pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Što se više medija i političara uključuje u Kiro prosviro priču, to mi ona postaje tužnija. Svaki pošten cirkus ima klaune, i jedino ako ih ozbiljno shvaćamo njihove pite koje sami sebi lijepe u lice prestaju biti smiješne i postaju tužne. O da, odlazi cirkus, a nije li nam i pajac već pomalo drag? I da, doći će neki drugi cirkus u naš grad...

Već smo i previše piksela na monitorima ovdje potrošili oko toga da li je taj cirkusant, ako ga uzmemo za ozbiljno, opasan ili ipak samo patetičan. Moj glas ostaje kod patetičnosti, no ono što me zabrinjava jest da smo možda i mi postali dio cirkusa. Da parafraziram, jesmo li postali takvi da ako nije na Jubitou onda se nije ni dogodilo?

U zadnjih petnaestak dana, nekoliko mi je vijesti izazvalo malo mučan odjek u glavi. Počelo je sa time kako vatrogasci prefarbavaju grafite po gradu. Ne sve, naravno, nego samo one koji se posebno strogo kažnjavaju (kako je napomenula glasnogovornica) i za koje policija daje nalog vatrogascima. Ti, posebno zločinački grafiti su oni koji vrijeđaju policiju.

Nakon toga, došla je norijada, i mediji i policija se složili najmirnija do sada, samo 26 privedenih maturanata. Od tih 26 (iako zbrajanjem po tekstu možemo doći do 20, no pravit ćemo se da nismo primijetili), najviše njih, čak devet je privedeno zbog vrijeđanja i omalovažavanja policijskih službenika. Po nekima su i dvojica od te devetorice i prebijena upravo zbog toga.

Da se razumijemo, apsolutno je jasno da je policajcu u opisu posla da primjeni silu na (narodski rečeno prebije) pijanu ili ludu budaletinu koji čak i u svojoj post festum verziji događaja sam potvrđuje opravdanost takvog postupka. Pendrek i služi da ga takvi popiju, bahati nasilnici gotovo po definiciji ni ne reagiraju na ništa manje od toga. Uostalom, smatram da su trebali jednako tako namlatiti i ono dvoje o čijoj nas "bračnoj sreći" na Cvijetnom trgu žuti mediji nesmiljeno dave. Ne, oni su prošli lišo jer eto nisu vrijeđali i omalovažavali policijske službenike. Nego ljude kao vrstu.

Odmah ću napomenuti i kako osobno poznajem nemali broj policijskih službenika i znam kako težak i odgovoran posao rade oni koji taj posao rade pošteno - a to je ipak većina. Ni na kraj pameti mi nikad nije bilo vrijeđati ih ili omalovažavati, naprotiv, kad god mogu trudim se razbiti predrasude o njima. Najglasniji u njihovom vrijeđanju se gotovo redovito mogu opisati sa dvije riječi: "pijane budale" (pa bili to maturanti, navijači...). No isto tako smatram (a i dobar dio tih službenika koje znam) kako im je to vrijeđanje zapravo u opisu posla. Samo na nasilje treba primjeniti silu.

Nakon ove digresije da se vratim na temu. Čini mi se očitim kako je policija dobila ako ne zapovjed onda bar odriješene ruke za gornje postupke. Povredom na uvredu. Možda bi to mogla biti temeljita priprema da nas navikne na to kako su batine opravdane ako netko uvrijedi policajca, pa bi isto tako bile i ako netko, nedajbože, uvrijedi i odgovarajućeg ministra. No iskreno, to je manje bitno, zato jer je vrijeđanje i omalovažavanje, u nekoj mjeri, sastavni dio sprdnje i zajebancije. Rijetki su vicevi o Hercegovcima ili plavušama koji nisu uvredljivi za Hercegovce ili plavuše, no ako su dobri nasmijat će im se i Hercegovci i plavuše. Ako su te uvrede neprimjerene, vic jednostavno neće biti smiješan i budala će biti onaj koji ga priča a ne onaj o kojem vic priča. I smatram da su upravo vicevi, sprdnja, zajebancija (ako se netko slučajno uvrijedio zbog termina koje koristim, pa iskreno, nije me briga) najučinkovitiji alat za korekcije u društvu u kojem živimo i za borbe za osobne slobode. I to bez obzira na temu: policija, ministri, Crkva, silovanje... I pitam se hoće li nam političari to moći razumjeti bez da ih prije toga dobro ne popendrečimo.