pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Možda će neki ovu temu smatrati potrošenom, no ja sam drugačijeg uvjerenja. Stvar je jednostavno preozbiljna da bi završila na jednom malom tekstiću u Jutarnjem listu i još jednom takvom tekstiću u Slobodnoj Dalmaciji. Doduše, tu su i blogovi, u jednom se oglasio SDPov zastupnik Nenad Stazić, a u drugom Davorko Vidović, iliti po "naški" David. Koliko su se tom temom bavili «mainstream» mediji dovoljno govori činjenica da o Sinju i Jarnjakovoj "nemoralnoj ponudi" na televiziji nisam čuo ništa (no doduše, možda mi je nešto i promalko – ipak ne sjedim 24 sata ispred TV-a, pa ukoliko je tome tako, molio bih da me ispravite), ili da je kao glavnu političku temu prošloga tjedna urednik izdanja javnog sektora EPH, Davor Butković, izdvojio "manjkavu komunikacijsku strategiju nove vlade", defacto žaleći za Ratkom Mačekom. It takes one to know one, I guess... Svemu tome sada dodajem i svoj doprinos, u kojem sam naumio ući u tematiku malo detaljnije. Zašto? Zato jer čitava akcija glavnoga tajnika HDZa, Ivana Jarnjaka u potpunosti otkriva i demistificira razinu koruptivne politike vladajuće stranke.

SLUČAJ VUKELIĆ

U početku sam ovaj dnevnik naumio nazvati "Vukelićev poučak: Sinj". U prvom redu zato da se prisjetimo kako HDZu nije stran princip kupovanja lokalnih viječnika i stranaka proračunskim novcem. Tako je svojedobno ministar Vukelić, nakon održanih lokalnih izbora, krenuo u shopping i za 20 000 kuna mjesečno kupio glasove Hrvatske stranke umirovljenika. U tom je slučaju koruptivno djelovanje bilo puno očiglednije nego li ovo u Sinju - ipak su u Karlovcu novci po ugovoru keširani direktno stranci - ali u Sinjskom slučaju radi se o puno većim novcima i paralelno sa tim, puno dubljoj razini korupcije. Zato je Jarnjakova ponuda Sinju zavrijedila samosvojan naslov i ozbiljniji pristup.

RAZINE KORUPCIJE

Prvo, da utvrdimo uopće o čemu se priča: Slobodna Dalmacija je u svom tekstu dala djelomični scan spomenutog ugovora. Na netu se pak može naći ovaj primjerak. Koliko je priloženi scan vjeran i autentičan usporedite i procijenite sami. Za usporedbu može poslužiti i primjerak koji se našao na "Jubitou". OK, sad znamo o čemu razgovaramo. I što je tu toliko problematično. Pa kako ja vidim stvari, ovim dokumentom definiraju se dvije ozbiljne razine korupcije:

Prva, očigledna razina korupcije, je pritisak koji vladajuća stranka koristi kontrolirajući javne financije na državnoj razini. Čak i u visoko centraliziranoj državi - što Hrvatska definitivno je - u kojoj mnogi lokalni projekti ovise o financiranju iz središnjeg proračuna, emisija novca prema lokalnim projektima može se, i mora, provoditi nepristrano. Kriteriji za financiranje projekata moraju biti stručne (koliko je projekt kvalitetan) i razvojne (koliko projekt može utjecati na razvoj određenog kraja) prirode. "Jarnjakov" nam dokument pak nudi potpuno različit pristup - političku podobnost. To definitivno potrvđuje 5. članak u tom papiru, u kojem se eksplicitno provođenje financiranja lokalnih projekata vezuje uz konstituiranje HDZove lokalne vlasti.

Druga, i po mom mišljenju još ozbiljnija razina korupcije, nalazi se na državnom nivou. Naime, dokument koji garantira financiranje lokalnih programa potpisuje Jarnjak - glavni tajnik HDZ-a. Postavlja se pitanje: koju ulogu u izvršnoj vlasti obnaša Jarnjak da može garantirati tu provedbu? Odgovor je - nikakvu. Pa ipak, nitko ne sumnja da je Jarnjakov potpis na tom dokumentu dovoljna garancija za provođenje navedenog. Iz toga slijedi samo jedan mogući zaključak: državna tijela koja su odgovorna za provođenje financiranja takvih projekata, uključujući i nadležna ministarstva, u potpunosti su podložna političkoj direktivi iz središnjice HDZa. Neki takvo stanje uzimaju zdravo za gotovo - "hej pa ipak je HDZ na vlasti, normalno je da se takve odluke donose na političkom nivuo". Ja kažem da to ipak nije normalno!

