pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U petak, 13. srpnja završili smo 26. sjednicu Sabora. Ustav nalaže da između 15. srpnja i 15. rujna Sabor ne zasjeda. Osim izvanrednih potreba i izvanredne sjednice koju mogu zatražiti Predsjednik Republike, Vlada ili predsjednik Sabora. Još jedna sjednica koja će najvjerojatnije započeti 19. rujna i završiti sredinom listopada. I tada sljedi raspuštanje Sabora i raspisivanje izbora. I to je kraj. Za ovaj saziv Sabora. A nakon izbora dolaze neke nove „uvažene zastupnice“ i neki novi „uvaženi zastupnici“. U ove četiri godine nikako nisam mogao shvatiti odakle je u saborski sleng ušlo ovo „uvaženi“.

Ova posljednja sjednica ući će u anale Sabora po tri rekorda.
Prvi je postignuti s brojem „dopuna dnevnog reda“. Navikli smo na to da u toku sjednice dolaze vladini prijedlozi s kojima se dnevni red dopunjuje. Ali na ovoj sjednici odradili smo oko 110 točaka dnevnog reda od kojih je više od polovice bilo „dopunjenih“. To u praksi izgleda otprilike ovako: u utorak popodne dođe hrpa Vladinih prijedloga zakona, u srijedu predsjednik predloži dopunu dnevnog reda, većina izglasa a u četvrtak se o tim „dopunama“ raspravlja a u petak glasa. A o čimu pišu ti „dopunjeni zakoni“? Od zakona o financijskom
poslovanju, preko urbanizma i gradnje do zakona o zdravlju i umjetnoj oplodnji. S područja na područje. Za doručak proučavam zakone o poljoprivredi, za ručak zakone o zaštiti potrošača, popodne o umjetnoj oplodnji, za večeru čitam o šumama a prije spavanja laganije teme poput zakona o preuzimanju trgovačkih društava.

Drugi rekord „natukli“ smo s 25 točaka „raspravljenih“u jednom jedinom danu. Uz napomenu da je jedna trajala od 9.30 pa do 13.30 a preostale 24 zbrzali smo od 13.30 pa do 20 sati. A večina je bila „dopunska“ s materijalima primljenim dva – tri dana ranije. Kako je ta „rasprava“ izgledala možete zamisliti sami.
Nismo uspjeli dokučiti čemu ovaj zakonodavni tsunami, brzina na kojoj bi nam mogao pozavidjeti i vozač formule 1 Fitipaldi. Čak se u jednom trenutku špekuliralo da jesenske sjednice neće ni biti i da će izbore raspisati za listopad a ne za studeni, kako je najavljeno.

Treći pak je rekord postignut u količini državnog novca koji je s usvojenim zakonima namjenjen građanima. U samo jednom tjednu izglasani su zakoni teški 4 milijarde kuna namjenjenih socijalnim pravima, novim umirovljenicima, nezaposlenima, rodiljama, djeci... Dio tih novih prava starta s 1. listopadom (što, uvjeren sam s izborima u studenom nema nikakove veze, jel' da?) a dio pak je ostavljen za slijedeću godinu. Kako to da sve naše Vlade „socijalno osjetljive“ postaju uoči izbora? Kako to da se dječji doplatci ne povečavaju u prvoj godini mandata, zašto se besplatno školovanje ne uvodi u drugoj godini mandata, zašto se novi umirovljenici nisu rješili još početkom prošle godine?

P.S.
Prilikom rasprava o nekoliko zakona dolazilo je do tragikomičnih situacija. Zastupnici vladajućih su predložene zakone nazivali „genijalnim, najboljim u Europi, gotovo savršenim“ da bi još u toku rasprave na klupe došli vladini amandmani (prijedlozi za promjenama u prijedlogu zakona) kojima Vlada sama predlaže da se ti „genijalni“ prijedlozi ipak promijene.
Ni to nije sve. Gotovo da nije bilo zakona kod kojih je Vlada nakon završenih rasprava a prije glasanja dolazila sa svojim amandmanima. Prijedloge zakona koje smo dobili u utorak Vlada je do petka dva puta popravljala. Ako su prijedlozi bili „genijalni“ kakovi su zakoni nakon dvostrukih popravaka?