Neovisni, ali ne i neutralni

(Kako s krizom - manje poznate prakse 3)

Do jučer je sve +- išlo više nego idilično u svjetski iznimnom kontinuitetu dugom 40 godina, pa je pripremano i pripremljeno:

- novi/obnovljeni prostorni i drugi planovi i beskrajni poslovno-financijski aranžmani za nove skokove i dugi "razvitak", uključujući dugo očekivano potpuno sutrašnje otvaranje za EU od 1.2.2009.g. i veliko trženje nekretnina i sveg, u okviru čega razlika između EU kardeljističkog doslovnog shvaćanja onoga što piše i iskusnijeg domaćeg kardeljizma počela praviti blage pa sve dramatičnije probleme;

- EU je bila šifra svih šifri, koja sve rješava i preobražava u snove svih snova, parole svih parola. I onda je Slovenija spasila stvar od bespovratnog apstraktno-mističnog lansiranja u duboki svemir, sa Marsa tko zna kuda;

- izravni lokalni izbori i vlastite uprave gradova. To se pretvara u noćnu moru, obzirom da preobražaj 1 šefa i tehnologije za grad i okolne manje općine u 2 šefa i 2 ogranka tehnologije, jedno za grad a drugo za okolicu, u sve zahtjevnijim izazovima 3.635-e promjene čini da i davno zakopana materija oživljava kao luda, što zajedno sa novim svemirskim izazovima po prvi put slama "copy paste save as držim u ladici" tehnologiju i time ugrožava bit i bitak, rješeno 5 % u odnosu na prethodne prosjeke umjesto ciljanih 300 % više (30 % razvitak i ostalo brze legalizacije, pretvaranje u EU dijamante do 1.2.2009.g.);

- sama partija i s njome združene beskrajne napredne snage i međunarodni ortaci sve više i više su razapeti i rastegnuti između svjetski neviđenih skokovitih zarada i sunovrata od benignih sitnih igri crta i paragrafa te naglo iskrsle krize povjerenja. I najmanje partijsko-interesne frakcije su i dalje velike tvrtke, npr. Đapić i Čačić, koje svi žale, u Osijeku, Petrinji, Samoboru i drugdje, na ostacima ostataka nekoć moćne industrije zarađuju na derivatima i zaduženjima više nego svo malo i srednje poduzetništvo u RH (btw, koje je prohujalim tsunamijem revolucije u definitivnom rasturanju, zajedno s pojmom konkurencije i tržišta; već kao dobar dan najsitniji partijski poduzetnici otvoreno govore da sve to treba doslovno likvidirati, i to dok stvarne likvidacije teku sve brže i više) ...

Iznose se teze, koje počivaju na dugom zaobilaženju i ignoriranju najvećih i ključnih djelova poslovanja, da će se sve vući inercijom do lokalnih izbora u svibnju, nakon čega će uslijediti rezovi.

Međutim, rezovi su krenuli odavno a sada i sve jače, najsnažnije i najsustavnije vođeni od širokih revolucionarnih snaga i pojava, kao posljedica čvrstog opredjeljenja i navika širokih i masovnih naprednih snaga za iznimnim zaradama turbo liberalnim samo upravljanjem na zajednički/tuđi račun, bez plaćanja ikakvih poreza na to i bilo kakvih plaćanja, rizika, ulaganja i posljedica.

Već nakon blagih komešanja povodom mogućnosti prolaska meteora krize povjerenja, osnova jest svemirsko ateriranje na 100 x manje zarade, brza prisilna transformacija revolucije sa nadsvemirskih vizija i navika na više puta iskušanu lokalno-evropsku tvrdu igru.

Iz više naoko benignih ali jakih razloga ključ ključeva beskrajnih šifri oko toga je nešto malo elementarnog znanja, rada i plaćanja, a to su ujedno i najveće, praktički nepremostive prepreke:

- revolucija nije navikla misliti a još manje naručivati i plaćati tako niske i bezvezne stvari. I kada je bilo gusto pa i najgušće oko toga, to je pod presingom igre dobivala besplatno i nečujno. To ju je i uljuljalo. Nakon što su zadnji tsunami i sve drugo eliminirali i počistili i takve zadnje mogućnosti, a i beskrajne partijske i napredne snage do kraja svoje redove (zdanji misleći su izbačeni nakon 1971.g. a zadnji koji bilo šta zanju osim kokošarenja lani), kada se EU kao šifra šifri pretvara u prebirokratskog i krizom uzdrmanog čangrizavog deformiranog čitača paragrafa, naglo suočavanje sa takvom već vječnost prevladanom i zaboravljanom potrebom izaziva sve jači i jači bijes revolucije (bijesprvi, bijesdrugi ...), što pak lomi grane na kojima revolucija sjedi ...;

- tišina je sve veća i nezgoda sve veća ako se revolucija obrati bilo kome za pomoć i ako i za 1 kunu naruči nešto znanja i rada. Tako nešto, pa i plaćanje davnih dugova, uz istovremenu sve jaču potrebu da sejmenskim (državni utjerivači) i kamatarskim udarima zgrabi svaku kunu, po shvaćanju same revolucije bi je konačno dokrajčilo, jer bi time revolucija uništila neodoljivu pamet i nadmoć nad svime, vlastitu bit i potom i bitak;

- zato je revolucija unutar same sebe pokrenula kontarevoluciju, strogo nadzirane i sve histeričnije skrivane procese povratka na stara pouzdana revolucionarna rješenja. Opet je jako dobro i fantastično sve što bilo kako služi, pa i smeće davno bačeno na smetlište revolucije i ono čega nema;

- revoluciji je jako dobro poznato da sve to ruši "tržišnu neodoljivost i cijene", da igra povjerenja i nepovjerenja sila na nagli obrat iz bezgranične neodoljivosti i zarada na puno manje, na bilo šta, ali zna da je ključno da bilo kako izdrži u sedlu. Zato pokušava oko znanja i poslovanja koja mogu pospojiti i rješiti čuda, istovremeno nastaviti sa velikim skokovima i spašavati bilo šta, istovremeno održati bezgranične inicijative te neplaćanja i grabež zadnje kune, istovremeno bezgranično trošenje i stezanje kaiša, pod prodajom magle "EU sve i sja" sve više kao istok ... To je konačno, nakon vječnosti, izbacilo bilo kakvu stvarnu pamet iz igre i revolucija nastavlja sama za sebe, vođena isključivo pameću beskrajnih partijski politikanata i njihovih akademika i profesora, onih koje su izravno instalirali prvi instant jurišnici i višedesetljetni vladari scene, derivati derivata, roboti robota prije robotike;

- to po prvi put jasno stavlja nerevolucionarne snage te kontrarevolucionarne snage unutar same revolucije i izvan nje u poziciju elementarnog znanja i rada. Mistika se još vuče ali skoro kao da je nema. Jasno je da se je revolucija već vječnost a sada i definitivno odvojila od baze i posluje sama za sebe i svoje partnere, da je jedna multinacionalna poslovna kompanija koja ima svoje čvrste zakonitosti i mogućnosti, da je poslovni partner koji ni unutar sebe ne posluje s povjerenjem te da se s njim općenito posluje bez povjerenja, da je sve ostalo duga farsa koja sada iščezava;

- dakle, na ostatku ostataka tržišta se sada konačno otvaraju mogućnosti poslovanja s revolucijom po pravilima oderi mrtvo hladno što više stigneš i možeš, kao i ona tebe. To je naravno u skladu sa EU i svjetskim trendovima. I konačno je ljudski, u punoj širini, jer nema mistike ni patetike a sve ljudske slabosti i mogućnosti su otvorene.

Poslovanja sa 100 x manjim zaradama su divna poslovanja, što mrtve sjemenke pretvaraju u plodove iz puste i hladne zemlje, oslobađaju od beskrajne krame i sitnim igrama suočavaju sa svim čudima svijeta, s finim izazovima.

U tim poslovanjima povjerenje više znači nego sve beskrajne industrije i teorije. Najednom nitko ne dovodi u pitanje i potpuno je povjerenje u činjenicu da su beskrajne snage upetljane u razna energetska, trgovačka, kamatarska i muljanja sa derivatima nekretnina i finacija. Povjerenje u tu inače očiglednu činjenicu je potpuno i besprijekorno. Isto tako povjerenje u činjenicu da Kina nije bez veze dala 4,3 mlrd € Grčkoj za koncesiju od 35 godina na teretni dio luke Pirej, da će s te strane stići i revizionističko znanje i kapital a ne samo jeftina roba i roblje. Povjerenje u geodeta koji je stvarno plaćen za obavljeni posao u odnosu na revolucionarnog geodeta je beskonačno veće.

Kreativno-estetski dio poslovanja sa 100 x manjim zaradama uvijek je radio i pouzdano radi čuda. Uz ostalo mijenja društveno-politički okoliš (krajobraz) kao od šale. Mnoge do kraja napadnute i praktički osvojene točke, i zadnje oaze zraka i prostora, najednom se ne samo oslobađaju i dišu nego i šire, a davno i non stop udavljene se rehabilitiraju. Potpuno se mijenja i obrće odnos cijena i potražanje, ono što je non stop bilo poligon za privremeno odlaganje smeća sada je tražena vrijednost a hit vrijenosti idu na reciklažu.

Kao da je neko skladno komponirao baš takvu simfonijsku glazbu.