odgovor na pitanje zašto je RH jednako neuspješna država kao što je to bila i SRH.

Ovaj tekst nije pacifistički niti ima neke veze s "prigovorom savjesti" (kojeg sam ja propagirao 1980-ih, a ušao je u Ustav RH prije Domovinskog rata)

Tko je glasao

U proljeće kada cvijeta ljeska

oj četnici sjetite se Bljeska

sve dobro...

Tko je glasao

Veli se "cvjeta" i "lijeska"

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci