pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dvojila sam da li uopce ostaviti komentar - ali ne mogu tek tako zaobici... Prije svega - mislim da je unatoc nekolicini komentara koje je iskazao i koji nedvojbeno stoje, iskaz gledatelja koji je navodno snimao dio ispovijedi - lazan - tko je god ikad bio redovni posjetitelj ispovjedaonica zna da su one u vecini slucajeva malene poput oveceg ormara, ima mjesta za SAMO JEDNU OSOBU UNUTRA i bas bih voljela vidjeti prizor dvije osobe koje se uguraju tamo a da ih se ne zamijeti. Nadalje, uglavnom su na vidljivom mjestu unutar crkava, tako da ne mogu dvije osobe uci neopazeno ili se moze netko bas prikeljiti na vrata i slusati ( snimati ). Izmedu dijela za svecenika i dijela za osobu koja se ispovijeda je u pravilu drvena poluprovidna resetka, tako da vjerujem da bi doticni svecenik vidio da su se dvije osobe uvukle u prostor nasuprot. Ali dobro, cijela ta prica djeluje neuvjerljivo, i vrlo je priglupo artikulirana. Nepotrebno je i napominjati da se ovakvim diletantskim istupima umanjuje znacaj problema koje danas crkva i njena pastva ima i koji nedvojbeno i realno postoje.
Uopce nemam dileme da su svecenici samo LJUDI sa svim manama i vrlinama i da ne bi bilo lose da crkva napravi temeljito ciscenje jednog dijela svog kadra kako bi ponovo stekla kakvu-takvu vjerodostojnost.
Ono sto mene daleko vise ljuti je stav don Kacunka, koji sluzi na sramotu sluzbe koju obavlja. Njegov cinizam koji se ocituje u recenici da svaki narod ima svecenike kakve zasluzuje je do te mjere gadljiv da je prevazisao i sam sebe.
Ta recenica je uvreda - i to na vise nacina. Ta recenica je takoder i dokaz njegove nesposobnosti da se na inteligentan nacin nosi sa slozenom temom koju je bio pozvan komentirati.

Vis-a-vis ovoga, neki dan sam razmišljao o slijedećem: crkva (kod nas je to Katolička, ali i neke druge se jako slićno ponašaju) si uzima za pravo da poistovjećuje vjeru u Boga sa svojim bezrezervnim pravom da ne samo na duhovnoj nego i svjetovnoj razini (jer primjerice uplitanje u donošenje zakona ili drugi oblici političkog lobiranja ne bi bili potrebni kad bi se oni bavili duhom, što im je i posao) određuje kako će ti vjernici živjeti. Jednako tako (vjerojatno učeći od jake crkvene retorike) HDZ prisvaja pravo da govori u ime svakog građanina koji se osjeća kao hrvatski domoljub. Dakle, u hrvatskoj je nemoguće osjećati se kao katolik, a istovremeno se primjerice ne slagati s crkvenom neumjerenom rastrošnošću, glupavim forsiranjem vjeronauka u školama (pa i u srednjim, jer imam saznanja da u nekim biskupijama biskupi brane svećenicima davanje dozvola za kumstvo svima koji nisu izabrali neobavezni vjeronauk u srednjim školama (dakle nakon krizme koja je formalni uvjet)) i koječim. Isto tako, nemoguće je biti patriot, a istovremeno biti orjentiran lijevo ili smatrati da je npr vladajuća garnitura 90-ih trebala odgovoarati za sve loše učinjeno pod njihovom vlašću (privatizacijska pljačka, ratni zločini...) iako su imali i vrlo dobrih učinjenih stvari.

Sve u svemu, stav koji obje organizacije promiču je: ili si s nama i to bezrezervno i nekritički (jer, ako si u bilo čemu protiv postupaka Crkve, istovremeno si protiv Boga, a ako si u bilo čemu protiv HDZ-a, potaješ antidržavni element) ili si demon, đavao ili četnik.