Čak i kad bi takav način komuniciranja prema lokalnim sredinama bio prihvatljiv (što nije!), i kad bi vlast imala pravo uvjetovati tko će provoditi lokalne projekte (što nema!), takav potpis i inicijativa bi morala doći od odgovarajućeg ministarstva, a ne od političkog tajnika vladajuće stranke, koji formalno nema ulogu u izvršnoj vlasti. Formalno nema, ali faktično očigledno ima, te se onda čudimo što nam EU zamjera visoku razinu korumpiranosti SUSTAVA, i što nam iz Evrope štižu packe da se bavimo samo "sitnim ribama". Naravno da se bavimo sitnim ribama, ako kroz ovakve papire hrvatska Vlada i njezina ministarstva deklariraju potpunu korumptivnu ovisnost o političkim aktivnostima vladajuće stranke.

U normalnoj državi, Vlada bi izašla sa priopćenjem da se Vlada kao tijelo izvršne vlasti u potpunosti ograđuje od insinuiranih koruptivnih teza, a vladajuća stranka bi promptno reagirala, smijenila glavnog tajnika, te izdala priopćenje da kao demokratska stranka u potpunosti osuđuje pokušaje ovakvog koruptivnog djelovanja.

KOALICIJSKA SUODGOVORNOST

Kakva pak sad koalicija? Pa ugovor je napisan u listopadu 2007. godine, dakle prije izbora, prije nove Vlade i prije koalicije koju je HDZ sklopio sa HSSom i HSLSom. Sve to stoji, no ipak postoji nekoliko bitnih razloga zbog kojih se HSS i HSLS moraju o ovome slučaju očitati na državnoj razini.

Prvo, nitko se ne može praviti blesav, i gornjom se konstatacijom o trenutku sastavljanja tog "Sporazuma" iizvuči od odnosa prema istome. Sam sporazum je pisan za slijedeće dvije godine - što će reći da je HDZ računao da će i nakon izbora kroz Vladu plasirati novce na taj način. Potom, Jarnjak je i dalje tajnik HDZa. Ako je takav papir potpisao prije tri mjeseca, zašto ne bi i danas? Stoga formalno datiranje papira ništa ne predstavlja, i stvar je i dalje itakako aktualna.

S druge strane, koalicija HSS / HSLS je kao bitan dio svog predizbornog programa, i uvjeta za ulazak u koaliciju sa HDZom, predstavljao upravo regionalizaciju i fiskalnu decentralizaciju, koja je na kraju krajeva, i ušla u koalicijski sporazum nove Vlade. Zbog toga se te stranke moraju odrediti prema tom problemu. Prešućivanjem "slučaja Jarnjak", junior partneri u koaliciji prešutno odobravaju takav modus operandi vladajuće stranke, a fiskalna decentralizacija u tom slučaju postaje samo dublja financijska crna rupa iz koje će Čobanković izvlačiti potrebna sredstva za provođenje raznih "jarnjakovih" sporazuma.

Nadalje, te stranke imaju i više od odgovornosti za javnim očitovanjem - kao članovi Vlade, na raspolaganju imaju i poluge vlasti za efikasnu kontrolu situacije. Đurđa Alešič je npr podspredsjednica Vlade za unutarnju politiku. Eto joj unutarnje politike - neka se raspita koji su projekti pokrenuti u Sinju, i neka usporedi situaciju na terenu sa popisom projekata čiju je realizaciju Jarnjak bio spreman financirati. Ako država želi dokazati svoju nepristranost, a koalicijski partneri oprati blato koje je na funkcioniranje Vlade prilijepio HDZ, neka se potrude da spomenuti projekti dobiju novce - bez obzira tko je u Sinju na vlasti! Sve drugo bi bilo pristajanje uz "jarnjakovu" politiku političke podobnosti i državne korumpiranosti.

PS: kako stavim slike u tekst?

Aleksandar Hatzivelkos