Ja sam znam navesti primjere ( i još gore) svećenika koji su imali ljubavnice ili čak bili vjenčani na općini i u isto vrijeme dalje obnašali svećeničku službu. No to je samo jedna strana ogledala. Isto tako sam poznavao dosta zaguljenih svećenika kao što je to vlč.Kaćunko. Ni to mi nije novost. Osnovno što me je moja mama naučila, još kao osnovca je bilo: u crkvu se ne ide zbog svećenika. Ja sam katolik ne zato što su svi ili većinom svećenici sveci nego zato što ja to hoću. Išao sam u crkvu kad to nije bilo podobno a idem i danas. Vjerujem u osnove vjere koju propovijeda Katolička crkva. Ne zato što ima ovakvih ili onakvih svećenika ili biskupa ili kardinala ili vjernika, nego što ja to tako hoću. To se zove: moja slobodna odluka. I nemam namjeru to mjenjati. I ne tražim od ikoga da me u ičemu slijedi.

He, he,

Odgledao sam ovo kao odličnu humorističku emisiju, i ona ustvari jest na toj razini, jer najbolji humor se postiže kad ozbiljnog izgleda se naprežeš dokazati apsurdnu stvar.

Jedino bih dodao par stvari!

Najprije, ta teza kako smo mi svi koji se izjašnjavamo kao katolici, to i u praktičnom smislu - nije istinita. Naime svjetonazor i prakticiranje vjere su dvije odvojene stvari. Pamtim da je jednom, mislim pomoćni zagrebački biskup, javno izjavio kako se oni ipak ne zanose previše s time da je Hrvatska katolička zemlja, jer toliko hrvatskog naroda ipak u crkve ne dolazi.

Drugo, što proizlazi iz prvoga, jest da najveća većina ove "katoličke" nacije nije imala utjecaja na odabir tih "moralnih perjanica", pa na kraju možda ni pojma nemaju kako se Ivo Krištić i Vesna Kljaić našli u OTV-u, a Anđelko Kaćunko u crkvi. I mnogo sličnih, dakako!

I treće, greška je ustvaru u tome da oni (i Kaćunko, i Krištić, i Kljaićka, i Bozanić, i Sutlić, I sanader i Mesić i tako redom, do koje god razine želite) misle kako su samim postavljanjem na svoje pozicije postali Božji "odabranici", "pomazanici" i "glasnogovornici".

Čudno je i vanvremenski (a i komično) bilo vidjeti licemjernog Kaćunka kako s ovog ekrana odrješuje grijeha onog "špijuna" koji se grešnog popa usudio snimati. Takvog licemjerja imamo stalno i svugdje, na svim razinama - ali je narod najmanje za njih kriv, oni su samo proizvod manipulacija.

Inače, ovo je odličan post, i da mogu dao bih dvije strelice a nemogu nego jednu. No, osim komike, ova stvar ima materijala i za ozbiljno promišljanje.

Naime, istina je da ljudi unutar Crkve često pokušavaju zloupotrebljavati javnost sa svoga radnog mjesta. Ali pogledajmo realno na njihov razvojni put kojim su došli u tu priliku: To su obično djeca odvojena od svojih obitelji u vrlo ranom razdoblju, koji se odgajaju u zavodima izvan svjetovnog života, koji završavaju čak i najviše škole i akademske titule izvan svjetovnog života, koji su često baš radi toga izloženi dvostrukosti ponašanja i moralnom dvoličnosti. A 90 % ljudi u Hrvatskoj žive svoj svakodnevnisvjetovni život, koji nije nimalo lak i jednostavan. Kako dakle takvi ljudi mogu biti moralne perjanice hrvatskog naroda.

Jako teško, i svaka čast onim svijetlim primjerima koji su najećim dijelom ipak - izuzeci. Vrijeme narodnih svećenika je davno prošlo - ostali su nam samo manipulatori.